Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Oaza mira i nesvakidašnje ljepote
Daleko od gradske buke, na 15 – om kilometru od Pljevalja u Brvenici, uz cvrkut ptica, žubor Gotovuške rijeke, ribnjak pun pastrmke, zvuk vodeničkog kamena i mnogobrojne prirodne ljepote i znamenitosti, nalazi se idealno mjesto za odmor – Etno selo “Džogaska vrela”. Bogom dato selo turističkim potencijalima koje je samo trebalo vješto iskoristiti što je vrijednim rukama i kreativnim idejama Žarka Džogaza i njegove porodice i uspjelo. Žarko je rođen u Brvenici, radio je u Sloveniji, Austriji, Pljevljima ali najsrećniji i naispunjeniji je u rodnom selu.
– Volim selo i kada sam bio daleko Brvenica mi je uvijek bila u mislima. Maštao sam i znao sam da ću se vratiti jednog dana jer se ovdje osjećam srećan i zadovoljan. Radio sam u Sloveniji tri godine nakon odsluženja vojnog roka. U to vrijema dosta sam putovao, obišao sam skoro čitavu Evropu. Najinteresantnije su mi bile zemlje alpskog područja: Austrija, Švajcarska, Francuska, Italija. Pošto imam brata u Austriji jedno vrijeme sam i tamo radio. U “Šumarstvu” sam radio 17 godina sve do uvođenja stečaja 2000. godine. Imanje u Brvenici nikada nije bilo zapušteno – priča Žarko i dodaje da su roditelji obrađivali imanje i bavili se poljoprivredom do 2005. godine. Kasnije je brat nastavio, a Žarko je još dok su roditelji bili živi započeo kuću pored porodične koju je gradio uz pomoć oca koji je bio samouk.
– Supruga Vesna mi je velika podrška i oslonac. Iako je rođena u gradu došla je da živi u Brvenici, a sinovi Janko i Jovan ne bi mogli zamisliti život u gradu. Prije sedam godina kada smo došli da živimo ovdje prvo sam napravio ribnjak, kasnije ladnik. U početku su se okupljali prijatelji, poznanici – ističe Žarko koji ima i tri kćerke iz prvog braka.
Objašnjava da je od izgradnje bungalova počeo da se bavi seoskim turizmom. Iako je dosta rada i novca bilo potrebno uložiti Žarko je zadovoljan početkom i smatra da će se bavljenje seoskim turzimom porodice Džogaz isplatiti i prije nego što je mislio. Jedina mana u ovom poslu, kako kaže Žarko, je što ni on, a ni supruga ne govore engleski. Porodici Džogaz ovo nije osnovni izvor prihoda, Žarko je zaposlen u “Gradiru” već sedam godina, a Vesna u “Čistoći” i svakodnevno putuje, pa je i djeci lakše da idu u osnovnu školu “Boško Buha” u Pljevlja nego u Brvenici. Žarko kaže da su iznajmili stan u blizini škole ali tokom godine provedu oko mjesec u tom stanu, čekaju majku nakon časova ili ako je snijeg veliki pa ne mogu da dođu u selo. Jedva čekaju da se vrate u selo nakon časova, već pomažu roditeljima i uživaju u poslovima na imanju. Žarko sinove odmalena uči poslovima na selu, a oni pažljivo uče i interesuju se. Tražili su od Žarka da im kupi eksere da prave kućicu za pse.
– Napravio sam tri bungalova u kojima imam sedam ležajeva i u prizemlju kuće pansion sa tri ležaja. Bunagalove sam pravio sam, a za jedan bungal sam iskoristio ambar. Prošle godine prvi gosti su nam bili Poljaci. Bio je jun, postavili smo na buking ne očekujući da će neko brzo javiti. Međutim, drugi dan porodica iz Poljske posjetila je naše selo. Uglavnom ljudi koji su dolazili iz Rusije, Belgije, Italije, Finske bili su na proputovanju. Ostanu jedan dan i noć, neki i nedelju i nastavljaju dalje. Oduševljeni su prirodnim ljepotama i hranom koju nudimo. Vesna sprema samo tradicionalna jela: pitu, cicvaru, priganice, kačamak, ćeške, domaći hljeb… Hrana je domaća, sve sa našeg imanja – naglašava Žarko. Povrće i voće iz plastenika, vrta i voćnjaka. Na imanju od šest ha Džogazi imaju pet koza, kokoške, patke, guske, a turisti traže kozji sir, mlijeko, jaretinu, domaća jaja kao i ribu iz ribnjaka. Riba je vrlo tražena od strane turista, s obzirom da je čista rijeka i da se ta voda može piti.
– Želimo da očuvamo tradiciju, ove godine imali smo u posjeti osmoro Kotorana koji su boravili kod nas pet dana i pet noći. Bili su oduševljeni ćešketom koje su prvi put probali. Ranije sam razmišljao da li i drugi ljudi vide koliko je Brvenica lijepa ili je samo meni jer sam ovde rođen. Jedan gost mi je rekao: “Jesi li ti svjestan da živiš u raju”. To je kazao čovjek koji je rođen u Pljevljima, koji dugo živi u Americi. Pitao sam zbog čega tako misli, a on je rekao da je obišao čitav svijet, a da nigdje nije vidio ovakvu ljepotu . Pljevljaci su tek počeli da dolaze, obično vikendom. Kada sam počinjao da gradim bungalove, rođaci i komšije su bili nepovjerljivi. Naši ljudi su takvi prema svemu što je novo, radije će se baviti poljoprivredom kako su godinama naučili iako imaju odlične uslove za seoski turizam – ističe Žarko koji turistima ima itekako šta da ponudi kada je u pitanju domaća hrana i obilazak sela.
Gostima je veoma bitan seoski mir. U bungalovima od drveta (jove) koje je Žarko napravio pored bistre Gotovuške rijeke, koja protiče kroz selo, sve je beprekorno čisto i uredno. Krevete je takođe Žarko napravio, a u jednom bungalu su sačuvani kreveti iz turskog perioda iz vremena kada je njegov djeda radio kod age Rustemagića.
– Pokazujem turistima kanjon Gotovuške rijeke dugačak kilometer, hrast star 1.000 godina čije stablo trojica ljudi ne mogu obuhvatiti, dvije vodenice koje još uvijek rade, stećke, Kukanj, vodim ih na Ljubišnju – kaže Žarko koji planira izgradnju kućice na drvetu koje su sve popularnije u svijetu, kao i kućice koja će na lancima stajati iznad rijeke. Žarko objašnjava da će kada ode u penziju seoski turizam biti njegova glavna preokupacija.
Porodica Džogaz pored svih obaveza stiže svakog ljeta da ode na more, za praznike odlaze van Pljevalja. Da u selu može da se razvija turizam i da turisti imaju u čemu da uživaju samo kada čovjek ima ideje i volje da radi pokazuje vrijedna porodica Džogaz. Kada bi bilo više ovakvih porodica i naša sela bi možda imala budućnost.
S.Z.
Objavljeno u „Pljevaljskim novinama“ od 1-0g oktobra 2019.god.
