četvrtak , maj 24 2018
Početna / Vijesti / Društvo / I sa fakultetskom diplomom nastavlja porodičnu tradiciju

I sa fakultetskom diplomom nastavlja porodičnu tradiciju

Porodica Jasovic

Zaposlenje u najboljoj crnogorskoj firmi EPCG nije bio dovoljan razlog za napuštanje porodične tradicije proizvodnje organske hrane i obrađivanje imanja. Takva odluka pokazala se kao dobra za vrijedne domaćine Danicu (1945) i Milojka  (1950) Jašovića. Nakon više decenija rada u selu i gradu porodica Jašovića je čitav život posvetila napretku porodice, a najzaslužnija za to je Danica. Imaju dvije kuće u gradu, ali bez pomoći sela danas rijetki mogu živjeti lagodno. Poslednjih godina najviše ulažu u poljoprivredu.

Do sela Velike Krće putovali smo 19 kilometara i prošli dva makadamska puta, od kojih je neupotrebljiv onaj izgrađen prije skoro dvije decenije, a stari bi trebalo da se naspe. Iako se nalazi na nadmorskoj visini od 1.030 metara zaseok Sjenokos je plodan i pogodan za razvoj kako stočarstva tako i voćarstva. Ušuškan je sa svih strana, zaklonjen od vjetrova i mrazeva u Sjenokosu pored voća i povrća uspijevaju i žitarice.

Milojkov otac Velimir kupio je ovo imanje od 15 hektara 1954. godine, a kuću je Milojko  napravio 1969. godine. Još dvije kuće napravio je Milojko u Pljevljima gdje je 26 godina selio sa porodicom: roditeljima dok su bili živi, suprugom i sinovima kada su krenuli u osnovnu školu, a on na posao na TE “Pljevlja”.Velimir  je bio majstor, napravio je 18 kuća, a to njegovo znanje kada je graditeljstvo u pitanju nasledili su sin Milojko  kao i  unuci Ranko, Milenko i Miodrag koji je trener u KK “Rudar”.

– Poljoprivreda je tradicija u našoj porodici. Ovo imanje nikada ostajalo neobrađeno iako sam radio 33 godine na TE “Pljevlja”, selili smo od 1. septembra do završetka škole u Pljevljima. I stoku smo tjerali u Pljevlja kada mi krenemo. Držimo četiri krave, ranije smo imali 60 ovaca i 20 svinja. Ovce smo prodali prije nego što smo krenuli za Pljevlja,  a sada držimo po četiri svinje samo za našu porodicu – priča Milojko koji je prije četiri godine otišao u staračku penziju. Sada je mir našao na selu sa suprugom, a grad mu nimalo ne nedostaje. Iako je imao zdravstvenih problema sa kojima se izborio Milojku je cilj da dok god može pomaže djeci. Vrijedna supruga Danica, rođena Čamdžič, priča kako je upoznala supruga  na sijelu u Crljenicama kada je dolazio kod sestre. Na pitanje koji je recept bračne sloge za 43 godine, Danica sa osmijehom kaže da od “rada i stvaranja  čovjek nema kad da se svađa i prepire”.

– Iako sam imala momka, za tri sata poznanstva sa Milojkom odlučila sam da se udam za njega. Došla sam u zajednicu u kojoj su živjeli: svekar, svekrva, tri zaove i djever. Nikada se nisam posvađala sam Milojkom. Morali smo se slušati i pomagati, imali smo velike obaveze i rad. Nema većeg bogatstva nego kada je porodica složna i kada se braća slažu i pomažu – iskrena je Danica i srećna što ima ovakvu porodicu: sinove, snahe, četvoro unučadi koji su uvijek na okupu kada je kosidba, vađenje krompira, sakupljanje šljiva. Najteže joj je, kaže, Danica bilo dok su sinovi išli u školu, kasnije u Vojsku, a svekar i svekrva su bili bolesni, suprug na poslu. Svekrva je bila nepokretna tri, a svekar devet godina. Danica je najviše brinula o njima. Ističe da veliku pomoć ima od sinova koje je još dok su bili mlađi naučila da muzu krave, sakupe sir, da joj pomognu na imanju.

– Može da se živi na selu ko hoće da radi. Ali danas omladina nije naučena i neće da radi – kaže Danica. Ona je navikla na rad od malih nogu još u svojoj porodici. Ni sama ne zna koliko je izatkala irama, gubera, ponjava, a tkala je i kada se udala. Sada to nikome ne treba, objašnjava, Danica.

Na imanju od 15 hektara Jašovići obrađuju voćnjak od tri hektra sa preko 1.500 stabala: šljiva, jabuka, trešnji, oraha, aronija. Milojko osim šljivovice i jabukovače peče rakiju od trešanja koja je, kaže, naročito dobra kao lijek. Ove godine zasadili su po hektar heljde i facelije u plodoredu.

– Registrovali smo dva domaćinstva za stočarstvo i ratarstvo. Planiramo da se bavimo organskom proizvodnjom voća. U procesu smo dobijanja sertifikata. Složene su procedure i papirologija oko dobijanja sertifakata. Mada mi i sada koristimo đubrivo koje je organsko. Dio imanja koje nismo mogli da obrađujemo sada uz pomoć savremene mehanizacije rekultivišemo i razoravamo i privodimo namjeni – kaže Ranko, diplomirani menadžer. Osim ove diplome Ranko je završio i Visoku školu tehničkih i strukovnih studija. Desetogodišnji radni staž ostvario je radeći povremeno na Rudniku i Upravi za nekretnine. U nedostatku posla Ranko je privatno angažovan sa bratom Milenkom na finalnim građevinskim poslovima: termofasade, krečenje, gletovanje, keramički poslovi. Iako je najmlađi u porodici roditelji hvale Ranka da je najvredniji i da najviše pomaže na imanju. Ranko ističe da voli poljoprivredu i kada bi imao stalni posao u gradu i dalje bi nastavio da se bavi poljoprivredom.Počeo je da se bavi i pčelarstvom. Sa deset pčelinjih društava je krenuo uz savjete drugara i internet.

Porodica Jašović osim balirke ima svu neophodnu mehanizaciju.Traktor, prikolicu, plugove, drljaču i grabilicu kupili su prije četiri godine kao i sijačicu za krompir.Sada je lakše uz pomoć mehanizacije da se imanje obrađuje. Za 10 dana porodica Jašović završi kosidbu, dok je ranije kada su djeca bila mala i kada se ručno kosilo Milojku trebalo i po dva mjeseca.

Ranko kaže da planiraju kupovina balirke i proširivanje voćnjaka. Ističe da rakiju koju peku ne prodaju za sada. Po njegovim riječima ne isplati se prodaja domaće rakije za pet evra, dok je cijena vinjaka devet evra. Na urednom domaćinstvu u blizini kuće nova sušara urađena po savremenim standardima, kačara, objekat za mehanizaciju, koliba, štala, a nedaleko od štale strpana sijena. Da bi prehranili stoku moraju da ukose 200 metara sijena, a koriste i vještačku travu. Milojko je registrovani proizvođač pljevaljskog sira na tradicionalan način, a za plasman nemaju problema. Po cijeni od 3,5 evra nakupcima prodaju petnaestodnevno od 60 do 70 kilograma.

U  vrtu od pola hektra Jašovići za svoje potrebe uzgajaju povrće. Po dvije tone krompira nađu kada je godina dobra. Krompirom hrane i stoku, kažu bolje se isplati pošto je stočna hrana skupa.Ove godine je i pored sušne godine povrće relativno dobro rodilo kao i voće.

Voda i struja u ovom zaseku je dobra. Jašovići  su sa ostalim mještanima sela doveli vodu sa Kovača, a imaju i svoj bazen. Probem je dio makadamskog puta do kuće od 1.800 metara. Put je u vrlo lošem stanju, ove godine suša je napravila brazde pa je po suvom vremenu teško doći do kuće, a tek sa kakvim se teškoćama susreće ova porodica kada je kišovito vrijeme.

– Podnijeli smo zahtjev da nam urade alternativni put, ali još čekamo. Ukoliko nam iz opštine ne pomognu prinuđeni smo da sopstvenim sredstvima saniramo ovaj dio puta koji zimi od nameta sami  čistimo – naglašava Ranko.Selo je izumrlo, pa Danici i Milojku nedostaju komšije sa kojima bi se družili. Osnovna škola je zatvorena još 1979. godine, pa su Jašovići bili prinuđeni da sele u Pljevlja kada su djeca krenula u školu kako ne bi pješačila devet kilometara do najbliže škole u Boljanićima.

Mnogo rada i truda ulažu Jašovići u imanje u Velikom Krćama, ali kada su složni i kada pomažu jedni drugima i opstanak je moguć.

Zadovoljstvo je danas vidjeti ovakvo imanje kao kod porodice Jašović  koje nije zapušteno kao mnoga imanja po našim selima i porodicu koja cijeni zajedništvo i stalni rad i trud. Da je više ovakvih porodica i ovakvih imanja  naša sela bi cvjetala.

S.Z.

selo Krce 1

S.Z.selo Krce 2

selo Krce 3

 

 

 

 

 

 

selo Krce 4

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

multipla skelroya

Tribina o multiploj sklerozi

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *