nedelja , oktobar 24 2021
Početna / Život / Beograđanin Dragan Živanović oživio imanje na Jabuci „Život na selu nije samoća nego sloboda“

Beograđanin Dragan Živanović oživio imanje na Jabuci „Život na selu nije samoća nego sloboda“

San većine ljudi je život u metropoli, odlasci na prestižna mjesta i događaje, druženje u kafićima, ručkovi u restoranima, moderna garderoba, „biti in“ u toku svih dešavanja. Naravno za sve to treba novac. Dobro namještenje u državnoj firmi ili uspješan privatni posao. Ostaviti takav život i početi život u selu mnogima izgleda suludo. Selo je postalo gadljivo gradskoj većini jer ga su gradska gospoda uvijek gledala sa visine na gospodu i gazde iz sela. No, kako se gasi selo tako nestaje i grad, a većina omladine odlazi u svijet da bi, i pored završenih fakulteta, radili poslove za koje se nisu školavali u restoranima i zanatima. Sistem nagrađivanja i mogućnost napredovanja u poslu privlači naše mlade koji to ne dobijaju u Crnoj Gori.

U 21. vijeku kada se svakodnevno povećava broj praznih sela mnogima nevjerovatno izgleda hrabrost, volja i pregalaštvo Beograđanina Dragana Živanovića (42), koji  je nakon 15 godina radnog staža, manji dio u državnoj firmi  i uspješnog privatnog posla u septembru 2019. godine započeo novo poglavlje života na Jabučkom polju, na 1195 m nadmorske visine. U selu Jabuka je kupio 21 ha zemlje, koja je bila napuštena od 2006. godine. Selo je postalo izbor za one koji vole slobodu, prirodu i koji su skinuli okove modernog vremena u kojim je doživljaj šetnja po tržnim centrima, stalno praćenje trendova i trka za materijalnim dobrima. Sve to dovodi čovjeka do stresa koji biva jači od zadovoljstva postignutim.

Dragan Živanović
Dragan Živanović

Dragan sa bivšom suprugom, specijalistom pedijatrije, ima kćerku Ivonu (15) kojoj fali društva u selu. Dragan kaže da Ivoni fali još koja godina da više zavoli prirodu.

-Život u velikim gradovima je stalna trka s vremenom. Većina ljjudi je srećna kada ima materijalne mogućnosti  da kupuje i tada je čovjek srećan, a kada nema, onda nije.  Živio sam za to koliko ću para zaraditi, koji ću auto voziti. Prevazišao sam to i 2019. godine dao sam oglas da kupujem oko 15 ha zemlje. Moji roditeljji su bili u šoku da ja tako presiječem sa 40 godina, kao da ću se zamonašiti. Živio sam u centru Beograda, a moji u Sremčici. Jedinac sam i i nisam imao nijedan razlog da napustim Beograd. Imao sam dobar privatan posao Dom za stare od 34 mjesta u kome smo imali dobru klijentelu. Neko ti dovede roditelja i ostavi na povjerenje, tu ne možeš da se ponašaš kako hoćeš, kako misliš da treba, nego kako moraš i trebaš. Imao sam 20 zaposlenih, sve sam ih persirao i nikada nisam tražio da odu meni po cigarete ili po doručak. Sedam godina nisam bio na godišnjem odmoru jer je posao tražio posvećenost od 24 sata. U Beogradu je život brz i tamo sa 20 godina proživiš što u manjem mjestu za duplo više godina. U Sremčici sam otvorio 2008.  Dom zdravlja, a 2011. Dom za stare „Ictus“, koji sam prodao. U selu ne moraš da imaš sve ono za čim trčiš u gradu. Selo neko shvata kao samoću, a ja kao slobodu. Nemam zaposlenih, knjigovođu, ne znam koji je dan, ne zanima me – priča Dragan koji nije znao ni gdje se Jabuka nalazi i činilo mu se predaleko.

Stado koza
Stado koza

IMG-c1b1cd5a48bdbfaf937443542c940352-V IMG-0af7783eae7f433240f6b1a73187db1c-V

Kaže da kada je početkom 2019. godine osjetio da mu više zivot u gradu ne odgovara, ogroman pritisak, neograniceno radno vreme, mnogo neprespavanih noći, dao je oglas da traži imanje preko 10 ha na nadmorskoj visini preko 1200 m. Obišao je mnoga imanja, želio neko oko Valjeva, bliže Beogradu, ali jedno putovanje prema moru dovelo ga je u Jabuku gdje je ugledao tablu s natpisom Jabuka Babine. Odmah se zaljubio u prirodu, divlje životinje koje je ugledao pored puta, miris poljskog cvijeća, pokošene trave, miris četinara. Dragan kaže da je to u njemu probudilo osjećaj da je na pravom mjestu. Raspitivao se, obilazio, ostao pet dana u Mileševi, i sadašnje najbliže komšije pokazale su mu zapušteno imanje koje se nije koristilo od 2006. godine, koje je i kupio. Krenuo je da krči oko kuće, u novembru prošle godine sam je stavljao fasadu, uradio vodo instalaciju, proširivao kuću u kojoj su bile dvije sobe, samouk gledajući kako se to radi preko interneta, osposobio mljekaricu za sirenje. Kuća je sređena moderno. Kožna bordo ganitura, kaminska peć, trpezarija, uz obaveznu mašinu za suđe, kupatilo, dvije spavaće sobe, sve novo i moderno.

