„Roditelji, zapamtite: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu“, Jelena Drobnjak
Pismenost, predrasude i život u digitalnom vremenu
Razvoj informacione tehnike i interneta doprinijeli su da u trećem milenijumu dobijemo novi univerzalni jezik, sveopšte miješanje navika, načina života i gledanje sadržaja koje često preporučuju za nas društvene mreže. Djeca sve više koriste strane riječi a neki pojmovi su postali “domaći”: gejmeri, avatar, aplikacije, softveri, internet, a robloksi i gačalajf samo su neki od naziva popularnih video-igrica. Najboljeg prijatelja oslovljavaju BFF (od početnih slova 3 engleske riječi). S obzirom na tehničke mogućnosti koje su dostupne djeci, postavlja se pitanja da li na razvoj i vaspitanje djece utiču više “medijski” sadržaji ili roditelji, da li djeca postaju zavisna od video igrica?
Pandemija koronavirusa doniijela je zajedničke probleme, borbu protiv nevidljivog virusa, zbog koga se devet mjeseci svakodnevno vrši javno prebrojavanje svakog umrlog od posledica korone, što je promijenilo život većine ljudi na planeti Zemlji. Život bez računara ili pametnog telefona postao je nezamisliv i za najmlađe, zbog pohađanja škole na daljinu ili, novim rečnikom, online nastave.
Svaki medij prisutan je na internetu a mogu se pratiti sadržaji iz cijelog svijeta, trgovati, reklamirati, gledati pojedinačni prenose uživo iz bilo kog diijela svijeta gde postoji internet signal a svaki čovjek postao je davalac informacije. Sav digitalni (bežični prenos podataka – video, tekst, slika, zvuk…koji se može se predstaviti na jedan isti način – nizom cijelih brojeva, a svaki cijeli broj je moguće prevesti u nule i jedinice) svijet omogućio je stvaranje virtuelnog načina života (nešto što fizički ne postoji, već samo izgleda da postoji zahvaljujući kompjuterskom softveru-programu). Profil ili avatar (preobražaj, promena odnosno nečiji lik u virtuelnom svijetu) na mreži postaje vrsta ličnog izloga u kojem osoba ima punu kontrolu šta će u njega da postavi i kako da se predstavi „prijateljima” u virtuelnoj zajednici.
Mnogi roditelji sa kojima smo razgovarali kažu da pored borbe da obezbjede egzistenciju, porodice nisu u prilici da proprate kako njihova djeca koriste nove medije i društvene mreže ali primjećuju da je djeci sve teže da ostanu bez pametnog telefona, tableta, računara i da provode previše vremena koristeći ih. Rijetki su roditelji koji su se i sami odrekli televizora u kući, kako bi sačuvali mir i razvoj svoje djece.
Od djece dobijamo odgovore da nastava na daljinu, preko aplikacije tims, zajedničkih viber grupa, zahtjeva puno vremena a da posle toga moraju i da se zajednički igraju, što je zbog zabrane druženja nalakše putem video igrica u kojima mogu da učestvuju i svi iz odjeljenja. U želji da kontrolišu sadržaje koje djeca koriste na internetu (globalna informaciona mreža ili svetska kompjuterska mreža koja se ostvaruje putem satelita i telefona), neki roditelju kažu, da brzo sami postaju zavisni od bezbrojnog sadržaja koji se nalazi na internetu, društvenim mrežama ( fejsbuk, instagram, tviter, tik tok, jutjub kanala, blogova, portala, društvenih zajednica) aplikacijama (primjenljiv program) za komunikaciju (viber, votsap, telegram, signal) i video igrama ( koje imaju i stotine miliona igrača ili gejmera).

U okeanu internet likova i informacija ulice su postale prazne, a zbog epidemije korona virusom gotovo da je postala riijetkost da vidimo djecu koja se igraju ispred zgrada, kuća, na livadi. Roditelji zabrinuto gledaju kako djeca ne žele da izađu u prirodu, prošetaju jer nakon onlajn nastave igraju višesatne video igrice.
– Igrala sam roblokse oko godinu i postali su mi dosadni. Sada su mi zanimljiviji sadržaji sa društvenih mreža instagram, tik- tok snepčet, jutjub. Kada nemam ništa da učim onda sam na društvenim mrežama. Na tik toku mi sami dolaze video sadržaji koje ne mogu da biram, na instagramu dolaze fotografije ljudi koje pratiš, koje poznaješ i ostavljamo komentare na te sadržaje – kaže nam 13-ogodišnja djevojčica koja dodaje da je za učenje školskog gradiva preko interneteta potrebno više vremena nego u školi.
Njena godinu mlađa drugarica kaže da tri godine igra video igricu robloks jer je većina njene generacije igra, pa imaju zajedničku igru i temu, koja nije zahtjevna.
-Zadovoljna sam jer sam naučila mnogo novih riječi iz engleskog. Mogu da oblačim likove, preskačem prepreke i nalazim se u različitim situaciijama, bilo da oružjem branim kuću od napada zombija ili kreiram “normalan” video život sa kućnim ljubimcima, odlascima na posao i zarađivanjem novca, koji u igrici dobijam spšavanjem drugova, ubijanjem zombija ili pažnjom prema članovima porodice. Ponekada je potrebno i da se nešto kupi za stvarni novac da bi se imalo više sredstava u igrici. Na hangout (družiti se, izlaziti) platformi možemo da pričamo sa ljudima iz čitavog svijeta i to su razgovori o igricama koje igramo. Najpoznatiija Robloks igrica je adoptmi (usvoji me) koju igra 800 hiljada ljudi širom svijeta a Roblox igra preko 100 miliona ljudi različite starosti širom svijeta. Dječaci više vole igrice sa pucačinom, igre rata, da nalaze novo oružje. Sa zombijima je zanimljivo, jer svi se nalazimo u kući a zombiji nas napadaju i moramo da čuvamo kuću. Kada brineš o svom ljubimcu zarađuješ ili ako ubijaš zombije ili ako helaš ili rivajvaš, pomogneš onima koji su ranjeni od zombija, a ako te ubiju čekaš novi gejm(igru) koja se dešava kada krene novi dan – kaže naša sagovornica, dodajući da od kada je na snazi policijski čas ili onlajn nastava malo vremena ostaje za igranje na polju. U igricama postoje razni sadržaji o vampirima, vudu lutkama, svako prati šta ga zanima, moda, legende, istorija, recepti, igrice vezane za Harija Potera.
– Cilj igrice da uređuješ svoj avatar,odnosno lik kojim upravljaš, praviš svoju kuću ili osvajaš bitke. Mnoge su stvari jeftine a neke se plaćaju pravim parama – neke su i hiljadu evra za velike igrače, najčešće imamo svoju kuću, kupujemo stvari za robloks ima figure, ljude koji liče na lego kocke. U igri tako igrači mogu da stvaraju sopstvene svjetove, ali i čitave igre, kojima se pristupa sa zvaničnog sajta. Oni koji uspiju da naprave popularne igre mogu od njih i da zarađuju jer svaki kreator dobija procenat od novca koji igrači troše u njihovim igrama. Kreatori su tako do sada u Robloxu napravili više od 50 miliona različitih igara i svetova, navode tvorci igre Robloks, zaključuje naša sagovornica.
Zavisnost od igranja video-igrica Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je 2018. godine zvanično svrstala među mentalne poremećaje. Neophodno je medijsko opismenjavanje roditelja i djece, kako bi se olakšalo usvajanje navika preispitivanja medijskih sadržaja i vještina izražavanja potrebnih za kritičko razmišljanje.
-Mobilni telefon je danas glavni uređaj preko koga mladi dolaze do informacija, a nalaze ih najviše na portalima i društvenim mrežama.
Važno je znati kako internet i druga savremena komunikacijska tehnologija funkcioniše, koji su rizici i šta se može učiniti kada prijeti opasnost od sajber nasilja. U toj edukaciji ključnu ulogu imaju roditelji i nastavnici. Stručnjaci upozoravaju na posljedice izolacije i onlajn nastavu po mentalno zdravlje djece i mladih ljudi, posebno zbog osjećaja izolovanosti i izdvojenosti od vršnjaka. Nastavnik mora da ima mogućnost da vidi djecu, da im zaviri u dušu, a ne samo da se bavi njihovim učenjem.
Roditelji, zapamtite: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu, kazala je Jelena Drobnjak, profesorica književnosti u Srednjoj stručnoj školi u Pljevljima.
Jasno je da ni jedna tehnologija ne može da zamijeni roditelje i školu kao osnovne i najvažnije edukativne izore.
V.M.
Tekst objavljen u PV novinama 15.12.2020.g