Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Stanovnici pljevaljskog naselja Potrlica odlučni su u namjeri da ne dozvole izgradnju asfaltne baze “Crnagora puta” u neposrednoj blizini, od svega 500 m, njihovih domova pa su, 17. Februara, uputili peticiju sa 94 potpisa resornom ministarstvu i Agenciji za zaštitu životne sredine kojom traže da se ne dozvoli gradnja asfaltne baze. Apelovali su na Vladu Crne Gore da zabrane realizaciju ovog ekološki neprihvatljivog projekta na spornoj lokaciji i na lokalnu upravu da se uključi u rješavanje njihovog problema jer smatraju da je zdravlje djece i svih građana najveći javni interes, jer će se u protivnom desiti ekološki genocid prema svim Pljevljacima. Đurović je podsjetio na zvanične podatke da je od 2008. do 2012. godine u Pljevljima evidentirano 35.106 slučajeva respiratornih bolesti. Javna tribina o Elaboratu procjene uticaja na životnu sredinu postrojenja za asfalt, zakazana za 19.februar, odložena je jer koordinator za izradu elaborata iz zdravstvenih razloga spriječen da prisustvuje na javnoj tribini.
Prenosimo integralano obraćanje javnosti sugrađana Mila Đurovića, koji živi u Potrlici, u kome javno pita poslovodstvo Rudnika uglja zašto su potpisali ugovor o izdavanju pod zakup zemljišta “Crnagoraputu”, kada Potrličani godinama trpe zbog života u neposrednoj blizini površinkog kopa “Potrlica”, čija bi asfaltna baza dodatno doprinijela zagađenju životne sredine jer je planiran rad Asfaltne baze kapaciteta miješanja od 160 tona na sat. Takođe Đurović smatra da je ekološka bomba namjera EPCG da pepeo i šljaku iz Termoelektrane, nakon ekološke rekonstrukciije, odlažu u sadašnji kop Rudnika uglja u Potrlici.
“Potrličani a i cijela pljevaljska javnost, bila je zatečena kada je krajem prošle godine „Crnagoraput”A.D.- Podgorica, investitor Postrojenja za proizvodnju asfalta, podnio zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.Agencija za zaštitu prirode i životnu sredinu odgovorila je na zahtjev da je potrebna izrada elaborata, koji je ekspresno urađen za nepuno mjesec dana.
Za ovaj za ekologiju pogubni projekat izabrana je najopasnija moguća lokacija.Po elaboratu, udaljena od prvih kuća je oko 500 metara vazdušne linije, a od centra grada oko 3 kilometra. Po Google Maps udaljenosti su manje. Koliko je ova lokacija opasno blizu ljudi, najbolje govore podaci da su lokacije Asfaltnih baza, koje trenutno rade u našoj državi, udaljene od najbližih naselja ili grada od 5 do 9 kilometara. U naselju Potrlica ima preko sto kuća u kojima živi blizu 500 stanovnika, od kojih je značajan broj djece.
Neshvatljivo je to da višedecenijski zagađivač životne sredine Rudnik uglja Pljevlja dovodi na svoje zemljište po osnovu ugovora o zakupu još jednog zagađivača, što je zaista za nevjerovati. Mi stanovnici Potrlice, naročito starosjedeoci, nemožemo da shvatimo ovaj potez poslovodstva Rudnika. Putem ekspropijaciji uzeta nam je zemlja, ne našom voljom, uglavnom po niskim cijenama, što je donekle priznao kasnije i Zakon o restituciji. Većina od nas je ekonomski osiromašena, a niko se nije ni osvrnuo. Zar nam je ovo nagrada za višedecenijsko trpljenje višestrukog zagađenja od Rudnika. Javno pitam gospodina Popadića, izvršnog direktora ove kompanije, ko je potpisao ugovor o zakupu sa “Crnagoraputom”, jesteli Vi to aminovali. Sva naredna dešavanja posledica su ovog ekološki i ljudski, najblaže rečeno neodgovornog poterza. Posledice za ionako devastiranu životnu sredinu i zdravlje ljudi su nesagledive ako se ovaj ekološki poguban projekat ostvar. Pobogu zar zdravlje djece, kao i svih nas nije najveći javni interes.
Pozivam i nadležne u opštini Pljevlja da se aktivno uključe u rješavanje ovog problema. Vjerujem da će biti na strani ekologije i zdravlja stanovnika Potrlice i Pljevalja. Nadam se da se neće anulirati šestogodišnji napori da se smanji aero zagađenje kroz subvencionisanje peleta sugrađanima.
Potrličanima je neprihvatljiva lokacija Asfaltne baze, a ne elaborat, koji za nas nije bitan, jer ga sama, za nas neprihvatljiva lokacija diskvalifikuje. Ipak, javnosti ću predočiti neke zaboravljene alarmantne podatke što se tiče dostupne statistike (po elaboratu) vezane za respiratorne bolesti stanovnika Pljevalja.
U elaboratu se navode podaci Higijensko-epidemiološke službe u Pljevljima za 2008. godine kada je dijagnostifikovano 219 slučaja raka, a u 2012. godini 254 slučaja. Većina tumora pojavlja se u disajnim organima.
Pored rasta broja pacijenata oboljelih od raka (od 2008. do 2012.) raste i broj oboljelih sa bronhitisom, astmom, upalom pluća i infekcijom respiratornih puteva. Prema podacima HES od 2008. do kraja 2012. godine u Pljevljima je registrovano 35.106 slučajeva respiratornih bolesti, što je alarmantno. Samo se pitam kako izgleda statistika od 2012. do danas, ako je uopšte ima?!
Kakav vazduh udišu građani Pljevalja poslednja tri mjeseca najbolje govore potaci objavljeni na sajtu Agencije za zaštiti prirode i životne sredine. U novemru 2020 registrovana su prekoračenja srednje dnevne koncentracije PM10 čestica 23 dana u decembru 22 dana, a u januaru 2021godine 21 dan. Za poslednja tri mjeseca 66 prekoračenja. Podsjetiću javnost da je po važećim zakonskim normativima dozvoljeno prekoračenje do 35 dana godišnje. Evidentno je i povećano prisustvo benzo(a)pirena i sumpora. Statistika pomenute Agencije za 2018 gidinu pokazuje da je zabiljkeženo čak 129 dana prekoračenja dozvoljenih vrijednosti PM10 čestica. Strašno!
Čitajući elaborat (154 strana), uočio sam da se u njemu jasno i koncizno ne povezuje trenutno alarmantno zagađenje životne sredine u Pljevaljskoj kotlini i dodatno zagađenje koje emituje rad Asfaltne baze kapaciteta miješanja od 160 tona na sat, što bi bilo sigurno nepdnošljivo. Da ne govorim o akcidentnim situacijama, koje bi najviše uticale na kvalitet vazduha. Posebna priča su rezervoari za gorivo,lož ulje i bitumin i sijanje kamenih frakcija. Dodatna su opasnost kvarovi na postrojenju, naročito na dijelu za proizvodnju asfaltnih mješavina i na sistemu za prečišćavanje gasova. Sve ovo navedeno iz elaborata nas još više uvjerava da nećemo dozvoliti da se ovaj suludi scenario ostvari.
Ekološki opasna lokacija Asfaltne baze, pored dodatne devastacije životne sredine i do kraja ugrožavanja zdravlja svih nas, svakako će uticati i na još veći trend pada cijena nekretnina u gradu. Naše kuće, stanovi i ostale nekretnine već imaju dvostruko manju vrijednost u odnosu na neke gradove u Crnoj Gori.
Svi statistički pokazatelji govore da Pljevlja polako ali sigurno umiru. Prema podatcima MONSTATA za prvih 10 mjeseci protekle godine Pljevlja imaju negativni prirodni priraštaj od 219 stanovnika. Zar dovoljno ne zabrinjava činjenica da se već dugi niz godina u statistici Pljevlja nalaze u vrhu najzagađenijih gradova u Evropi. Znači li nam nešto usvojena Deklaracija na Žabljaku 20. septembra 1991. godine, kojom je Crna Gora postala prva ekološka država na svijetu? Zašto se uporno devalvira i izigrava, naročito na slučaju Pljevalja? Deklaracija je sjajna ideja samo da smo je pretočili u stvarnost. Nedokučiva je bar za nas Pljevljake, nema je na djelu.
Da podsjetim moje sugrađane na još jedan poguban projekat kojim bi se otvorila deponija opasnog otpada u neposrednoj blizini naselja Potrlica i nekoliko stotina metara od centra grada. Naime predstavnici Elektroprivrede CG su u 2019. godini, na javnoj raspravi o elaboratu o procjeni uticaja na životnu sredinu ekološke rekonstrukcije Termoelektrane otkrili plan da se pepeo i šljaka iz Termoelektrane odlažu u sadašnji kop Rudnika uglja u Potrlici. Još jedna tempirana ekološka bomba čeka, i to u okviru Ekološke rekopnstrukcije Termoelektrane. Nema šta ekološki. Ukoliko ne bude razuma siguran sam da ovog puta Potrličani, a i Pljevljaci neće pristati na ovakav scenario. Mi starosjedeoci Potrličani dovoljno smo dali za opšte dobro i sigurno nismo protiv rekonstrukcije naših puteva. Dosta je bilo.Već dišemo vazduh koji postepeno ali sigurno ubija. Pomozite…!!! “, navodi Mile Đurović,stanovnik Potrlice.
