-Postupci i metode zastrašivanja dosadasnje vlasti u Crnoj Gori ne mijenjaju se od 90-tih godina do danas. Tvrdim na osnovu ličnog iskustva da se u Pljevljima sve ponavlja po starom scenariju a direktor Uprave policije Veselin Veljović je motor svega. Ovih dana čitam, gledam i slušam o napadima na neke porodice u Pljevljima. Ponovila se 1994. i Udba ili tadašnja DB sa sadašnjim licima iz vrha DPS-a. To znaju svi u Pljevljima, Srbi i Muslimani. Tada Bošnjaka nije bilo. Izgleda da se zna da je nezadovoljni partijski aktivista DPS, po imenu i prezimenu, vinovnik lomljave partijske kancelarije. Nije iz kolacije “Za budućnost CG”, nije iz “Mir je naša nacija”, nije iz Dritanove “Crno na bijelo”. Sa ovim i ovakvim se ne ide u EU. Samo do Gusinja i Petnjice ima fantomskih birača. Sve se zna, napisao je u otvorenom pismu Pljevaljskim novinama bivši načelnik Centra bezbjednosti Pljevalja Milovan Čogurić, koji je tu funkciju obavljao od 1995.do 1998. Godine.
-Kupovina ljudi, obećanja, prijetnje, hapšenja vladika i sveštenstva, hapšenje poslanika bez obzira na imunitet, zovu privođenje ili poziv na informativni razgovor, psovke, nazivanje ljudi svakakvim imenima sve su to metodi rada vlasti. Opet se ponavlja isti scenario. U julu 1997. godine na kolegijumu ministra unutrašnjih poslova, načelnik CB Podgorica mi je opsovao majku, jer nijesam bio saglasan da osudimo rad Momira Bulatovića, velikog čovjeka i jednog od najvećih sinova koje je Crna Gora iznjedrila. Na sastanku je bilo prisutno nas 7 načelnika Centara bezbjednosti iz Crne Gore, tri pomoćnika ministra i ministar Filip Vujanović, koga da nije bilo kastig bi pukao. Kada u julu 1997. godine Filip nije mogao da me kupi, onda je nastalo moje lomljenje, navodi Čogurić dodajući da mu je 1998. godine oduzeto legalno oružje, pištolj marke TT, i nikad nije vraćeno, a po naređenju Veljovića.
-Moje privođenje i zadržavanje u policiju je bilo prožeto prijetnjom ubistva moga sina, članova porodice trojice pljevaljskih čelnika iz SNP-a, od strane te nove protuve i od Veselina Veljovića. Veljović mi je prilikom privođenja rekao da je dao riječ Milu da je spreman da ubije Momira Bulatovića o čemu postoji službena zabilješka u tadašnjem Saveznom MUP-u. Ali, svačija je sila do vremena. Prema meni je Filip ostao čovjek. Spriječio je moje ubistvo ili premlaćivanje do invaliditeta. Znao je da znam za pismo od strane bogate muslimanske porodice iz Čajniča, koja je ojađena tokom 1995.godine, piše Čogurić navodeći da mu Veljović ne dozvoljava ulazak u Crnu Goru, osim onima koje Milutin Simović stavi na spisak.
Sve su to metode, koje se ovih dana završavaju zbog pobjede tri koalicija na parlamentarnim izborima, kojima Čogurić upućuje javnu čestitku. Da je u pitanju sinhronizovana akcija potvrđuju i javne riječi premijera Markovića sa nalogom da se 31.avgusta otvore granice za protjerivanje sveštenstva Srpske pravoslavne crkve i Srba, navodi Čogurić pitajući kaklo bi se drugačije mogle protumačiti njegove riječi. .
Kazao je da piše otvoreno pismo kako se ne bi ponovila 1994. Godina. Kao primjer zastrašivanja zaposlenih u policiji Čogurić navodi primjer od 14. Oktobra 1997. godine i tvrdi da se i danas ništa ne mijenja jer su izvršioci isti ljudi.
-Ovih dana se ponovio 14.oktobar 1997. godine, kada u kancelariji načelnika CB Pljevlja, tada već novi načelnik, vrši pritisak na višeg inspektora policije, da omalovaži svog prethodnika, psujući mu majku, brutalno i u prisustvu Veselina Veljovića… Sve je Veljović odobrio i zaprijetio inspektoru da prenese svojoj porodici da niko ne smije izaći na dolazeće izbore. Viši inspektor je Službenu zabilješku sa tog zaprijetećeg sastanka napisao i zadokumentovao u CB Pljevlja pod SL br C.04-240-6626 od 16.10.1997. godine, što je objavljeno u knjizi IZBORNA PREVARA na strani 199 i 200, rekao je Čogurić želeći da javnost zna da o tome nije pričao svojoj četvorici braće i nije uticao na njegove prijatelje u policij, kako bi se izbjegle teže posledice.
Čogurić kaže da iz Simovićevog kabineta tajno saznaje da mu se ne dozvoljava ulaz u Crnu Goru, dok izbori ne prođu i da je bio „stavljen na spisak za konvoj“.
-Kuću i pomoćne objekte u mome dičnome selu Grančarevu u opštini Bijelo Polje, vjetar otkrio, i poharana mi je imovina od strujne mafije… Prva vijest koja mi je došla iz Grančareva je da smo pobijedili sa 104 naspram 13.Simović svojim dekretom opet pokaza da mi nemamo pravo, da mislimo i javno da kazujemo šta mislimo, navodi Čogurić podsjećajući da su porodično otvorenim pismom podržali prosvetne radnike, pripadnike policije i vojske Crne Gore, koji su branili SVETINJE Srpske pravoslavne crkve i džamija,zaključujući da je dosadašnja vlast imala krvnički, fašistički, neljudski odnos, prema svima koji ne misle kao oni.