subota , novembar 28 2020
Početna / Vijesti / Društvo / Aleksandar Ostojić: Autentnična oaza slobode

Aleksandar Ostojić: Autentnična oaza slobode

Nesputano gradi svoj umjetnički izraz, stvarajući autonomiju u kojoj njegovi radovi postaju arhiva sopstvenih ideja, razmišljanja, stremljenja.

Aleksandar Ostojić, profesor likovne umjetnosti u OŠ „Ristan Pavlović“, za „Pljevaljske novine“ priča o počecima, umjetnosti, profesiji, magistarskom radu, planovima… Još kao dječak shvatio je da će umjetnost biti njegov poziv. Zanimalo ga je sve ono što je vezano za multimedijalnu umjetnost: interdisciplinarni pristupi, stvaranje sopstvenih praksi, koncept apsolutne autonomije. Od osnovne škole pokazao je talenat, a podrška i ljubav roditelja doprinijela je da je Aleksandar danas uspješan i da se bavi pozivom koji voli.

-Smatram da je podrška porodice ključni faktor za razvoj indvidue. Imao sam sreću da imam takvu podršku i prije svega poštovanje od roditelja za svaki korak koji napravim. Mislim da je u tome ključ uspjeha. Gledano sa pedagoške strane, roditelji moraju da podržavaju i gaje snove djeteta. Da nije bilo sluha mojih roditelja kad sam bio osnovac ne bih se danas bavio ovim – priča Aleksandar.

Nakon osnovne škole u Pljevljima, upisao je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju, a zatim i Likovnu akademiju.

Aco Ostojic

Voli režiju a i danas gaji interesovanje za video produkciju i nada se da ću se u budućem radu posvetiti ovoj oblasti. Na studijama je osvajao nagrade na festivalima kratkog filma u Crnoj Gori, Hrvatskoj… Do sada nije imao samostalnu izložbu ali je učestvovao na više kolektivnih: 2012. Godine u Drezdenu sa grupom umjetnika, u Poljskoj… Ističe da je na fakultetu imao prostora za slobodno izražavanje. Oslobođen akademskih formi izražavanja, Aleksandar je iskazivao svoju autentičnu praksu koji su profesori prepoznali i podržali.

– Izdvojio bih profesore dr Ljubomira Gligorijevića, dr Mladena Kozomaru, mr Slobodana Kojića, kao i počivšeg profesora dr Zorana Gavrića kao ljude koji su oblikovali moje osnovne predstave o tome šta je zapravo umjetnost. Sadašnji mentor mr  Ratko Odalović, profesor slikastva, mi je još na drugoj godini dao zeleno svijetlo za autonomniji izraz, što sam u punoj mjeri koristio. Nisam želio da radim zadatke, već krećem svojim slobodnim pristupom. U tim prvim eksperimentalnim radovima nametnulo mi se istraživanje kako boju artikulisati na podlozi, na koji način je organizovati. Tada sam krenuo od crne boje, te svi moji radovi na drugoj i trećoj godini bili su pečatirani različitim nijansama crne boje. Crna boja kao početak, kao nešto što se smatra odsustvom boje a samim tim i odsustvom svjetla.

Istraživao sam na koji način unijeti svjetlost u crnu i učiniti je bojom. Tako je nastao niz radova gdje se mijenjanjem strukture crne boje dolalazilo do različitih nijansi crne – naglašava Aleksandar. Njegovi konceptualni radovi izlaze iz forme slike, a njegov umjetnički rad predstavljaju multimedijalni procesni ekperimenti.

Aleksandar ne traži motive, jer mu je materijal sa kojim radi sam po sebi motiv.

rad Aco Ostojić

Motivi su u nastanku materijala: pritisku pod kojim nastaje lignit, temparaturi, zasićenosti bojom, gustinom, teksturom. Više sam se bavio spoljšnjim izgledom i karakteristikom materijala. Koristio sam boju ne da nešto prikažem već da bih prikazao sam materijal. Forme koje su nastajale, geometrijske osnove, bez ikakvih simbola opredjeliće moj rad da se ne bavim simbikom, već bojom i formom, organizacijom boje – kaže Aleksandar i dodaje da smatra da jedan kompozitor može da sa jednim tonom napravi savršenu kompoziciju.

Na diplomskom radu izašao je iz forme crne boje, vratio se ranim radovima i počeo da koristi i druge boje. Nakon završetka studija vratio se, kaže, spletom okolnosti u Pljevlja . Poslednjih pet godina Aleksandar se bavi pedagoškim radom. Zaposlen je u OŠ „Ristan Pavlović“ i iako nije sebe doživljavao kao predavača, vrijeme je pokazalo da je odgovorio datom mu pozivu, koji kako ističe, nije za svakoga namijenjen.

– To je veliki izazov jer najčešće u umjetnosti dva i dva nisu četiri. Cilj mog pedagoškog rada nije da ocjenjujem da li su djeca veliki umjetnici već da ih likovno opismenim. Veliki problem danas kod nas predstavljaju sadržaji koji se djeci nameću preko raznih platformi i to umnogome usporava njihov kulturni razvoj. Danas su radnici u oblasti kulture i prosvete na teškom zadatku kada imamo kulturološki i moralni sunovrat da djecu izvedemo na pravi put i pokažemo im šta je umjetnost. Najbitnija stvar u radu sa djecom je da ih ne lažete i da im budete prijatelj, da čas likovne umjetnosti bude njihova oaza slobode gdje će moći da se izraze, da razmišljaju drugačije, na drugačiji način o stvarima koje ne mogu da ostvare u drugim predmetima – objašnjava Aleksandar. Pored pedagoškog rada Aleksandar je na korak do završetka magistrskih studija. Krajem godine planira u Pljevljima samostalnu izložbu svojih radova, koja će ujedno biti i njegov magistarski rad. Za sada Aleksandar uspijeva da izbalansira pedagoški i autorski rad.

– Kako vrijeme odmiče primjećujem da mi fali vremena ili za jedno ili drugo ali se nadam da ću u narednom periodu skupiti više elana, koliko bih mogao da se bavim jednako sa oba povjerena poziva. Prednost dajem autorskom radu jer poziv umjetnika nije samo da prenosi znanje već da stvara – zaključuje Aleksandar.

S.Z.

Doprinos svome gradu

Foto Mileta Ostojić
Foto Mileta Ostojić

Izazov je bio za Aleksandra da na zgradi „Proljeće komerca“ u centru grada oslika mural koj danas izaziva pozitivne reakcije sugrađana i koji već postaje simbol grada. U oslikavanju ovog murala Aleksandru su pomagale koleginice Aleksandra Aranitović i Milica Knežević.

-Dok sam radio na projektu murala, vodio sam se osnovnim principima da to bude kulturni sadržaj koji će biti dostupan svakom posmatraču. Tražeći sredini između sopstvene poetike i arhitektonske poetike Baja Mirkovića nametula se lastavica kao simbol slobode. Omaž Baju Mirkoviću motivom njegove prepoznatljive lastavice šalje poruku slobode. Kada stvorite umjetničko djelo ono živi i poslije vas, te će možda neko za 5,10, 20 godina suditi o značaju tog djela, trenutka kada je naslikano, kvalitetu i slično. Djelo je vrijedno ukoliko ste imali u vidu kontekst trenutka kada ste ga stvarali – kaže Aleksandar.

Gradski murali uljepšali grad, prihvaćeni od svih generacija
Gradski murali uljepšali grad, prihvaćeni od svih generacija

Foto:Vanja Čogurić

Tekst objavljen  15. septembra u „Pljevaljskim novinama“

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

korona

Danas pet preminulih od korona virusa, 520 zaraženih, iz Pljevalja 25

Laboratorije Instituta za javno zdravlje, druge javne i privatne laboratorije koje se bave dijagnostikom infekcije …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *