subota , februar 27 2021
Početna / Vijesti / Društvo / Dijamantska svadba Tade i Draga Milića: Blagodat u ljubavi, radu i potomcima

Dijamantska svadba Tade i Draga Milića: Blagodat u ljubavi, radu i potomcima

Nasmijani i komunikativni, pamte sve dane zajedničkog života a ljubav im je blažila sve životne teškoće koje su imali. Sličnih sudbina, oboje su prerano ostali bez očeva, ali siromaštvo i težak život nije ih omeo u stvaranju zdrave i poštene porodice. Slogom, radom i međusobnim poštovanjem gradili su svaki dan, uvijek zahvalni na svemu što imaju. Rijetkost je i blagodat danas dočekati 60 godina braka punog neizmjerne ljubavi i povjerenja, u brojnoj porodici sa tri generacije pod istim krovom. Primjer takvog skladnog braka su naši sagovornici, vrijedni ljudi, primjerni domaćini koji su i danas važan oslonac svojim potomcima. Ljubavna priča Tade (78) i Draga (80) Milića započela je prije 61 godinu na vašaru za Svetu Petku u Pljevljima. U savremenoj kući i toplini porodičnog doma na Srdanovom Grobu dočekali su nas srdačno i u veseloj atmosferi, koja odiše mirom, ljubaznošću, šalom i iskrenom pričom. Drago ne pamti oca jer je stradao krajem Drugog svjetskog rata u Sloveniji. Zato je Drago odmalena radio, neumorno, sa mnogo poleta, snage, volje i istrajnosti stvarao. Mnogo je postigao svojim radom i uz pomoć vijedne supruge Tade, rođene u porodici Hajduković, a kasnije uz pomoć djece i unučadi. Napravio je kaže tri kuće, dvije u selu, jednu u Pljevljima od 360 kvadrata i četvrtu vječnu.

-Upoznali smo se na vašaru 1959. godine kod Crkve Svte Petke. Bilo je to drugačije vrijeme. Po tri kola su igrala ispred Crkve, violinu su svirali Karavlasi, bilo je mnogo omladine, a popodne kolo bi se premještalo ispred Opštine. Tu sam Tadu prvi put vidio u kolu, bila je sa rođakom. Naredne godine smo se vjenčali na Vavedenje, 4.decembra – priča Drago, kojem godine nisu ostavile traga na licu iako je u devetoj deceniji, ali jesu na zdravlje, pa danas ne može da radi kao ranije. Drago je operisao kičmu i ima ugrađen pejsmejker, ljetos je imao problema sa bubrezima. Iako bi imao razloga, ne žali se na životne nedaće, pa u šali kaže da mu je posao da naloži vatru, ispeče hljeb, pričuva mijeko da ne pokipi. Neobično je Dragu, ističe, da sjedi besposlen, ali srećan je čovjek jer uživa u porodičnom okruženju sa suprugom, sinovima Vladom (57), Milankom (49), snahom Ružom (42) i unučadima Novakom (17), Natašom (15), i Nikolinom (11) sa kojima je u porodičnom domu proslavio dijamantsku svadbu.

drago i tada Milic

Radost Dragu i Tadi pričinjava i porodica kćerke Milojke (59) koja živi na Žabljaku i uspješna unučad: Ognjen koji je završio DIF, Nevena je diplomirala Stomatologiju i živi u Čikagu, od koje uskoro očekuju praunuče i Nađa – četvrta godina Poljoprivrednog fakulteta. Hvale baba i djeda svu unučad da su radni i poslušni, ali djedina mezimica je najmlađa Nikolina. Drago i Tada su bili mladi kada su započeli zajednički život: Tada je imala 18, a Drago 20 godina. Šest godina je, kaže živjela u ambaru sa suprugom i svekrvom.

– Iako daske na ambaru nisu bile dobro upojene, kada je duvalo znao je i snijeg da zabijeli po ponjavi. Ali bili smo mladi i sve je bilo slatko – ističe Tada koja i danas pomaže na imanju ali ističe da je dolaskom snahe njen život mnogo ljepši. Drago je imao veliku fizičku snagu, uspijevao da obrađuje imanje i da radi kao fizički radnik u „Građevinaru“ 30 godina, od čega 23 u pogonu i sedam po terenu. Za toliko godina napornog rada ostvario je penziju od 185 evra.

Milici

– Ustajao sam u dva sata, po mjesečini bih kosio do pet. Onda u Pljevlja pješke na posao. Nakon fizičkog rada u „Građevinaru“ vraćao sam se opet kući pješke i nastavljao na livadi. Tako godinama – naglašava Drago. Prvu kosačicu kupio je 1987.godine, a traktor tri godine kasnije. Danas imaju svu mehanizaciju: dva traktora, kombajn, sejačicu i vadilicu za krompir, cistijernu za osoku, grabilicu, balirku, kombajn, muzilicu. Pored kuće savremeni objekti: štala, mljekari, garaže… Mnogo je roditeljima olakšano otkako su djeca porasla. Vlade je zaposlen u Rudniku uglja i Dragova želja je da se sin oženi. Milanko, iako ima dva zanata, nikada nije radio u svojoj struci, i kaže da je propustio priliku za zaposlenje jer nije pristao na političko učlanjenje u partiju zarad posla. Ne kaje se zbog toga jer uspješno održava imanje sa suprugom Ružom i ostalim članovima porodice. Volio je Drago uvijek zemlju, pored nasleđene kupio je još oko 2,5 ha za koju je, kaže 80-ih godina, platio 20 miliona dinara ( „Fića“ je tada koštala pet miliona). Danas na imanju od 6 ha Milići imaju 20 krava, desetoro junadi, 25 ovaca, 40 kokoški, svinje. Pored svoga imanja uzimaju još oko 30 ha tuđeg, tako održavaju čitavo selo Gajine. Milići su ove godine od 2,5 ha krompira koje su posijali proizveli 60 tona. Već 20 godina angažuju sezonske radnike, pretežno žene, za sakupljanje krompira. Kažu, teško nađu muškarce, neće niko da tegli džakove. Proizveli su i 30 tona kupusa koje su bez problema prodali iako se nisu nadali. Kupus prodaju na pijaci u Pljevljima, a po porudžbini dolaze i kući, a za svoje potrebe posijali su 5,5 ha ječma i tritikala. Ranije su prodavali sir, 15 godina je vozio Milanko u Podgoricu i u Nikšić, a uzimao i od drugih i preporodavao. Sada predaju mlijeko bjelopoljskoj mljekari, svakog dana oko 200 litara.

– Nikada nismo koristili kredite. Nikome ništa ne dugujemo. Nama je Albona ostala dužna oko 15.000 evra za sir. Fino mi živimo ali nije fin život na selu, nemamo ni odmora ni praznika. Gdje god da odemo samo gledamo na sat. Kada smo bili sestričini na svadbi, morali smo da se vratimo istog dana da bismo uveče namirili stoku – naglašava Milanko. Po njegovim riječima, iako je do ovog sela samo sedam kilometara, selo kao i ostala, nema budućnosti.

kuća Milića na srdanovom Grobu

– Mi smo poslednja generacija ovde. Ne bih savjetovao svoju djecu da ovde ostanu. Nikolina je jedina u razredu u osnovnoj školi na Srdanovom Grobu, mladi odlaze iz sela – naglašava Milanko. Sjeća se Drago kada je u ovom selu bilo po sedam, a najviše 70 domaćina. Danas je taj broj opet smanjen. Ističe da ne bi volio da imanje, u koje je uložen veliki novac i trud, doživi sudbinu kao mnoga, da bude napušteno. Porodica Milić je na ponos,  ne samo sela, već čitave opštine, jer su svojim radom i trudom mnogo postigli. Drago i Tada su stvorili čvrste temelje potomcima, a oni to znaju da cijene i na najbolji način da vraćaju, posebno poštovanjem i razumjevanjem koji su rješenje za sve nesuglasice.

S.Z.

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“  1. januara 2021. g.

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

radionica

Održana dvodnevna obuka za radno-okupacionu terapiju pustovanja vune

U okviru projekta „Pružanje usluga iz oblasti socijalne i dječije zaštite u Pljevljima licima sa …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *