četvrtak , maj 19 2022
Početna / Vijesti / Društvo / Dr Nidal Idris: Zbog ljubavi došao, a pažnjom i znanjem uzvratio

Dr Nidal Idris: Zbog ljubavi došao, a pažnjom i znanjem uzvratio

Kada bi svi ljudi imali čisto srce, vjeru u ljubav Božiju i strah da se ne ogriješe od čovjeka, onda bi na zemlji vladali mir i blagostanje. Kada čovjek nađe ljubav onda je čuva i njeguje kao dragocjenost. Ljubav mora biti dovoljno jaka da pobijedi sve prepreke, kojih uvijek ima. Skladan bračni život daje čovjeku snagu da pruži maksimum na profesionalnom planu ma gdje da živi. Dobri ljudi su sreća na ovom svijetu, zapisao je davno Meša Selimović, a Pljevljaci su prije 13 godina dobili upravo takvu sreću, kada je u naš grad došao dobar čovjek, a još bolji ljekar, nepokolebljiv, častan, pošten, neumoran, odan ljekarskom pozivu i vezan Hipokratovom zakletvom za sudbine svojih pacijenata. Iako nije Pljevljak, među sugrađanima je vrlo brzo stekao reputaciju omiljenog  ljekara, koji ne odbija pomoć nikome, u bilo koje doba dana ili noći, a čije su riječi upućene pacijentima blaže od melema. Širok osmijeh, blagost lica i riječi ohrabrenja, spremnost da sasluša i pomogne – već pri prvom susretu ulivaju povjerenje pacijentu. Takvog izuzetnog čovjeka, dr Nidala Idrisa (59), rođenog Sirijca, sada skoro Pljevljaka, sugrađani zdušno pozdravljaju aplauzima u hodniku Kovid ambulante, blagosiljaju na svakom koraku, pozdravljaju na ulici, cijene i poštuju kao najrođenijeg, a kako i ne bi, kada Nidal nikada nije rekao da ne može ili da nema vremena da pregleda pacijenta. Nije problem ni govor ili pogrešan padež jer pacijenti osjećaju dobru namjeru i cijene ljubaznost i stručnost dr Nidala. Prava je rijetkost i čast danas upoznati ljekara koji nema ni trunke sujete, ne ignoriše telefonske pozive pacijenata, niti poruke, a nikada ne vraća sa vrata ordinacije bilo da im je izabrani ljekar ili su došli samo po savjet. Za njega su te riječi priznanja i pohvale najveće bogatstvo.
– Bože sačuvaj da vratim nekoga sa vrata. Pa ja to ne bih mogao. Tako sam vaspitan. Pri prijemu pacijenta ako ga saslušaš i ljubazno primiš, i kada stekne povjerenje ti si pola posla uradio. Pljevaljaci su pošteni i zahvalni ljudi. Umiju da poštuju ljude koji brinu o njima. Da mentalitet Pljevljaka nije takav i moj trud bi bio uzaludan. Lijepo je kada prođeš kroz naš grad kada te ljudu prepoznaju i cijene, to ti daje snagu da istraješ i da pomogneš kada god si u mogućnosti – priča Nidal za „Pljevaljske novine“ i dodaje da su mu prijatelji koje je ovde stekao nezamjenljivi, i uvijek mu, kako kaže, daju vjetar u leđa.

Nidal Idriz
Iz daleke Sirije, dvomilionskog grada Homsa u kome je rođen, Nidal je po očevoj želji došao u Jugoslaviju da studira Medicinu.
-Imao sam nepunih 18 godina kada sam pošao u Španiju na studije. Boravio sam 32 dana u Madridu, ali nije mi se grad dopao. Pozvao sam oca telefonom koji mi je rekao da se ne vraćam u Siriju, već da idem u Francuski ili kod Tita. Otac je bio pukovnik, i naučen sam od malena da poštujem porodicu, a očeve riječi za mene bile su zapovijest. Odmah se informisao u jugoslovenskoj ambasadi i kupio avionsku kartu.  Sjećam se bila je zima, hladan februarski dan kada sam došao u Novi Sad. Šest mjeseci sam učio srpski jezik, a naredne godine upisao sam Medicinski fakultet – kaže Nidal. Po njegovim riječima nije bilo lako, naročito prve godine. Učio je kaže po 14 časova. Na trećoj godini fakulteta Nidal  je upoznao Pljevljanku Snežanu Rovčanin, studentkinju druge godine Biološkog fakulteta. Ljubav Nidala i Snežane krunisana je brakom, u Novom Sadu, i traje već 35 godina.
U Novom Sadu bračni par Idris dobio je sina Ivana Badera, o kome otac sa ponosom priča. Ivan Bader je završio master studije Fizikalane terapije u Beogradu i govori četiri jezika.Trenutno radi u kancelariji UNICEF-a.
– Radio sam u Novom Sadu i bio na drugoj godini specijalizacije pedijatrije. U to vrijeme imali smo supruga i ja ponudu za posao u Rumi, dobio sam i stan, ali zbog pogoršanog zdravlja oca odlazimo u Siriju, gdje nakon očeve smrti i tragične smrti dvojice braće ostajemo 14 godina – ističe Nidal sa suzama u očima dok se  prisjeća svoje porodice i rodnog grada.
– Odrastao sam u porodici, sa tri brata i dvije sestre, ocem koji je bio vojno lice i majkom domaćicom, u kojoj se uvijek znao red. Da otac uđe u kuću, a da mi ne ustanemo, to se nije smjelo desiti. Dok sam išao u gimnaziju, koju je u Siriji mnogo teže završiti, majka je znala u 4 časa da me probudi, skuvala bi mi čaj, a ja bih obnavljao gradivo prije polaska u školu. Nikada pred ocem nisam zapalio cigaru iako sam imao 30 godina kada je umro u 62. godini. Zbog takve porodične situacije ostali smo neplanirano u Siriji – objašnjava Nidal. Služio sam vojni rok kao ljekar u Vojnoj bolnici dvije godine, a  u međuvremenu porodica je postala bogatija za još jednog člana – kćerku Maju, koja je očeva mezimica.
– Oboje su dobri i poslušni ali na Maju sam stvarno slab. Ona je maturantkinja Gimnazije „Tanasije Pejatović“  i priprema proslavu punoljetstva.
U Siriji je nakon Vojne bolnice Nidal otvorio privatnu ordinaciju gdje je radio sa suprugom koja se, kako kaže, Nidal, brzo adptirala i naučila arapski jezik. U isto vrijeme je radio u jednoj poliklinici u svom rodnom gradu Homsu.
– Snežana je u Siriji slavila Vaskrs u našoj kući, a moja porodica je bila oduševljena, naročito mlađi članovi običajima farbanja jaja. U našoj kući uvijek slavimo: Bajram, Božić i Vaskrs. Svake godine Snežana je sa djecom, dok smo živjeli u Siriji, dolazila u Rudnicu kod svoje porodice gdje je boravila po tri mjeseca. Djeca su voljela da posjećuju babu i djedu i ostalu rodbinu. Kada sam prije 13 godina došao u posjetu Crnoj Gori nisam ni slutio da ću ovde ostati da živim – iskren je Nidal. Po nagovoru Snežanine porodice otišao je na razgovor kod Vere Bojović, tadašnje direktorice Doma zdravlja, koja je kako ističe „krivac“ što je ostao u Pljevljima.
– Za Veru imam samo riječi hvale. Insistirala je da ostanem i da počnem da radim ovdje.Tako sam počeo da radim u Domu zdravlja kome je pripadala Hitna medicinska služba.Pa se nerijetko dešavalo da posle 24 sata dežurstva u Hitnoj medicinskoj službi nastavim prvu smijenu u Domu zdravlja. I tako sam radio 4 godine, dok se nije Hitna služba odvojila od Doma zdravlja – naglašava Nidal, pominjući ljekare, pokojnog Miloja Jestrovića, Dragicu Gačević i Draganu Golubović sa kojima je počeo da radi u Hitnoj službi. Kako su kolege i direktorica Doma zdravlja uvidjeli Nidalovu požrtvovanost, potrudili su se da za manje od godinu Nidal dobije crnogorsko državljanstvo. Od tadašnjeg ministra Brajovića dobio je poziv za uručenje državljanstva.
-Volim Crnu Goru, ona je sada moja koliko i Sirija. Ovde živim sa porodicom – kaže Nidal.
Najteži period, pandemije korone, nepoznanicu za ljekare, Nidal je prihvatio neumorno radeći više nego ikada.
– Godinu i po sam radio u Kovidu kao koordinator bez dana odmora. Teško je bilo gledati pacijente koji se bore za vazduh, ljude koji umiru. Kovid ambulanta je prvo bila u Medicini rada, gdje smo adaptirali tri prostorije u kojima su radila dva ljekara. Bolnica krcata, ali stvarno su svi davali sve od sebe: počev od ljekara, medicinskog osoblja, tehničara, vozača do čistačica. Dvije mlade doktorke znale su po šest dana neprekidno u Kovidu sa mnom da ostanu, na moju molbu da idu da se malo odmore one se vrate nakon kratkotrajne pauze. Vozačima nije bilo lako koji su išli u udaljena sela, po velikom snijegu, gdje su bili angažovani Služba zaštite i Lokalni putevi – naglašava Nidala. To je za Nidala, najteži period, kaže, kada je bilo situacija da ne može da pomogne pacijentu.
Na pitanje šta ga najviše sjekira i iznervira, Nidal odovara briga o pacijentima i ljudska nepravda.
-Posao ljekara je težak i odgovaran. Često ja i moje kolege ne završavamo brigu o pacijentu u 15 časova  ili 21 čas, već i u časovima odmora razmišljamo da li se moglo još nesto uraditi u korist pacijenta. Odgovoran je ovo posao – ističe Nidal, koji se sjeća odlično imena pacijenata, žali mnoge pacijente i kolege koje je korona odnijela. Ističe da je za kovid pacijente najvažnije da se jave na vrijeme i da prevaziđu strah.
Na pitanje da li je upoznao naša sela i koliko se razlikuju običaji, Nidal kaže da smo slični, ali da su kod nas u selima, pa i u gradu, stari ljudi dosta napušteni i da su to za njega teške situacije, dok u Siriji nije tako, jer o starim roditeljima se uvijek brine neko od članova porodice.
-Slobodnog vremena je jako malo i trudim se da ga provedem što kvalitetnije, volim Crnogorsko primorije gdje rado ljetujem sa porodicom. Vikendom često idem u Rudnicu – kaže Nidal.
Skroman po prirodi takve su mu i želje  – zdravlje i mir, jer on najbolje zna kroz kakve je strahote prošla njegova zemlja za 10 godina rata koji još uvijek tinja u graničnim krajevima.
-Od 2011. godine počeo je rat u Siriji. Moj grad je dosta uništen ali srećom kvart u kome je moja porodica nije. Sestre i brat rade, a majka ima očevu penziju. Čujemo se preko vajbera jer je nemoguce još da odem iako je rat završen u Homsu, u pograničnim krajevima sa Turskom još traje – ističe sa nostalgijom Nidal.
Dr Nidal kaže da korona više nije nepoznanica za ljekare i da je važno na vrijeme početi liječenje, te da pojedini pacijenti ozdrave kao od običnog gripa. Važno je poštovati epidemiološke mjere i voditi računa o zdravom načinu života.Korona polako posustaje u Pljevljima i nadamo se da će ljekari  imati manje posla, a ljudi više lijepih dana i optimizma. Dr Nidalu zahvalni na povjerenju i izdvojenom vremenu želimo ličnu i porodičnu sreću, da i dalje bude omiljeni ljekar Pljevljaka, primjer kolegama kako pacijenti prepoznaju požrtvovanost, trud i znanje.
S.Z.

 

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. januara 2022.g.

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

kovacevic ori 1

Kovačević sa ambasadorima EU: Saradnjom do čistog vazduha i čiste vode u Pljevljima, prethodna Vlada ostavila tenzije

Ambasadori država članica Evropske unije i šefica Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Oana Kristina Popa i …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *