nedelja , avgust 25 2019
Početna / Vijesti / Društvo / Hrabro srce i zlatne ruke

Hrabro srce i zlatne ruke

Sa koliko ljudi se pozdravljamo a ne znamo da svaki čovjek ima različit dar u životu. Ne znam da li su nekom zanimljivije priče iz života estrade ali susreti za ljudima koji znaju da vole i raduju se, uvijek iznova obraduju i osnaže. Borben duh, težnja za prvadom, hrabrost, upornost, preduzimljivost su njene osobine, koje se vide iz poslovnog kontakta koji smo imale skoro dvije godine. Vesna Vojinović (52) jedna je od sedmoro radnika agrokooperative „Doganje“ koji se preko dvije godine bori za svoje radno mjesto i platu, a kao kooperant za svoju firmu koja ne radi isto toliko vremena. Od 30 godina radnog staža, najviše je radila u računovodstvu, sve daktilografske poslove, magacinu i biljnoj apoteci. Zaposlila se u nekadašnjem gigantu PTK koji se nakon godine podjelio na 8 firmi.

-U „Doganjama“ je moglo je da bude zaposleno od 15 do 20 radnika da proizvodimo sjemenski i merkantilni krompir i žitarice i da redovno iz proizvodnje ostvarujemo svoje prihode. Poslednje dvije godine do plata dolazimo putem sudskih odluka a od organzovane proizvodnje nema ništa, jer direktoru firme nije u interesu proizvodnja već novac koji bi trebao da dobije od Rudnika uglja za kupovinu 10 hektara zemlje „Doganja“. Podnijeli smo krivične prijave za zloupotrebu služenog položaja, obavještavali sve inspekcije, ministra poljoprivrede o dešavanjima u Doganjama da već godinu čekamo šta o svemu ima da kaže Specijalno državno tužilaštvo koji ispituje naše prijave, priča Vesna koja više nema nade da će firma ponovo raditi jer je blokirana zbog blizu 300 hiljada evra stambenih kredita kooperanata koji su izabrali sadašnjeg direktora.

U skoro tri decenije skladnog braka sa suprugom Svetozarom (59), pravnik u penziji, imaju troje djece Ivanu (27 ), zaposlena kao profesor razredne nastave u Podgorici, Stefana (24), mašinski inženjer na pripravničkom stažu, i Mariju (22), studenta ekonomije. Djecu su vaspitali kako su i njih roditelji da budu poslušna, poštena, radna i „ne čini drugom ono što ne žele da drugi njima čine“.

Vesnina djeca

Vesna izgleda snažno i stiže sve. Rođena u porodici Bujišić, u Brezi, sjeća se kako je od šest godina naučila da plete i kako je voljela da sjede za razboj mame Vijorke (77). U kući Bujišića od sedmorice braće samo je njen tata Radoman živio sa roditeljima Mićom i Ljubicom na selu. Zato su uvijek imali u kući veselja i priče, čestih dolazaka rodbine. Tada je naučila da je rad potreba i da sve radi sa lakoćom. Od malih nogu je navikla na „gužvu“ u kući. Pamti lijepo druženje i školu punu djece u Vrulji gdje su bile dvije smjene nastave a svaki razred imao je preko 20 učenika po odjeljenjima. Mnogo lijepih riječi ima za nastavnicu Mariju Minu Lečić, nastavnica likovnog i muzičkog, koja je samoinicijativno organizovala sekciju pletilje i vezilje, tri godine ih učila pletenju i vezu, pa je u šestom razredu tražila od učenika da ispletu šarene priglavke, koji su izloženi uu školi. Bezbrižno djetinjstvo, nastavljeno je i odlaskom u Novi Sad, nakon završenog drugog razreda Srednje škole, gdje je zavržila smjer hemijsko tehničko-tehnološku školu, protiv požarbi smjer. Kod strica Živka i strine Jovanke, tokom školovanja, naučila je da šije po šnitovima. Iako su svi iz njenog novosadskog razreda našli zaposlenje, sa tada deficitarnim zanimanjem, Vesnine namjere za povratak u Novi Sad zamjenjene su stvaranjem porodice.

cipelice

Svako ljeto, svaki odmor Vojinovići provedu na selu u Varinama, kod Svetozarovih, i u Brezi sada samo kod majke Vijorke.

Nekada su stanovali u Doganjama, a prije 15 godina kupili su stan u Moćevcu. Bilo je teških godina, suprug je bio bez posla pet godina, djeca mala, obaveze na poslu i u kući, djeca rodbine na školovanju u Pljevljima, sve to je za vrijednu Vesnu uobičajen način života. Svoje vrijeme za odmor ispunjavala je kreativnim radom.

Zlatne ruke nakon decenija pleta znaju da ispletu sve što oko vidi. Kaže da skoro nema člana porodice kome nije nešto isplela. Prve pohvale za rad dobila je kao srednjoškolka kada je plela ekskluzivne džempere i haljine od kvalitetne vune za nekadašnji „Monteks“, i dobijala 30 odsto više novca premije za tačnost i stručnost, kome je sva proizvodnja išla za izvoz. Ima sve brojeve časopisa za šivenje i pletenje i za nju predstvalja zadovoljstvo svaki novi model. Bilo da je u pitanju odjeća od tekstila ili vune – haljine, džemperi, kardigani, jakne, kape, obuća, vez, heklanje sve to za Vesnu predstavlja izazov i radost. Djeci je šila mnogo stvari ali za više šivenja morala bi da ima profesionalnu mašinu, koja može da obradi sve vrste tkanine. Kaže da još uvijek koristi svoju prvu mašinu i da nema prostor za rad. Od prije neku godinu Vesna plete i po narudžbini. Zadovoljstvo i izazov bilo je šivenje 4 maturske haljine, od kojih je prva zapažena bila za ćerku.Svetozar i Vesna

-Dosta žena u Pljevljima zna da plete. Za mene pletenje uživanje. Kada vidim model u novinama ja ga doradim na moj način. Danas mi ni jedna šara nije teška ali mi je izazov kako uklopiti i sašiti model. To su detalji koji me zaokupljaju. Danas žene posle 50 godina nisu u prilici da nađu prikladnu garderobu koja je sve podređeno trendu mladosti i neobaveznog oblačenja, pa je malo klasičnih modela, a problem je i velika upotreba lošijih sintetičkih materijala, kaže Vesna dodajući da njoj nikada ništa nije bilo teško na poslu ili u kući. Džemperi danas mogu da se kupe za sedam evra ali za Vesnu ručni rad i jedinstveni modeli ne može se prediti sa mašinskim. Mala remek djela, unikati u kojima poklonici lijepog znaju da uzivaju.

pletene patikeHaljinacrvena haljinaMaturska haljinapuf haljinabluzabebi komplet

V.M.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

DPS

Bajramska čestitka DPS-a

Poštovani sugrađani islamske  vjeroispovjesti,uvaženi velikodostojnici,   Svima Vama čestitam Kurban Bajram, uz želju da ga …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *