Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Konačno, dočekasmo i taj dan da mu vidimo leđa. Najvećem izdajniku prave Crne Gore, Crne Gore Njegoša i Marka Miljanova, u kojoj čojstvo imalo primat nad junaštvom. U toj Crnoj Gori se govorilo, za one koji se okreću kako vetar duva, da su trokapići. A on je toliko kapa promjenio, ne zna im se broj, da bi 34 godine ostao na vlasti.
Ovih dana čula se riječ “krvomutnik“ koja, čini se najpreciznije, oslikava njegovu političku karijeru. Od kada postoje Crna Gora, Boka i sedmoro Brda , niko toliko mržnje nije posijao na manjem prostoru. Staru latinsku lozinku „ zavadi pa vladaj“, koju su koristili svi okupatori, on je primijenio na sopstvenom narodu. Počelo je 90-tih od mržnje prema „šahu i šahovnici“, do „crkve Srbije“, kako je uličarski nazivao Srpsku pravoslavnu crkvu.
Staro je pravilo da svi sijači mržnje na kraju postanu njene žrtve. Umjesto da objeručke zgrabi šansu, koju mu je pružio Dritan Abazović, kad je formirao manjinsku vladu uz pomoć DPS-a, i prvi podrži potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC, on je tu Vladu srušio u parlamentu. Bilo je jasno da njegova politička vodilja više nije razum nego mržnja.
Njegov očajnički potez da uoči drugog kruga predsjedničkih izbora dovede bošnjaču dijasporu, da spašavaju Crnu Goru od velikosrpske hegemonije bio je na tom tragu. Na njegovu nesreću bošnjačka dijaspora se pokazala, za razliku od svojih lidera, dostojna istorijskog trenutka. Nisu pristali da kalauze njegovoj bolesnoj ambiciji. Pokazalo se da su „rezervoari“ prazni ako se u njih ne sipa iz državnih resursa, isto tako i „džepovi“ ako se prekinu dotoci iz državne blagajne.
Čemu vakat, tome je i vrijeme, kaže naš narod. Da je zlatio,a ne što je žario i palio bio je vakat da ode. Njegov razvojni put obilježili su znakovi, koji će svakako biti upisani u knjigu Primjera nečojstva i nejunaštva. Da nabrojimo samo neke: „prelamanje mozgova“, crne trojke, prebijanje i ubistva novinara i političkih protivnika. Velika je obaveza nove vlasti da razriješi brojna nerazjašnjena ubistva,ponajprije: Duška Jovanovića, Pavla Bulatovića, Slavoljuba Šćekića, Moma Vučetića...
Šverc duvana, trgovina narkoticima uz formiranje dvije organizovane kriminalne grupe koje su o jadu zabavile Crnu Goru, region, pa i Evropu. Na tom dugom spisku crnih bisera su i: prvi milion, Prva banka, „ničija kuća“, prva koncesija prvom sinu za prvu mini hidroelektranu, prvi trajekt Kamenari – Lepetani prvom kumu, 44. miliona Prvoj banci i njihovo vraćanje, kad se isti milion 11 puta vrtio , nestanak državnih garancija od 50 miliona dolara za kredit Abu Dabi fonda, koji je umjesto u državnom trezoru završio u Prvoj banci. Betonjerka, limenka, koverta, pokradeni i oteti referendum.
Da ništa nije bilo sveto, i da se ni od čega nije prezalo, pokazuje i rušenje dva Kamena grada, nedavno upokojenog Ratka Vulanovića , samo zato što nije podržao Milovo konvertitstvo. Od vremena rušenja kapele na Lovćenu , što su činili Austrougari i komunisti, većeg varvarstva nije bilo u Crnoj Gori.
Diktator je otišao, ali su ostale njegove tekovine, koje su sve do jedne bile u službi srbomrzačke politike. Državni simboli koji su usvojeni u Skupštini bez prisustva opozicije, a valjda bi makar to trebalo da se usvaja konsenzusom, ako ćemo biti država ravnopravnih naroda i građana. Protjerivanje srpskog jezika i ćirilice, uprkos činjenici da i prema posledenjem popisu najviše građana govori srpskim jezikom. Priznanje lažne države Kosovo, iako je čak i Duško Marković, u to vrijeme predsjednik Vlade priznao da je 85 % građana bilo protiv toga. Pristupanje Nato paktu bez referenduma.
Milo je otišao, ali će mu tragovi još dugo smrdjeti nečoveštvom. Nego da ne mračimo, što bi rekli mladi. A sad adio, i ko zna kad , i ko zna gdje? Teško je biti prorok, ali dvije opcije su na stolu: dogodine u Spužu, ako je po Božijoj i ljudskoj pravdi, ali je jasno da se on ne može hapsiti bez zelenog svijetla iz dvije ambasade. Druga je neko funkcionersko mjesto u Nato paktu da nas i dalje brani od velikosrpske hegemonije i „crkve Srbije“.Pljevlja,
13.04.2023.