Koze, koje je ranije gledao samo u Zološkom vrtu, kupio je 53 u aprilu prošle godine, a u novembru četiri umatičene krave u avgustu 2020. a zatim još 56 koza. Ništa nije znao oko hranjenja stoke, sirenja i sve ga je naučila komšinica Vinka Šljukić, koja je mentor za sva pitanja oko pravljenja sira. Dragan posjeduje savremenu menahizacijju: rotacionu kosačicu, traktor,grabilicu, samoutovarnu prikolicu, frezu, bager, valjak, muzilice za krave i koze, vozni park. Probio je novi put do kuće ali još ima da ga ravnja, što ne stiže od ostalih obaveza.  Na 800 m od kuće gradi drvenu štalu od 400 kvadrata. Do prije dva meseca je plaćao mladića da pomaže na imanju, ali je našao drugi posao i otišao u Čačak. Trenutno je sam i pokušava da nađe pomoćnika oko muže i sirenja, ali na žalost, kaže, na selu rijetko ko hoće da radi.

Dragan ove godine planira da kosi preko 12 h zemlje i samo utovarnom prikolicom sam zbija sijeno i tako ga ostavlja za zimu. Prošle godine je kupovao hranu za stoku jer je bio ukosio svega 500 bala i ovo godine će se, kaže, bolje pripremiti.

-Za baliranje treba više ljudi, a samuotovarna prikolica sama opslužuje, rotaciona kosačica kosi za 40 minuta hektar. Prošle godine sam se opekao jer uvijek zavisiš od nekog a svi imaju svoje planove – priča Dragan, koji je sa komšijom Nenadom taj dan postavljao nove čobanice. Sada ima 7 ha ograđeno za krave i 4 ha za koze.

Gazda Dragan je energičan, brzo priča. Osmijeh na licu dokaz je da uživa u novom ambijentu. Sviđa mu se na Jabuci, prelijepa priroda i dobra domaća hrana. Dragan kaže da mu nije primarna djelatnost poljoprivreda već turizam, ali je korona promijenila planove. Kupio je 40 kubika građe za gradnju bungalova, a planira da uradi  2-3  do zime.

-Cilj mi je da zatvorim krug domaćom hranom za moje goste. Danas nema nigdje  sigurnosti. Korona je bila kao smak svijeta, ne zna se šta će biti sjutra. Da li će biti inflacija, da li će pući ekonomija, sreća pa nije otišlo u tom pravcu i ja sam krenuo da pravim sir. Prodajem 400 din kravlji, a kozji 900 din. Pravio sam i sir sa srumusom u maslinovom ulju i orasima ali je oduzimalo puno vremena. Odlučio sam da probam nešto što je sigurno. Imaš kozu, mlijeko, sir. – kaže Dragan.

Nakon nepune dvije godine života na Jabuci kaže sve je upoznao i doživio da ga komšija zove i pita za broj telefona drugog komšije uz riječi „ti ovde sve znaš“. Kaže da ga u Beogradu nije zanimalo ko živi pored njega i prvih 6 mjeseci ništa nije mogao da zapamti „ovde kamen onde kamen“ a sada zna gdje je koja međa.

-Neki pričaju da sam lud i pukao. Meni je kvalitet života bolji na Jabuci i ni jednog trenutka nisam razmisljao da li sam doneo pogrešnu odluku. Kvalitetnije živim u to sam siguran. Kvalitetnija hrana, rasterećeniji sam psihički iako sam fizički  opterećenijji. Imam slobodu i ja sam srećan ovde. Ranije sam živio urbanim životom koji je za mene izgubio svaku draž. Mnogi nisu svjesni da sa platom od 350 evra za koju većina radi u Beogradu čovjek se muči, i mnogo bi bilo bolje da žive u svom kraju pa i za nižu platu jer veliki gradovi čovjeku uzimaju mnogo zbog stalne žurbe i stresa, saobraćajnih gužvi – kaže Dragan.

U Srbiji poljoprivrednici dobijaju godišnje subvencije 170 evra po kravi i po kozi 60 evra. Dragan je kupio i konja Cvetka, ima tri velika psa za čuvanje imanja, jer je skoro vuk bio kod komšije i zaklao mu ovcu i jagnje. U šali kaže da više čuva tuđe krave koji juri iz imanja.

Draganova priča ohrabruje i raduje jer možda njegovim primjerom krenu i mlađi ljudi, koji se ne plaše rada, a svjesni su opasnosti globalnog svjetskog poretka, koji od čovjeka sve više pravi modernog roba koji ne umije ni hranu da proizvede. Život na selu u dodiru sa prirodom daje mir i snagu za mnoge izazove.

V.M.

Tekst objavljen u Pljevaljskim novinama 15.7.2021.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Braća Mile i Marko Gazdić

Braća Gazdić – Nevolja ih tjerala a veselo srce bodrilo

Čemu se divi savremeni čovjek i šta zaokuplja njegovu pažnju – pitanje je na koje …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *