petak , septembar 18 2020
Početna / Vijesti / Društvo / Duša ozdravi kada je sa djetetom

Duša ozdravi kada je sa djetetom

U vremenu sve manje društvene empatije i sve veće otuđenosti ljudi, brzog tempa života, dušu hrane priče o lijepim gestovima običnih ljudi. Jedna od takvih priča stiže nam iz Bukovice. Mlada učiteljica Jovana Čolović, čiji se učenik razbolio, a roditelji nisu bili u mogućnosti da ga dovedu na pregled u grad, povela je dijete kod ljekara, naravno uz dozvolu roditelja, ugostila ga dva dana u svom domu i nakon obavljenih ljekarskih pregleda, odvezla ga kući na dalji oporavak. Duša ozdravi kada je sa djetetom, napisao je Dostojevski, a Jovanu, druželjubivu, pozitivnu, uvijek spremnu da pomogne i usprotivi se nepravdi, oduvijek je privlačio rad sa djecom jer smatra da je to jedan od najljepših i najhumanijih poziva.

Na početku je karijere, ali se nada da će u daljem radu nizati uspjehe i da će što duže ostati u svom poslu. Jovana je pripravnički staž završila u OŠ “Salko Aljković” i već dvije godine radi u OŠ “Bratstvo-jedinstvo” u Kovačevićima. Kaže da je sa učenicima uspostavila prijateljski odnos i da vrlo dobro znaju kada je vrijeme za učenje, a kada za igru, pohvalu, nagradu…

– Kada se nađete sa druge strane katedre, preuzimate veliku odgovornost, morate uvijek biti spremni da odgovorite na razna pitanja i zahtjeve. U svakom trenutku treba da budete kreativni i maštoviti da bi motivisali djecu za rad. Preduslov za ovaj poziv je ljubav prema djeci, stpljenje, razumijevanje, empatija, ogroman trud i posvećenost poslu i učenicima na svakodnevnom nivou – priča Jovana i dodaje da se u Pljevlja vratila jer voli  svoj grad, kao i zbog svoje porodice i prijatelja.

Jovana Čolović

– Smatrala sam da svoje ciljeve mogu da ostvarim lakše uz njihovu pomoć. Podršku, poštovanje i ljubav porodice i prijatelja ne može da zamijeni ni jedan grad, ma koliko da on pruža mogućnosti za napredovanje i ostvarivanje nekih viših ciljevakaže Jovana prisjećajući se srećnog i bezbrižnog djetinjstva provedenog sa porodicom, bakom, djedom, drugarima.

– Oba roditelja su bila zaposlena, pa sam vrijeme dok su oni bili na poslu provodila sa bakom i djedom. Voljela sam kao mala da provodim vrijeme na selu. Roditelji su se trudili da me vaspitaju na pravi način, da budem iskrena, poštena i dobra osoba. Studirala sam na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu, Filozofski fakultet Pale. S obzirom da su Pale mali grad, sličan Pljevljima, nije bilo teško adaptirati se na novo okruženje. Oduševili su me ljubazni i pristupačni ljudi, a olakšavajuća okolnost je bila ta što na fakultet nisam krenula sama, već sa drugaricom koju znam još od osnovne škole – ističe Jovana.

Za vrijeme pripravničkog staža u OŠ “Salko Aljković” upoznala je dosta novih kolega, divnih ljudi, od kojih, je kako kaže, mnogo naučila.

– Imala sam sreću da, odmah po završetku stručnog osposobljavanja, dobijem zaposlenje u OŠ „Bratstvo-jedinstvo“ u Kovačevićima. Nekada je zvanje profesora bilo više cijenjeno, a učenici su imali strahopoštovanje prema učiteljima. Danas učenici imaju više slobode da se obrate učitelju za bilo koji problem i da zatraže njegov savjet. Razvoj savremenih tehnologija nastavniku umnogome olakšava rad u učionici. Nastavni sadržaji mogu bolje da se približe učenicima – objašnjava Jovana.

Kaže da je svakom učeniku učitelj uzor, pa je tako njen učitelj ostavio upečatljiv trag u njenom životu. Pamti Jovana svog učitelja kao strogog, ali dobrog pedagoga, koji je naučio kako važnim školskim, tako i životnim lekcijama.

Rad sa djecom na seoskom području je lakši, djeca su skromnija. U odjeljenju imam šest učenika. Četvororazredna kombinacija, gdje je u prvom razredu tri učenika, a u drugom, trećem i četvrtom razredu po jedan učenik. Sa njima sam uspjela da uspostavim prijateljski odnos, pa često imamo slobodu da razgovaramo o temama iz svakodnevnog života, o njihovim željama i snovima, i kako da sjutra postanu dobri i uspješni ljudi. U tim razgovorima trudim se da im približim stvari koje su im manje dostupne u odnosu na njihove vršnjake u gradu – naglašava Jovana. Svakom učeniku na svakom času može da posveti dosta pažnje, da bolje uvidi kada neko dijete ima poteškoće u savladavanju neke nastavne oblasti i kako zajednički da savladaju eventualne poteškće na koje naiđu u učenju.

– Bez obzira na mali broj učenika u odjeljenju, otežavajuća okolnost je upravo četvororazredna kombinacija, gdje se postavljaju različiti zadaci skoro za svakog učenika.

Moji učenici su divna iskrena bića, koja često znaju da mi ispričaju svoje tajne i naš dogovor je, da dok smo u školi, činimo drugu porodicu. Trudim se da ih nagradim za svaki uspjeh. A kako nagrada pozitivno utiče na njih, tako se i oni svaki sljedeći put trude da daju svoj maksimum – iskrena je Jovana.

Jedina otežavajuća okolnost je škola koja je udaljena 65 km od grada i što je zimi vrlo teško doći na posao.

–  Škola nema organizovan prevoz, pa se zajedno sa kolegama dogovaram oko putovanja. Često putujem i svojim autom. Moram da priznam da je putovanje naporno. Naša škola je najudaljenija na području pljevaljske opštine. Putovanje u jednom smjeru traje oko sat i 30 minuta, pa na posao krećemo u 6 časova. Najteže je u zimskom periodu, kada su putevi često neprohodni i nailazimo na razne prepreke. Put mi olakšava to što putujemo svi zajedno, imamo dosta tema za razgovor, pa nam vrijeme brzo prođe. Naš mali kolektiv čine divni, mladi ljudi. Svi se lijepo družimo, dopunjujemo i pomažemo jedni drugima – ističe Jovana. Jovana je kao mlada učiteljica pokazala da je spremna da se uhvati u koštac sa izazovima koje nosi njena profesija, ništa joj nije teško kada su djeca u pitanju, a lako pronalazi način da dopre do njihovih srca.

S.Z.

 

Prilika da shvatimo prave životne vrijednosti

 Na pitanje kako učenici pohađaju nastavu za vrijeme pandemije korona virusa i kako se snalaze u novonastaloj situaciji, Jovana odgovara da se učenici snalaze veoma dobro te da u njihovom učenju veliku ulogu imaju roditelji, kojima zahvaljuje na saradnji i razumijevanju.

– Rad u učionici i živa komunikacija je mnogo ljepša i efikasnija, lakše se dolazi do povratne informacije od učenika.Većina njih se izjasnila da više vole kada idu u školu i da jedva čekaju da se vrate u školske klupe. Nažalost sva djeca nemaju internet. Tako da djeca koja nemaju internet prate nastavu preko televizije, a dodatna objašnjenja dostavljam roditeljima putem telefonskog poziva ili SMS poruka – kaže Jovana i dodaje da slobodno vrijeme koristi da se posveti sebi i svojoj porodici, da  čita knjige, gleda filmove, isprobava nove recepte u kuhinji.

– S obzirom da u našem gradu nema zaraženih od korona virusa, a preduzete su dobre mjere zaštite, kod mene ne postoji strah. Ljudima savjetujem, prije svega, da ostanu kod kuće i poštuju propise nadležnih institucija, kako bi se što prije vratili svakodnevnim navikama i obavezama. A do tada, ovo vrijeme iskoristite najbolje što umijete. Možda je ovo prilika da shvatimo koje su prave životne vrijednosti koje smo zaboravili. Ja se nadam najboljem mogućem ishodu, bez mnogo posledica. Budimo pozitivni i optimistični. U ovom usporenom tempu života treba da počnemo da cijenimo naše zdravlje, sve ostalo se može nadoknaditi – poručuje Jovana.

 

Tekst objavljen u “Pljevaljskim novinama “ 1. maja 2020. godine

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

IMG-df930c7f096d3a9d3a27915ccdc1aaf4-V

Ekoincident: Sječa lipa u Omladinskoj

Danas su Pljevljaci po drugi put doživjeli šok zbog sječe lipa u Omladinskoj ulici. Nezadovoljni …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *