petak , jul 3 2020
Početna / Vijesti / Kultura / Čedo Bajić – Ekspresionista zadivljen zavičajem

Čedo Bajić – Ekspresionista zadivljen zavičajem

Krajolici zavičaja slikani kistom akademskog slikara Čedomira Čeda Bajića (71) ekspresija su na platnu puna čežnje za rodnom grudom, puna divljenja prema netaknutim predjelima, kamenjaru i šumi. Bajićevi pejzaži su čista priroda, posmatrana okom vrsnog umjetnika, ali sa osamsto metara razdaljine i iz žablje perspektive, kaže, kako bi se bolje vidjela suština kamena, drveta i kuće koji se pretvaraju u mrlju i puta koji postaje linija. Za pedeset godina umjetničkog staža u slikarstvu je prošao sve pravce, u vajarstvu je sjajan, a bavi se i grafikom. Nakon više od četrdeset godina braka sa suprugom Budimirkom ima Veliborku i Momčila, mnogo razumijevanja, ljubavi, tolerancije, uspona i padova, a sada i najveći razlog za osmijeh unučad Anastasiju i Vuka. Nakon što se penzionisao najviše vremena provodi u rodnom Grevu, gdje je ponikao i gdje će ostati.

dav

Bajić je prvi pljevaljski akademski slikar posle rata i jedan od prvih magistara iz našeg grada. Osnovnu i srednju školu završio je u Pljevljima, Pedagošku akademiju – grupa likovna umjetnost završio je u Nikšiču 1969. godine, a na Fakultetu likovne umjetnosti u Bogradu diplomirao je 1980. godine, gdje je magistrirao dvije godine kasnije. Član je Udruženja likovnih umjetnika Srbije od 1981. godine. Na Fakultetu lijepih umjetnosti u Begradu 10 godina je predavao likovnu anatomiju, na početku karijere predavao je i u Pljevaljskoj gimnaziji i u školi u Matarugama, a kasnije i u osnovnim školama u Bosni i u Vojodini.

– Moj talenat još u osnovnoj školi prepoznao je nastavnik Besalet Pojatić, pa sam već u sedmom razredu imao prvu samostalnu izložbu. Nakon završene Pedagoške akademije zaposlio sam se u Pljevljima, ali nisam bio zadovoljan, bio sam dosta ambiciozan i želio sam da ispunim svoje ciljeve, pa sam upisao Istoriju umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, odakle sam se prepisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Prištini. Nakon završene prve godine, prepisao sam se na Akademiju u Beogradu, i to u 28. godini, a to sam uradio iz nekog svog principa – priča Čedo, i usput prepiračava kako je prilikom polaganja prijemnog na Akadmiji u Zagrebu sedamdesetih godina odbijen zbog ćiriličnog pisma. 

Kao student se i oženio, kada je imao trideset, a supruga Budimirka takođe je iz Pljevalja. Kaže da nije imao ništa kada je zaprosio, a sada posle pola vijeka iza njih je pravo bogatstvo – odrasla djeca, unučad, skladan život i bogata karijera. U penziju je otišao nakon 37 godina rada u Beogradu, a u rodnom Grevu napravio je kuću u kojoj sada i provodi najviše vremena. Supruga je više u Beogradu, sa djecom. Kćerka Vladimirka povukla je na oca, ona je magistar slikarstva i inženjer dizajna, a sin Momčilo bio je dobar u karikaturi, ali su ga interesovanja više vukla ka sportu. 

– U kući u rodnom Grevu, koju sam napravio samo zahvaljujući mojim pejzažima, sada mi je atelje, a jednog će mi biti i legat. Nisam ja došao ovde bez neke, vratio sam se da bih bio svoj na svome, jer više volim metar zemlje ispod moje kuće, nego tuđe kilometre. U mojoj porodici bilo je sedmoro djece, rođeni smo u staroj kući, a u dvije sobice, a sada smo svi od nas petorice braće napravili velike kuće. Borio sam se na tri fronta, a sada kada sam u penziji i kada sam spokojan, najviše želim da se posvetim umjetnosti. Čini mi se da bih sada mogao najviše da stvaram, imam toliko energije, znanja, iskustva, kao da mogu da dam najbolje od sebe – iskren je Čedo, koji je sve što ima stvorio zahvaljujući svom radu i svojim slikama, a od društva i zajednice nikada nije dobio ništa.  

Kaže da se osjeća dobro bilo da vaja, slika ili radi grafiku. Na slikarstvo je otišao iz materijalnog razloga. Bio je i danas je veoma tražen slikar. Njegovi motivi na pejzažima su pljevaljski, crnogorski, od Durmitora do Rumije. Sa ponosom ističe da je na svom zavičaju i magstrirao, teza mu je bila – Pejzaž kroz svjetsko slikarstvo, osvrt na moj zavičaj.   images

 

 

 

 

 

 

-Krenuo sam od realizma, putem Pikasa, i tako sam došao do ekspresije i apstraktnog slikarstva. Gledam prirodu svojim očima, detalje izbjegavam, moj pristup je ekološki, bez urbanih detalja. Vajarstvo me i dan danas privlači, neke skice i danas radim, a nadam se da će biti i skulptura. Imam oko 20 portreta u bronzi kao realista – priča Čedo, koji ističe da je naš kraj predodređen za slikare i pjesnike.

Kroz studijska  putovanja, a kasnije i samostalno, obišao je sve evrospke velike muzeje i galerije, vidio djela velikih svjetskih slikara i vajara i zato danas može da tvrdi da umjetnsot nema granica, a da je umjetnik najbolji ambasador i trend jedne zemlje.

edh
„Nek je prokleta zemlja gdje su paščad puštena, a kamenje vezano“

 

-Ne bi danas bili varvari i divljaci, zemlja koja ima svoje pisce, svoje pjesnike, muzeje i galerije, ona je napredna i cenjena u svijetu. Kada bih se ponovo rodio, opet bih bio umjetnik, samo bi moja trasa života bila malo drugačija, ne bih čekao da mi društvo da nešto, jer je umjetnost kod nas na poslednjem mjestu – zaključuje Čedo.

Iz arhive Pljevaljskih novina

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

crkva svete petke

Još 29 pljevaljskih ljekara podržalo SPC, ukupno 96

Još 29 pljevaljskih ljekara pridružilo se kolegama koji su podržali Srpsku pravoslavnu crkvu u borbi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *