Nakon potpuno razumljivih poruka koje su poslate od strane zvaničnog Beograda i predsjednika Srbije, vidimo da je uslijedilo hitro reagovanje Katnićeve Vlade, odnosno premijera državnog udara Duška Markovića koje se može svesti na sledeće: ni kraćeg reagovanja, ni većih izmišljotina i drskijih manipulacija.
Vlast u Crnoj Gori, u periodu od pokradenog referenduma 2006. godine naovamo, a posebno u poslednjih nekoliko godina, nije propustila niti jednu priliku da nanese štetu državi Srbiji i srpskom narodu u cjelini. Ali je zato pažljivo i sistematski propuštala svaku priliku u kojoj je mogla da, bez ikakvih posledica, postupi onako kako bi to bilo u interesu države Srbije i srpskog naroda, dakle onako kako je to jedino prirodno i normalno, i u prilog očuvanju najboljih mogućih odnosa sa nama bratskom državom. Kad god je mogao da se zabode nož u leđa Srbiji, da se potkopaju napori i nastojanja države Srbije da zaštiti svoje interese i interese srpskog naroda, taj nož je hladnokrvno i snažno zaboden od strane vladajuće garniture u Crnoj Gori, pri čemu je primjetno da Duško Marković to radi ne samo krajnje posvećeno i činovnički disciplinovano, već, čini se, i sa posebnom strašću, pa i uživanjem.
Počev od veleizdajničkog i najsramnijeg čina priznanja lažne države Kosovo, pa preko glasanja da lažna država Kosovo bude članica UNESKO-a, zatim slanja vojnika Crne Gore u misiju Kfora, pa sve do aktuelnog slanja predstavnika vojske Crne Gore na hrvatsku proslavu godišnjice zločinačnog etničkog čišćenja i pogroma srpskog naroda u akciji Oluja, nižu se sramni i neprijateljski potezi vlasti u Crnoj Gori prema Srbiji i srpskom narodu u cjelini.
Vrhunac političkog bezobrazluka je kada, nakon svega,u javnim istupima, kakav je ovaj poslednji, Duško Marković počne davrijeđa inteligenciju ukupne javnosti, a onda i političkih predstavnika države Srbije tvrdnjama kako su srpski jezik i ćirilica navodno zaštićeni u Crnoj Gori i kako vlast u Crnoj Gori navodno„ brine o srpskoj zajednici“. Prije svega, Srbi u Crnoj Gori nisu zajednica, već državotvorni narod. Srbi su narod koji je utemeljioidentitet i vrijednosti na kojima Crna Gora istorijski počiva. I to je činjenica koju ne može da dovede u pitanjebilo kakva falsifikatorska kampanja ovog režima. Istina je da u Crnoj Goristvarno postoji jedna zajednica, koja je Dušku Markoviću veoma dobro poznata, a to je interesna zajednica organizovanog kriminala i vrha državne vlasti, koja bi da na podjelama i falsifikovanju istorije učvrsti projekat privatne države, kupi slobodu i obezbijedi zaštitu za predstavnike te kriminalne zajednice od krivične odgovornosti, pa i po cijenu da otuđi Crnu Goru od same sebe, Srbije, Srpske Pravoslavne Crkve i samog pravoslavlja, kao ida je učini neprijateljem i Srbije i Rusije.
Koliko je Dušku Markoviću stalo do unaprjeđenja položaja srpskog naroda u Crnoj Gori i koliko mu je stalo da čuje glasove nezadovoljstva i primjedbe Srba u Crnoj Gori najbolje govore brutalna diskriminacija Srba prilikom zapošljavanja u organima državne uprave kojoma on rukovodi, a onda i prilikom školovanja i liječenja, zatim rukovodeće pozicije u državnim organima na kojima praktično da nema niti jednog jedinog Srbina, institucionalno zatiranje ćirilice i institucionalni progon srpskog jezika iako je po popisu većinski jezik, zaključno sa brutalnim progonom političkih predstavnika Srba u Crnoj Gori.
Imajući u vidu da je nedavno javno saopštio kako je, u trenutku kada je ta odluka donesena, 85% građana Crne Gore bilo protiv priznanja lažne države Kosovo, obaviještavamo Duška Markovića da to nama, to jest partijama koje smatraju ovu odluku sramnom, daje za pravo da neposredno ili putem prikupljanja popisa podnesemoinicijativu o raspisivanju referenduma o poništenju odluke Vlade Crne Gore o priznanju Kosova, i ona će sasvim sigurno biti sprovedena u djelo.
Vladislav Bojović, član predsjedništva Demokratske narodne partije i funkcioner Demokratskog fronta