četvrtak , septembar 21 2017
Početna / Vijesti / Društvo / Almira Šabanović: Neprocjenjiva sreća zavičaja i Švedske

Almira Šabanović: Neprocjenjiva sreća zavičaja i Švedske

almira sabanovic 1Mladalačkog izgleda, vedrog duha i pozitivne energije, uvijek je spremna na akciju. U njenom društvu nikada nije dosadno, puna je kreativnih ideja. Za takav temparament i energiju kaže zahvalna je djetetu koje još živi u njoj. I danas u sebi prepoznaje avanturistu i malog istraživača koji želi da zna šta je iza ugla. I kada je bilo najteže borila se za napredak porodice i lično usavršavanje. Porodična harmonija je na prvom mjestu, bez obzira na zemlju i običaje.

Almira Šabanović, rođena Hadžiatlagić, učitelj je razredne nastave i specijalni pedagog u Švedskoj. Došla je iz daleke Švedske u rodni grad na proslavu 30 godina mature.Putovala je 2.500 kilometara iz Vislande do Pljevalja.

– Osjećaću se živom dok god dijete u meni živi. Kada me ljudi vide posle dužeg vremena kažu da se nisam promijenila.Dolazak u Pljevlja za mene je neprocjenjiv. Živim u Švedskoj već 26 godina, ali uvijek kažem da sam iz Pljevalja, jer moja duša pripada ovde. Zbog proslave mature propustila sam diplomski mlađeg sina Eda na DIF-u. Pokazao je veliko razumjevanje, jer zna šta meni znači dolazak u rodni grad – kazala je Almira. Neposredna i spontana, kao da se znamo godinama, pričala je o studijama u Sarajevu, porodici, odlasku i životu u Švedskoj.

– U Sarajevu sam upisala Istoriju, ali sam kasnije prešla na Višu pedagošku.Ostala su mi bila još dva ispita kada sam riješila da sreću potražim u drugoj zemlji. Bile su to devedesete godine – ružan period kada se rušila moja država u kojoj sam završila srednju školu. Nisam htjela da učestvujem u svemu tome. Krenula sam u Švedsku sa sa suprugom Saudom, takođe Pljevljakom i starijim sinom Dinom od  40 dana koji je danas  profesor švedskog jezika. Znala sam da neće biti lako u tuđoj zemlji bez ikoga svoga, bez znanja švedskog jezika, ali imala sam cilj i vjeru u sebe.Bila sam mlada, puna elana i volje za novim početkom.Suprug  mi je ogromna podrška u životu. Bilo je i uspona i padova, ali kad bih klonula on bi uspio da me podigne. Govorio bi mi da me pad nauči samo da budem jača i uspješnija – iskrena je Almira. Saud je po struci građevinski inženjer ali se bavi programiranjem robota za varenje. Almira nije znala ni riječi švedskog jezika kada je upisala prvo kurs, a kasnije srednju školu na švedskom jeziku. Švedski jezik nije, kaže ni malo lak, ali Almira ima smisla za jezike pa je sve uspješno savladala.Sa dvoje malo djece kasnije upisala je Pedagoški fakultet – odsjek za učitelja razredne nastave. Tri i po godine trajale su studije tokom kojih je Almira ostavljala djecu u vrtić, a ona bi išla na fakultet. Nakon časova uzimala bi sinove iz vrtića, spremala ručak i posle njihovog odlazka na spavanje nastavljala da uči.

– Nikada neću zaboraviti prvi radni dan u švedskoj osnovnoj školi gdje sam radila kao učitelj razredne nastave. Iako nisam po prirodi tremaroš tu noć nisam zaspala. Imala sam veliku odgovornost kako će me djeca i roditelji prihvatiti. Morala sam mnogo više da se dokazujem jer sam dolazila iz druge države. Roditelji su me u početku gledali sa podozrenjem – ističe Almira koja je ubrzo stekle povjerenje kako djece, tako i roditelja i kolega koji su joj  govorili da im je unijela novu energiju u kolektiv. Kaže da joj je mnogo pomaglo što je imala 15 nedelja praktične nastave dok je studirala. U Švedskoj je takav obrazovni sistem da su ljudi usko specijalizovani za svoju profesiju.U devetogodišnjoj osnovnoj školi predškolski razred nije obavezan, a djeca dobijaju ocjene tek od sedmog razreda. Nema ponavljanja razreda, svi prolaze, samo mogu da se vrate na polaganje testa.

– Jako sam otvorena osoba, porede me se sa duhom juga. Kažu da sam im došla kao svježi vjetar koji ih je pokrenuo. Iako sam dobijala pozive za posao u dvojezičnim školama odlučila sam se za švedsku školu u kojoj sam radila 14, dok poslednje četiri godine radim kao specijalni pedagog. Volim da se usvršavam, pa sam smatrala da ću više pomoći i dati sebe prelaskom u predškolsku ustanovu u radu sa djecom od prve do pete godine. Radim individualno sa djecom kojoj je potrebna pomoć, pošto pohađaju dvojezičnu nastavu.Vršim opservaciju djeteta i ako ima odstupanja iznosim mišljenje. Ako moje mišljenje nije dovoljno uključuje se specijalni tim sastavljen od logopeda, pedijatra, psihologa – objašnjava Almira. Iako živi 26 godina u Švedskoj ni malo nije promijenila akcenat, ne želi da zaboravi korijene i svoj jezik. Tako vaspitava i sinove, da vole da dolaze u Pljevlja.Kod kuće pričaju srpskim jezikom, vezani su za familiju u Pljevljima i vole da kažu da su njihovi korijeni sa Balkana. Ne želi da se njeni sinovi osjećaju kao stranci kada dođu u Pljevlja.

Almira navodi da je u Švedskoj život neuporedivo bolji. To je uređena država gdje se zakoni poštuju, gdje je plata redovna, nema kašnjenja i čekanja u redovima jer se sve plaća i kupuje preko interneta. Iako su krenuli od nule Almira je uspjela sa suprugom Saudom  i bez ičije pomoći naprave kuću i obezbijede odličan život porodici.

– Država ti ne dozvoljava da se obogatiš, ali ni da budeš siromašan. Plaćamo ogromne poreze za socijalna davanja koja ne mogu da budu doživotna. Jer i takvi ljudi imaju uvijek drugu šansu. Danas mi u Pljevljima najviše smetaju ovakvi međuljudski odnosi. Ljudi su puni predrasuda, nemaju razumjevanja jedni za druge, odmah osuđuju. Trebalo bi prvo upoznati čovjeka prije nego što ga osudiš. Dobra je ona spontanost kada odeš na kafu sa dragim ljudima, kada spontano počnu da pričaju kada čekaju  u redovima, sjede na plaži, čekaju na stanici. Toga u Švedskoj nema – kaže Almira.

Dok razgovaramo u Milet bašti iz generacije je neprestano pozivaju da im se pridruži. Almira zrači srećom i pozitivnom energijom. Uređenom životu u Švedskoj nedostaje sunca jer po 10 mjeseci imaju dane sa malo sunca i dva mjeseca traju bijele noći, kada se na kratko smrkne. Zato je ljeto u Crnoj Gori rezervisano vrijeme Almiri za uživanje u suncu i druženju sa rodbinom i prijateljima.

Njeni planovi za budućnost jesu da konačno sa porodicom počne da uživa u plodovima svoga rada i kako kaže, ako Bog da dočeka unučad.

– Pošto su nam djeca ovde, odlaskom u penziju  planiramo pola godine da  provodimo u Pljevljima, a drugu polovinu u Švedskoj – objašnjava Almira.

S.Z.

almira sabanovic 2

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Vojimir Dedeic

Vojimir Dedeić, akademski vajar i slikar: Živm za umjetnost

  Ljubav prema umjetnosti rodila se u najranijem djetinjstvu, još u osnovnoj školi. Stvara inspirisan …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *