ponedeljak , novembar 20 2017
Početna / Vijesti / Društvo / Gorčilo i Radmila Ćirović: Mladi roditelji izabrali prednosti sela

Gorčilo i Radmila Ćirović: Mladi roditelji izabrali prednosti sela

Život u selu nije idiličan, nije kao iz slikovnica ili romana. On je svojevrsna borba onoga ko se na to odlučio u današnjem vremenu, pokušavajući sam da stvori, da napravi, da proizvede… Selo zahtijeva stalnu posvećenost i veliki fizički rad, ali za uzvrat daje dosta. Mir i spokoj u svom domu i dvorištu, bezbrižno odrastanje djece, život sa prirodom lišen stalnih pritisaka i žurbe. Tako su u porodičnoj kući Ćirovića u selu Mataruge, na oko 20 kilometara od Pljevalja, u zaseoku Kavala, svoj dom stvorili Gorčilo (46) i Radmila (35) u kome podižu sinove Nemanju (10) i Ognjena (6).IMG_1999 (1)

Imanje na kome je odrastao Gorčilo nikada nije poželio da napusti. Kuća u dolini, veliko dvorište i voćnjak ispod kuće za njega su oaza mira i spokoja. Iako je 23 godine radio u policiji i mogao da priušti sebi život u gradu, to ga nikad nije privlačilo. Jer, kaže, kad se kuća jednom zatvori, tu više povratka nema.

– Teško mogu da zamislim da živim na nekom drugom mjestu. Ja sam oduvijek volio selo, a pošto sam imao veliko imanje (15 hektara) i sve uslove za bavljenje poljoprivredom bilo mi je žao da ga napustim. Sa 30 godina radnog staža, ukupno sa beneficijama, otišao sam u penziju. Radio sam u Centru bezbijednosti, a kasnije u graničnoj policiji. Putovao sam iz Mataruga do graničnog prelaza Metaljka po 65 kilometara, ali nisam želio da odlazim iz svoje kuće. Iako zna da bude naporno i teško živjeti ovde, posebno zato što je sve manje ljudi, ja ipak smatram da je meni i mojoj porodici ovde dobro – kaže Gorčilo, objašnjavajući kako je u njegovom kraju više kuća u kojima niko ne živi, od onih u kojima neko ima.

Pošto je u penziji, a još uvijek mlad, Gorčilo sada ima vremena da se više posveti seoskim radovima. Trenutno imaju četiri krave, a voće i povrće proizvodi za svoje potrebe. Kaže da je glavna prednost života na selu to što čovjek sebi može da proizvede kvalitetniju hranu i zdraviji život. Ipak, ističe on, nema uslova niti garancija koje bi omogućile seljaku siguran otkup i zaradu od koje može pristojno da  živi.IMG_1982

– Država ne daje nikakve garancije za seljačke proizvode, a kada bi otkup bio obezbijeđen i redovan, ni cijena ne bi bila bitna. Mnogo se govori o unapređenju poljoprivrede, ali ja ništa od toga ne vidim, jer nema jasnog pravca za razvijanje proizvodnje. Mlijeko smo prodavali mljekari iz Pavinog Polja, ali već pet mjeseci nema naplate. Sir smo ranije slali mušterijama u Podgoricu, ali sada je i to oslabilo – priča Gorčilo koji nikada nije bio u mogućnosti da koristi poljoprivredne kredite, jer mu gazdinstvo nije registrovano, zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa.

Gorčilo je posebno vezan za traktor, koji je njegov otac još 1976. godine kupio prvi u selu, a on je počeo da ga vozi kao dječak sa 10 godina. Ima sve priključke i mašine pa brzo završi sa sakupljanjem ljetine.

IMG_1995

– Kada završim svoje poslove, onda radim i po selu sa mašinama. U dogovoru sa komšijama pomažemo jedni drugima, a i onima koji nisu stalno ovde- stalo je da održe imanja. I balirku imam preko 10 godina, pa mi ti poslovi ne padaju teško. Tužno je kada se sjetim vremena u kojima je u selu bilo naroda, kada se radilo i pomagalo, kada su se trpala sijena… A sada u našem selu nema niko mlađi ko bi sijeno mogao zgaziti – govori Gorčilo.

Mališani Ognjen i Nemanja kažu da im društvo ne nedostaje, a svojim roditeljima uvijek pomognu koliko mogu. U školi imaju dosta drugara, a i u komšiluku su im rođaci vršnjaci. Posebno se raduju ljetu i raspustu kada dolaze djeca u selo, pa cijele dane tada provode napolju u igri. Radmila je posebno posvećena djeci i trudi se da im priušti sve što imaju i gradska djeca. Škola je udaljena oko tri kilometra makadamskog puta, a mališani nikada nisu otišli, niti se vratili pješke.

 

 

IMG_1986– Mislim da su još uvijek mali, a i torbe su im preteške. Važno je da ih škola interesuje i da nemaju problema sa učenjem. A mi se trudimo da im obezbijedimo sve. Često odlazimo u grad, idemo u nabavku, šetamo, obilazimo rođake i prijatelje. Kupili smo i jedan dio kuće u Pljevljima kako bi imali gdje da stanuju kada krenu u srednju školu. Izdvojimo vrijeme i da odemo na more, da obiđemo rodbinu u Podgorici, zaista nisu uskraćeni za bilo šta – kaže Radmila, vrijedna i posvećena majka i domaćica, zahvaljujući kojoj kuća Ćirovića odiše čistoćom i toplinom.

Probleme im stvaraju jake i oštre zime, kada padne veliki snijeg i ima mraza. Put do škole održava Gorčilo, zimi redovno čisti, a ljeti popravi ako zatreba. Priča koliko je naporno znalo da bude čistiti snijeg preko noći kako bi ujutru rano otišao na posao. Voda i struja su im dobre, a nadležni im izlazlaze u susrtet. Ovaj vrijedni čovjek posvećen je radu i rad ga posebno ispunjava, volio bi da se situacija promijeni i selo zaživi kako bi mogao da proširi svoju proizvodnju. Za sada nema prioritet što se tiče nabavke mehanizacije, ali da je otkup sigurniji, zasigurno bi povećao broj stoke i proširio prozvodnju.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

ismeta naslovna novembar 1

Izložba starih zanata

  Povodom Nedelje ženskog preduzetništva NVU “Građanske inicijative “ otvorila je 17.  novembra izložbu starih …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *