nedelja , mart 29 2020
Početna / Vijesti / Društvo / Draško Malidžan: Za gusle i pjesmu nikad nije kasno

Draško Malidžan: Za gusle i pjesmu nikad nije kasno

Za njega su gusle duševna hrana kojima čuva tradiciju i istoriju našega naroda. Od malih nogu slušao je oca kako gusla, gledao spretne ruke majstora gusala i divio se. U svom rodnom Šljivansku, udaljenom 19 km od Pljevalja, na 1.000 metara nadmorske visine, još kao mlad momak peo se na kuću i guslao. Kaže, da bi se gusle bolje čule, kao da je slutio da će biti predodređen za visine. Danas je on poznati guslar, prepoznatljivog stila guslanja, dobitnik brojnih nagrada, učesnik humanitarnih koncerata koji promoviše svoje selo i grad gdje god da se pojavi.

Za Draška Malidžana (65) po struci diplomiranog ekonomistu, koji je od prošle godine u penziji, gusle su oduvijek bile preokupacija. Popularnost je stekao družeći se sa guslama, preko 40 godina, a od nastupa u emisiji “Nikad nije kasno” u septembru prošle godine Draškova popularnost sve više raste. Dobronamjeran, veseo i srdačan čovjek, svojim gromoglasnim glasom kada zapjeva i zagusla osvaja srca publike. Guslama pronosi duh i eho našeg bogatog epskog nasleđa i tradicije pravoslavlja. Ono što čovjek nauči i ponese iz porodice to ga obilježi za cio život. Vaspitanje da bude dobar čovjek – za našeg sagovornika najbitniji je nauk koji nosi iz porodice.

Draško za “Pljevaljske novine” priča o svojim guslarskim počecima, učešću na  festivalima, nagradama, porodici…

Drasko Malidzan

– Gusle su se oduvijek slušale u našoj porodici. Otac Milija je bio odličan guslar, ali to nažalost nije ostalo nigdje zabilježeno. Bio je samouk, imao je gusle koje nismo smjeli uzeti dok je on u kući. Kosa mu je uvijek bila oštra, a gusle reske. Kada bi otišao na njivu ja i mlađi brat Dragan uzimali bismo gusle. Dragan se prvi afirmisao kao guslar u Beogradu, a ja u seoskim krugovima. Počeo sam da guslam na priredbama dok sam bio u Srednjoj ekonomskoj školi u Pljevljima, a kasnije nastavio na Ekonomskom fakultetu u Titogradu. Tada sam kupio i prve gusle i donio u Šljivansko pošto su očeve bile polomljene – priča Draško i dodaje da je o guslama najviše naučio zahvaljujući ocu i kumu Savu Kontiću, poznatom narodnom guslaru i kako kaže, dobrom čovjeku, koga je bilo čast imati za prijatelja i za kuma. Kakav je Savo bio čovjek govori i činjenica da je 33 puta bio kum. U šali je govorio, kaže Draško, da je bio više puta kum od bana Milonjića iz Gorskog vijenca koji je kumovao devet puta.

– Savovo ime se danas pominje sa velikim poštovanjem i uvažavanjem. Njegova čestitost i poštenje svima su bili poznati kao i njegov specifičan i jedinstven stil guslanja i humanitarni rad. Pored toga što njegovo ime nosi Guslarsko društvo osnovano prošle godine u Pljevljima trebalo i ulicu ili neku instituciju nazvati njegovim imenom – smatra Draško.

Draško zna napamet oko 4.000 stihova i oko hiljadu narodnih pjesama.

– Kum Savo je vidio potencijal u meni i moje glasovne mogućnosti. Uputio me i njegove instrukcije su mi mnogo pomogle. Na Kolarcu sam imao prvi nastup u Beogradu 1975. godine. Imao sam tremu i nisam se baš pokazao u najboljem svijetlu ali mi je kum rekao da moram da nastavim da vježbam. Morao sam da usavršavam glas, tehniku pjevanja, dikciju. Gusle su jedan od najtežih instrumenata i pored talenta rad je najbitniji. Samo rad i upornost dovode do uspjeha – objašnjava Draško. Nakon završetka fakulteta kao „Fapov“ stipendista zaposlio se u Priboju gdje je i upoznao suprugu Ljiljanu, koja je takođe ekonomista po struci i koja je Draškov vjerni pratilac na koncertima i festivalima. U Priboju su rođeni Draškov sin Radoje, koji se bavi advokaturom i kćerka Branka, koja je filolog. U Priboju je osnovao Guslarsko društvo „Vukoman Šalipurović“ koje je za deset godina postojanja bilo veoma uspješno.

Nakon preseljenja u Beograd Draško je promijenio više poslova u struci, bio je na rukovodećim mjestima, a u penziju je otišao u aprilu 2019. godine sa mjesta finansijskog direktora Unikredit banke. Sada je sa bratom Draganom član najstarijeg i najtrofejnijeg Guslarskog društva „Vuk Karadžić“ u Srbiji pod čijim imenom nastupa na mnogobrijnim festivalima i koncertima ne samo u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni već i širom planete. Prije ovog osnovana su guslarska društva „Filip Višnjić“ (Sarajevo) i „Vuk Karadžić“ (Nikšić) sa kojima je Guslarsko društvo „Vuk Karadžić“ iz Beograda pobratim.

– Gusle su me odvele u bijeli svijet i omogućile da proputujem i vidim mnoge zemlje i upoznam mnoge ljude. To je moj najveći kapital. Koncerti u inostranstvu su uvijek posjećeni. Dešava se da ljudi plaču kada čuju zvuk gusala. Snimio sam preko 30 cd-ova, audio i video kaseta. Sa Draganom sam objavio knjigu pjesama koje smo snimili uz gusle, a jedna je naša autorska po kojoj se i knjiga zove „Sveta riječ“ u kojoj je opisan naš poslednji susret sa ocem. Napisao sam prije 20 godina rodoslov bratstva Malidžan, a  sa Savom, Draganom i pljevaljskim guslarima snimio sam „Pljevaljsku običajnu svadbu“ i „Božić i krsnu slavi u pljevaljskom kraju“ – ističe Draško.

Mnogobrojne nagrade dokaz su Draškovog uspješnog rada: dobitnik je Višnjićeve nagrade, tri puta puta je bio savezni prvak, četiri puta prvak Srbije, više puta osvajao drugo i treće mjesto, bio je član žirija, predsjednik Saveza guslara Srbije… Sjeća se Draško nastupa u Goraždu, Čajniču, Foči tokom rata kada su uz guslarske pjesme  hrabrili borce u prvim borbenim redovima. Bili su to, emotivni susreti, ističe Draško.

Gusle se tradicionalno slušaju u porodici Malidžan, pa tako i Draškova braća imaju dar za guslanjem. Dragan je uspješan guslar, nastupao je i takmičio se na brojnim festivalima, osvajao druga i treća mjesta.Najstariji brat Ljubo je takođe poznavalac gusala koji izrađuje gusle. Draško sa ponosom ističe da mu je šampionske gusle napravio Ljubo. Četvrti brat Dragiša, kaže da gusla samo u krugu svoje porodice, a njegova najvjernija publika su unučad. Kada se braća Malidžan okupe veselje je neizostavno, pjesma i gusle se ore. Tako je bilo u dok su bili u Šljivansku i nakon rada na livadi najviše bi voljeli da zapjevaju. Draško je prije nekoliko godina napravio vikendicu u Šumadiju gdje uživa u pjesmi, druženju, roštiljanju sa prijateljima, gaji voće i peče rakiju.

S.Z.

 

Treći krug u emisiji „Nikad nije kasno“

Još tokom studentskih dana prijatelji su često tražili od njega da započne pjesmu, uvidjevši da dobro pjeva, ali je Draško, kako kaže, tada bio stidljiv. Ni za emisiju „Nikad nije kasno“ ne bi se prijavio da mu nije bilo kolega. U septembru prošle godine nastupio je prvi put. Od članova žirija Mime Karadžića, Aleksandre Prijović i Saše Miloševića, dobio je samo pohvale, a oduševljenje je usledilo nakon drugog kruga u januaru ove godine kada je nastupio sa bratom Draganom. Kada su braća Malidžan uz gusle otpjevala „Ko ti kose pomrsio Jelo“ publika ih je nagradila gromogasnim aplauzom. Draškov prolazak u treći krug ovog takmičenja dokazuje da je Draško pored toga što je odličan guslar i odličan pjevač. Voli da pjeva narodne izvorne pjesme. Jelena Kostov i Kiki Lesendrić koji su bili članovi žirija u drugom krugu bili su oduševljeni, a Mare je prokomentarisao da se naježio dok je slušao Draškov nastup.

– Zovu me sa svih strana. Velika je konkurencija, svi dobro pjevaju ali nadam se i daljim uspješnim nastupima u ovoj emisiji – ističe Draško i objašnjava legendu koja kaže da Ljubišnja ima 77 izvora pitke vode gdje su vile lice umivale pa su zbog toga bile tako lijepe. Draško u šali kaže da je pio ovu izvorsku vodu pa ga glas nikada nije izdao.

– Kada me pitaju šta pijem pred nastupe, kažem „Šta stignem“. Ništa se posebno ne pripremam – zaključuje Draško.

 

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1. februara 2020. godine

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

medicinska oprema

Medicinska oprema raspoređena zdravstvenim ustanovama širom CG

U medicinske ustanove širom Crne Gore već jutros je raspoređena iz centralnog skladišta Montefarma medicinska …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *