Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Vaspitavana je od malih nogu da bude samostalna. Uvijek je imala podršku roditelja. Nikada je nisu sputavali, već su joj dali slobodu da raširi krila i nađe svoj put i sreću. Smatra da su jedine granice one u koje čovjek vjeruje da postoje. Komunikativna je i sposobna, kada nešto želi teži to i da ostvari. Dok razgovaramo osmjeh joj često ozari lice. Putujući upoznala je druge kulture, običaje, a ostala je jednostavna, lijepa mlada dama, poletna kao djevojčurak koji je prelijepo igrao i u folkloru. Voli da analizira stvari, a osim porodice i ljubavi oblast ličnog razvoja je oduševljava kako bi pomogla i sebi i drugima.
Ena Katana (29) završila je tri godine Ekonomskog fakulteta u Podgorici, jednu godinu je studirala u Americi, dok je sada na magistarskim studijama u Turskoj.
Sjeća se djetinjstva koje je, kako kaže, bilo lijepo i bezbrižno. Odrasla je u četvoročlanoj porodici okružena ljubavlju i razumjevanjem roditelja Metka i Elme i sestre Emine.
– Djetinjstvo sam provodila u Milet bašti koja nam je je bila u blizini kuće. Družili smo se i igrali lopte oko Doma Vojske, u parku, ratovali s poligoncima, igrali lastiš. Roditelji me nikada nisu ograničavali, imala sam njihovu podršku u svemu – priča Ena i dodaje da je u četvrtom razredu Gimnazije bila neodlučna šta da upiše. Bili su u opticaju Medicina ili Psihologija, ali je Ena par mjeseci pred upis odlučila da upiše Ekonomski fakultet u Podgorici.
– Iz ove perspektive znam da ekonomija nije bila pravi izbor za mene, ali se ne kajem zbog tog izbora. U tom trenutku to mi je djelovalo kao najbolja opcija. Ljudi troše puno vremena na kajanje i brigu, a to je gubljenje sadašnjeg trenutka koji je sve što imamo.Vjerujem da čovjek uvijek donese najbolju odluku u tom trenutku. Moramo proći kroz neka iskustva, a kajanjem najčešće ne postižemo ništa osim što se vrtimo u začaranom krugu i samo ponavljamo iste greške. Najkorisnije što možemo uraditi jeste iz svakog iskustva izvući pouku – kaže Ena koja smatra da ne bi trebalo ni za čim žaliti i gubiti energiju koja se može korisnije iskoristiti.
Ena je nakon treće godine na Ekonomskom fakultetu u Podgorici shvatila da je besmisleno da uči samo teoriju, dok prakse nije bilo. Odlazak u Ameriku za nju je, kako ističe, dar od Boga.
– Preko stipendije FORECAST (sada UGrad) otišla sam u Ameriku gdje sam pohađala predavanja dva semestra. Jedan od uslova je bio da nisam na završnoj godini studija na svom matičnom fakultetu, kako bih se nakon školske godine u Americi vratila u Crnu Goru i tu završila studije, primjenjujući stečena znanja i iskustva. Preko ove stipendije iz Crne Gore u SAD 2010. godine krenulo je 12 studenata. Nakon ispunjavanja aplikacije i predavanja potrebne dokumentacije, pozvani smo na polaganje testa iz engleskog jezika, a kasnije smo polagali i TOEFL. Svi troškovi studiranja i života u Americi bili su pokriveni stipendijom. Raspoređeni smo na univerzitete gdje ćemo studirati prema rezultatima i fakultetima koji smo studirali u Crnoj Gori. Ja sam dobila državu Wisconsin, grad Eau Claire – priča Ena. Prvih nekoliko dana bila je smještena kod američke porodice. Njeni domaćini Paul i Sue su joj mnogo pomogli u početku da se snađe. Tokom oba semestra bila je smještena u domu u okviru kampusa, gdje je bilo studenata iz čitavog svijeta.
– Sviđa mi se što u Americi sam biraš predmete koje ćeš pratiti. Sam praviš raspored, pa tako američki studenti imaju mogućnost i da rade tokom studija. Ono što mi se najviše svidjelo jeste mogućnost praktične primjene teorijskog znanja kroz različite zadatke, projekte, vježbe, istraživanja. Kamo sreće da je ovako i kod nas – iskrena je Ena. Kaže da joj je u početku najteže u Americi bilo da se navikne da govori na engleskom za koji je mislila da dobro je savladavala. Trebalo joj je oko tri nedelje da se navikne da razmišlja i govori na engleskom, dok je polaganje testova bilo lakše. Testovi su po sistemu zakruživanja ponuđenih odgovora, ali, kako kaže, studenti svaki dan redovno uče jer se domaći i seminarski radovi ocjenjuju, što je dodatni motiv za redovnim savladavanjem gradiva.
Dok je studirala u Americi Ena je dosta putovala: Vašington, Njuork, Las Vegas, San Francisko, Los Anđeles, Čikago… Pored iskustva koje je stekla Amerika joj pomogla da postane samostalnija. Kada se vratila u Podgoricu Ena je položila je četiri ispita koje nije imala u Americi i u novembru 2011. godine diplomirala.
U Pljevljima je radila pripravnički u “Prehrani” i NVO Bonum. Kako nije vidjela pesrpektivu u Crnoj Gori ukazala joj se šansa da nastavi magistarske studije u Istanbulu preko Turkiye Burslari stipendije.Tako je Ena otišla na tri godine u Istanbul, gdje je prvu godinu učila samo turski jezik.
– U Turskoj sam upisala Fakultet za menadžement na Istanbul univerzitetu, smjer finansije. Do završetka studija ostao mi je još da napišem magistarski rad. Svi studenti koji dobiju ovu stipendiju a ne znaju turski jezik, bez obzira da li su im studije koji su dobili na turskom ili engleskom jeziku, moraju pohađati kurs i položiti za C1 (napredni) nivo. Pošto je program koji sam dobila u potpunosti na turskom jeziku na kojem sam znala svega nekoliko riječi. Prvu godinu u Istanbulu provela sam učeći jezik. Prijave za ovu stipendiju dodjeljuju se svake godine i otvorene su za studente iz svih zemalja svijeta, a možete aplicirati za dodiplomske, magistarske i doktorske programe. Ljepota je bilo upoznati sve te različitosti – kaže Ena.
Po njenim riječima narod u Turskoj je vrijedan i radan, ni stariji ljudi se ne ustručavaju da na ulicama prodaju papirne maramice, đevreke.
Ena živi u Sarajevu sa suprugom Emirom Kurtićem (33), asistentom na Ekonomskom fakultetu. Jedno drugom su velika podrška i oslonac, a veže ih i ljubav prema porodicama za koje su oboje privrženi. Zrijevanjem Ena se vratila nekadašnjoj ljubavi – psihologiji. Pohađa sa suprugom edukaciju NLP – neuro lingvističko programiranje.
– Edukacija koju mi trenutno pohađamo traje od marta do oktobra, a održava se na NLP Institutu u Beogradu. Nakon toga slijedi edukacija za koučing trenera za koji je neophodna licenca. Prije nego sam se odlučila da krenem na ovaj program dosta sam istraživala i fasciniralo me to što na vrlo jednostavan način možete sebi da objasnite kako i zašto doživljavate svijet, sebe i ljude oko sebe kao i da prepoznate imaginarne prepreke, kojih čovjek obično nije ni svjestan. A kada nečega nismo svjesni, onda to ne možemo ni da mijenjamo. Često nam život prođe u kolotečini, čovjek nema hrabrosti da promijeni život, ne zna šta može ili treba da uradi kako bi pokrenuo pozitivne promjene. U knjizi “Ko će suze da briše kad te ne bude više” ima jedan odlomak u kojem pisac navodi kako su na samrtnoj postelji pitali Bernarda Šoa šta bi uradio kada bi ponovo mogao da proživi svoj život. Razmišljao je pa uz uzdah odgovorio: “Volio bih da budem osoba kakva nikada nisam bio, a mogao sam da budem.” Tako je za mene ova edukacija prvi korak ka osobi koja mogu i želim da budem – objašnjava Ena.
S.Z.
