U saopštenju za javnost „Evropa bez alternative“ Pokret za Pljevlja apeluje na sve političke subjekte da se kao Dan opštine Pljevlja slavi 27. oktobar „jedini dan opštine koji zaslužuje epitet dan oslobođenja“ jer su na taj dan Pljevlja dva puta oslobođena 1912. od Turaka i 1918. od Austrougara. Iz Pokreta za Pljevlja navode da je 20.novembar ideološki praznik i dan kad su Pljevlja „oslobođena“ od braće, kumova i komšija. Navode da je nemilosrdni obračun sa svima koji nisu podržavali komunističku ideologiju: kulacima, sveštenicima, oficirima, intelektualcima i svima onima koji nisu prihvatali oružanu borbu po svaku cijenu (početkom decembra 1941. godine), u uslovima kad je nemačka komanda proklamovala princip 100 ubijenih Srba za 1. nemačkog vojnika, a 50 za 1. ranjenog, kao „revolucionarni teror nastavljen je i u godinama posle rata, od njega nije bila pošteđena ni naša opština“. Prenosimo integralno saopštenje za javnost:
“ I ove godine će Dan oslobođenja Pljevalja 20.novembar biti obilježen Svečanom sjednicom Skupštine opštine i polaganjem vijenaca kod spomenika na Stražici, podignutog u slavu poginulih u prvodecembarskoj bici 1941.godine. Pritom će čelnici lokalne uprave i partija koje i dalje slave jedan ideološki praznik, bez imalo zazora i stida proći pored jame na Stražici, u koju su komunisti, u dva navrata 1944. i 1945. Godine, bacili 25 mučenika, čija je jedina krivica bila što su ostali vjerni zakletvi koju su položili Kralju i Otadžbini.
Podsećamo da je to jedina bitka u kojoj nije bilo poginulih, jer su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini (četnici) 19.novembra napustili grad, a partizani dan kasnije ušli u njega. Vjerovatno misleći da je važnije kad su četnici napustili grad nekoliko godina je kao Dan oslobođenja slavljen 19. novembar. U govorima će svakako isticati Komunističku partiju kao jedinu orgnizovanu snagu spremnu za borbu protiv okupatora, a pobjedu kvalifikovati kao pobjedu civilizacije nad fašizmom, kao retrogradnom opasnošću za čovječanstvo.
Niko neće pomenuti kako je 7.decembra 1941. u selu Drenovi opština Prijepolje, Josip Broz sa nekolicinom najbližih saradnika donio odluku o prerastanju Narodno oslobodilačkog rata u drugu revolucionarnu fazu . To je značilo nemilosrdni obračun sa svima koji nisu podržavali komunističku ideologiju: kulacima, sveštenicima, oficirima, intelektualcima i svima onima koji nisu prihvatali oružanu borbu po svaku cijenu, u uslovima kad je nemačka komanda proklamovala princip 100 ubijenih Srba za 1. nemačkog vojnika, a 50 za 1. ranjenog. Taj revolucionarni teror nastavljen je i u godinama posle rata, od njega nije bila pošteđena ni naša opština. O tome najbolje svjedoči knjiga Slobodana Radovića „ Vrijema bratubilaštva, građanski rat u Pljevljima 1941 – 51“, drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje u izdanju Odbora za izgradnju crkve Pomirnice.
Navešćemo samo nekoliko primjera te klasne borbe u ime obećane diktature proletarijata. U već pominjanu jamu na Stražici bačen je Vukadin Jelovac marta 1945.g, rođen 1888.g, nosilac 4 ordena među kojima i Srebrne medalje za hrabrost „Miloš Obilić“, gdje mu i danas leže neopojane kosti. U Balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu bio je komandir Jelovačke čete u okviru Bobovsko-ograđeničkog bataljona Pljevaljske brigade.
Krajem 1944.godine, u Beogradu skojevci i pripadnici Ozne, na smrt su pretukli vojvodu Petra Bojovića u 96.godini, čoveka koji je rukovodio povlačenjem kroz Albaniju i čija je Prva armija oslobodila Beograd 1918.godine. Bio je nosilac 42 ordena. U poznatim dahauskim procesima zbog pretspostavljene saradnje sa Gestapoom u zloglasnom logoru Dahau suđeno je bivšim internircima. Izrečene su im teške kazne i nekoliko smrtnih.
Kao i svaka revolucija i Jugoslovenska je prvo pobila tuđu djecu, a onda su došla na red i sopstvena. Za Golootočko mučilište niko nikad nije odgovarao. Zato ne čudi što je Skupština evropskog parlamenta svojom Rezolucijom 1481 iz 2006.g u isti koš stavila nacizam i komunizam kao totalitarne režime i ideologije.
Zbog svega navedenog Pokret za Pljevlja apeluje na sve političke subjekte u Pljevljima da se u buduće ne slavi 20.novembar kao ideološki praznik i dan kad su Pljevlja „oslobođena“ od braće, kumova i komšija. Jedini datum u istoriji ovoga grada koji zaslužuje taj epitet Dan oslobođenja je 27. oktobar ( Sveta Petka) kad su Pljevlja u dva navrata 1912. i 1918. oslobođena, prvi put od Turaka, a drugi put od Švabe“.
Pljevlja,
11.11.2021. g