Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Pljevlja su grad koji se može dičiti mladim i darovitim ljudima za koje će se tek čuti. Jedan od njih je i dvadesetrogodišnji Dejan Vraneš koji je u septembru prošle godine završio specijalističke studije Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici, smjer elektroenergetski sistemi, sa prosječnom ocjenom 10. Dejan sada pohađa master studije koje su, kako ističe, važan korak i odluka za budućnost i građenje njegove karijere. Tih, skroman, disciplinovan i precizan. Posvećen je i istrajan u ostvarivanju ciljeva od kojih ne odustaje, bez obzira na poteškoće na koje naiđe. Porodica mu daje mu snagu i sposobnost da uspješno korača kroz život.
-Najveći dio života proveo sam u Jugovu, osnovnu školu „Radoje Tošić“ završio sam na Srdanovom Grobu, Gimnaziju „Tanasije Pejatović“ u Pljevljima, a specijalističke studije Elektrotehničkog fakulteta u Podgorici – kaže Dejan, prisjećajući se djetinjstva koje je bilo dosta dinamično, puno avantura, doživljaja ali i posla koji odrastanje na selu donosi.
– Bilo je malo drugara za igru, nas pet-šest, ali smo se snalazili i nedostatak društva smo nadoknađivali svojom kreativnošću. Pravili smo na livadi sve tipove terena, za tenis, fudbal, košarku, odbojku, čak smo pokušali da igramo i hokej na travi. Djeca na selu brže sazrijevaju i brzo počinju da rade korisne stvari da bi pomogla porodica. Vaspitanje djece na selu je, možemo reći, pragmatično. Ja i brat smo se bavili raznim hobijima: sakupljanje gljiva (smrčak, lisičarka, vrganj), numizmatika, notafilija, sakupljanje sličica (gdje imamo pozamašne kolekcije), sportom. Rijetke su stvari koje nismo probali. Odrastanje u prirodi je najzdravije i najčistije i kad tad se čovjek vrati prirodi kao početku svega. Ponosam sam što sam odrastao na selu i imam mnogo lijepih doživljaja koje ću nekada prenijeti svojoj djeci – iskren je Dejan. U porodici je, kako navodi, najvažnije međusobno se poštovati, saslušati i podržavati, čvrsta sloga je ključ svega. Dejanu je porodica na prvom mjestu i trudi se da im pomogne maksimalno. Uvijek su, ističe, živjeli skromnim, mirnim, radnim životom. U selu Jugovu Vraneši su najbrojnija familija i čitavo djetinjstvo Dejan je bio okružen rođacima.
– Djeda i babu sa majčine strane, prezimena Lazarević, nisam zapamtio, što je veliki gubitak, posebno djeda, koji je bio prvoborac i nosilac odlikovanja narodnooslobodilačkog rata. Djed sa očeve strane je bio religiozan čovjek, pravi primer hrišćanske vrline, istinskog poštenja, dobrote i istine, ujedno primjer narodne mudrosti i to je raritet ovog vremena. To je čovjek koji je imao ogroman uticaj na mene i od koga sam naučio najljepše oblike svoga ponašanja. Kao mali imao sam ambicija da upišem Vojnu akademiju jer je moj otac radio pri Vojsci kao i dosta rođaka, ali kasnije sam promijenio mišljenje. Majka je završila Gimnaziju „Tanasije Pejatović“ i bila je đak generacije. Takođe stric mog oca i moje komšije Joknići, koje ne odvajam od svoje porodice, svi su imali pozitivan uticaj u svakom pogledu. Moj brat koji je sada četvrti razred Gimnazije nastaviće školovanje u Podgorici – kaže Dejan.
Jedan od Dejanovih hobija je i fotografija – Na mini konkursu UCG “Friday dreaming” Dejanova fotografija “Uz spoj tehnologije, nauke i prirode granice ne postoje” izabrana je za najljepšu fotografiju nedelje
Po Dejanovim riječima rad i trud se isplate i kad se to desi dostiže se istinska sreća, a njegov životni moto može sažeti u dva citata:“Citius, altius, fortius“ (Brže, više, jače) i „Čovjek ne postoji ako ga nema u srcima drugih ljudi“.
-Kad sam završio Gimnaziju tražio sam fakultet koji će biti sinergija prirodnih nauka a to je ETF. Uvijek me je interesovalo kako funkcioniše elektroenergetski sistem kao cjelina. ETF nudi najviše mogućnosti iz najperspektivnijih oblasti: energetika, informacione tehnologije, automatsko upravljanje. A sve te oblasti predstavljaju budućnost bez koje se ne može. ETF sve intenzivnije nudi više i više opcija tako da je u samom vrhu što se tiče zaposlenja poslije završetka ali i interesovanja budućih studenata – naglašava Dejan. Mladi su, kako kaže, dosta zainteresovani za ETF a to pokazuju i sva popunjena mjesta na svim studijskim programima konstantno već nekoliko godina za redom i uskoro se može broj mjesta i povećati.
– Završio sam studijski program energetika i automatika, smjer elektroenergetski sistemi. Uvijek sam volio oblast energetike jer je pokretač svega, a i od malena me je interesovalo kako rade elektrane, kako funkcioniše elektroenergetski sistem i primjena prirodnih nauka. Predavanja i vježbe su poprilično zahtjevni i mi studenti u šali ETF nazivamo Ekstremno Težak Fakultet (ETF). Međutim uz dobru organizaciju vremena i radnu disciplinu može se sve uspješno postići. Presudno je biti disciplinovan, efikasno raditi i dati sve od sebe u cilju postizanja cilja i ne dozvoliti demotivaciju usled grešaka koje se moraju desiti na putu samousavršavanja. Raditi se mora dosta i ko tu činjenicu prihvati kao zakon po kom se postiže cilj, proći će sa manje poteškoća. Bilo je teško zbog poprilično lošijih uslova ali uspio sam savladati te poteškoće. Rad i trud u otežanim uslovima vrijede duplo i odlična su životna škola – ističe Dejan. Objašnjava da bi volio da radi u oblasti projektovanja instalacija jake struje, razvodnih postrojenja, elektroenergetskih vodova, zatim u različitim vrstama elektrana, u oblasti električnih mašina.
-To je dosta oblasti i teško je sve to iskusiti, ali ću se potruditi što više. Na prvom mjestu je formiranje porodice i obavljanje posla koji će ispuniti moja očekivanja. Korona je uzela svoj danak u svakoj oblasti i nažalost to se nastavlja. Izmjenila je način rada fakulteta, otežano je održavanje predavanja, vježbi, posebno praktičnog djela. Otežano je putovanje, ograničeno vrijeme kretanja. Ukratko,studiranje je posebno otežano. Uticala je na stvaranja novih navika i moramo se prilagoditi da bismo iz epidemije izašli kao pobjednici. Epidemija treba da vrati jedan sistem vrijednosti koji je odavno izgubljen a odnosi se na međusobnu ljubav, slogu i poštovanje kao uslov za kolektivnu sreću – zaključuje Dejan. Na pitanje da li bi se vratio da živi u Pljevljima, Dejan kaže da je situacija u Pljevljima dosta teška i jako mali broj ljudi ostaje.
– Emotivno sam vezan za Pljevlja i smatram da Pljevlja mogu i moraju mnogo bolje funkcionisati jer imaju ogroman potencijal u turističkom, industrijskom energetskom pogledu. Mi, kao mladi akademski građani, trebalo bi više da vodimo računa o svome gradu. U Pljevljima bih ostao kad bi mi se pružila prilika da radim u Termoelektrani. Kad bi se povećalo zaposlenje i smanjilo zagađenje ponovo bi se u Pljevlja vratilo „proljeće“ – ističe Dejan.
S.Z.
„Ljetnja inženjerska škola nauke“ – odlična prilika da se pokaže kao predavač
Dejan će se ove godine priključiti ekipi divnih, mladih i ambicioznih ljudi koju okuplja Miloš Jelovac, predsjednik NVO „Korak sa naukom“ , organizator „Ljetnje inženjerske škole nauke“ održane prošle godine prvi put u Pljevljima.
-Biće mi čast da budem dio te ekipe i zahvalio bih kolegi Milošu Jelovcu koji okuplja tim u cilju postizanja još boljih rezultata „Ljetnje inženjerske škole nauke“ koja će ove godine biti organizovana od 5. do 12. jula. Jedva čekam da počne i da uz dobro druženje i kvalitetan program svi budu zadovoljni. Prošla je doživjela izuzetan uspjeh, gdje su predavači izdominirali, a učesnici imali priliku da čuju nešto novo, da mnogo nauče i da se bolje upoznaju sa ETF-om. Takođe, to je mnogima pomoglo pri izboru fakulteta – naglašava Dejan i dodaje da mu je prosveta oduvijek bila privlačna, a ova škola će biti odlična prilika da se oproba na tom polju pred publikom.
-Kroz predavanja se znanje nadograđuje i učvršćuje a i stara izreka kaže: „Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati“. Takođe, kao što Bil Gejts kaže:“Moć ne dolazi od znanja zadržanog za sebe, već od dijeljenja znanja“. Nadam se da će u budućnosti biti više predavačkih prilika i rado ću se odazvati – kaže Dejan.
Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. maja 2021.g
