subota , oktobar 24 2020
Početna / Vijesti / Politika / IFIMES:Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020: Kraj ere Mila Đukanovića

IFIMES:Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020: Kraj ere Mila Đukanovića

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, ima specijalni savjetodavni status pri Ekonomsko-socijalnom vijeću ECOSOC/UN od 2018.g, povodom parlamentarnih izbora u Crnoj Gori uradio je analizu aktualnih političkih događanja pod nazivom “Parlamentarni izbori u Crnoj Gori 2020: Kraj ere Mila Đukanovića“ I kao najvažnije dijelove navode:

1. Manipulacije izbornim spiskom

“Država koja ima oko 622.00 stanovnika ima čak registrirana 541.232 birača. Broj stanovnika starosti od 0-18 godina kreće se oko 140.000. Pošto su birači punoljetne osobe, njih 541.232, onda bi Crna Gora ako bi se tom broju dodali stanovnici starosti od 0-18 godina imala skoro 700.000 stanovnika. Nevladine organizacije su otkrile na hiljade fantoma-birača u biračkom spisku, duplo upisanih i preminulih birača.Izmjenama Zakona o biračkom spisku, kako bi ispunio preporuku OSCE/ODIHR ,je ograničena javna kontrola biračkog spiska, tako da sada potpuni pristup centralnom biračkom registru ima samo vladajuća partija DPS pod čijom kontrolom je Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP). Analitičari upozoravaju, na sumnjivo masovno izdavanje (duplih) ličnih karata od strane MUP-a u funkciji predstojećih izbora, kako bi se osigurali dodatni birači za vladajući DPS. O tome postoje brojni dokazi uključujući i video dokaze.”

2. Međuetnički (ne)sklad na Đukanovićev način 

“Tvrdnja režima da u CG vlada međuetnički sklad kao i mnoge druge ne odgovaraju realnosti u toj multietničkoj zemlji i predmet su manipulacija posebno usmjerenih prema međunarodnoj javnosti.Opšte je poznato, da je skoro 30% stanovništva (Srbi) poniženo, obespravljeno i odbačeno iz društveno-političkog života, dok je oko 20% stanovništva (Bošnjaci i Albanci), „taoci“ Đukanovićevog režima, koji preko nekoliko pojedinaca Bošnjaka i Albanaca i nekoliko njihovih porodica, koje uživaju privilegije režima, stvaraju lažnu sliku o integriranosti te dvije etničke zajednice tako obmanjujući domaću i međunarodnu javnost o navodnom međuetničkom (ne)skladu u Crnoj Gori. Čak su Bošnjaci, kao žrtve Đukanovićevog režima, pod strahom od prijetnji prisiljeni, da glasaju za svoga zločinca.”

3. DPS-ovo izmišljanje neprijatelja

 

“Izborna kampanja protječe u izmišljanju neprijatelja od strane Demokratska partije socijalista (DPS) i Mila Đukanovića o navodnoj ugroženosti državnosti Crne Gore od tzv. velikosrpskog projekta, Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Rusije. Prof. dr. Žarko Puhovski[2]  je rekao: „Ne treba, naime, zaboraviti da se u međuvremenu dogodilo to da se Crna Gora (na čelu sa Đukanovićem) počela ponašati kao Austrija nakon Drugog svjetskog rata, dakle, sebe je proglasila prvom žrtvom Miloševića, kao što se Austrija proglasila prvom žrtvom Hitlera, a ne i sudionikom u ratu, što su bile i Austrija i Crna Gora u oba slučaja“. Takvu  politiku i danas Đukanović „prodaje“ Bošnjacima i Albancima ne samo u Crnoj Gori. Najobičnija je podvala, da Srbija želi i može napasti državu, koja je članica najvećeg i najjačeg vojnog savezništva na svijetu. SPC je starija institucija od Crne Gore, tako da ne predstavlja nikakav strani i remetilački faktor. A još uvijek se nije desilo, da je Rusija napala bilo koju članicu NATO-a od njegovog osnivanja 1949.godine, tako, da je izmišljanje neprijatelja providna konstanta Đukanovićevog režima. Upravo je ulaskom Crne Gore u članstvo NATO-a počeo pad njegovog ugleda u regionu. U Crnoj Gori je, prema podacima Centralne banke, na kraju jula 2020 u blokadi bilo 18.540 preduzeća i preduzetnika. Prihodi od turističke sezone biće na nivou 10% u odnosu na prošlogodišnju. Odnos aktivnog i neaktivnog stanovništva je nepovoljan i skoro izjednačen posebno nakon pandemije Covid-19.”

4. Pad podrške SD, SDP i LP

 

“Đukanovićev režim do sada je vladao uz pomoć satelitskih stranaka, koje su ponekad bile u vlasti, a ponekad i njegova fiktivna opozicija. Obavljena istraživanja javnog mnijenja predviđaju visoku izlaznost na predstojećim izborima, čak preko 70%. Odnos snaga između režimskog vladajućeg bloka i opozicije je zasada u korist opozicije. Iako DPS ima na raspolaganju neograničene finansijske i druge resurse mogao bi pobijediti samo u slučaju (pred)izbornih manipulacija i izborne prevare.
Prije pet godina su iz jedne satelitske partije, Socijaldemokratske partije (SDP), nastale dvije političke partije: Socijaldemokrati (SD) i dosadašnji SDP. Nakon prošlih izbora SD je postao dio vladajuće koalicije i sa samo dva poslanika u Skupštini Crne Gore dobio mjesto predsjednika Skupštine i dva ministra što jasno upućuje na političku korupciju. Na drugoj strani SDP je otišao u opoziciju sa činjenicom, da je predsjednica SDP-a Draginja Vuksanović Stanković supruga vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića što asocira na način djelovanja/scenarij u režiji Slobodana Miloševića i njegove supruge Mirjane Marković. Čak je Draginja Vuksanović Stanković prije dvije godine bila kandidat za predsjednicu Crne Gore i formalni takmac Milu Đukanoviću. Vrhovni tužilac Stanković simbolizira omraženi i okorjeli režim, a supruga Vuksanović Stanković je navodno simbol demokratske opozicije. Takav model podijeljenih uloga uopšte ne iznenađuje, kada se zna da je Đukanović bio najbliži saradnik i učenik Miloševića i taj model/scenarij proizlazi upravo iz te političke škole.  Nedosljednost SDP-a, SD, ali i Liberalne partije (LP), koja je u koaliciji sa DPS-om može predstavljati političkih kraj tih satelitskih stranaka, jer gube podršku među biračima i da vjerojatno neće preći izborni prag. “

5. Kritike State Departmenta upućene režimu

 

“Kritike upućene prema režimu Mila Đukanovića dolaze od State Departmenta, EU, Njemačke, Vijeća Evrope, stranih ambasada akreditiranih u Crnoj Gori, Freedom Housa, Transparency Internationala, novinarskih asocijacija i drugih.

U izvještaju američkog State Departmenta[3] , objavljenog u martu 2020.godine o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori za 2019.godinu, se ponovo  kritizira režim Đukanovića, da je korumpiran  i da su vladini zvaničnici uključeni u koruptivne postupke, te da je politizacija državnog  sistema osnova za korupciju. Izvještaj apostrofira i političko uplitanje Đukanovića u medijske slobode. Nerazriješeni fizički napadi na novinare, političko uplitanje u rad  javnog RTV servisa, prljave kampanje koje su sproveli vladini tabloidi, nepravedno postupanje i ekonomski pritisak vladinih ministarstava i agencija na nezavisne i opozicione medije (p)ostaju značajan problem prema izvještaju State Departmenta.”

6. Crna Gora bez Đukanovića ubrzano u EU

Put Crne Gore prema EU[5]  je  bio nezaustavljiv, ali je trenutno zaustavljen i blokiran zbog Đukanovića o čemu je Pierre Mirel napisao opširan Izvještaj i predložio uslove (sankcije) protiv Crne Gore. Odlaskom Đukanovića Crna Gora će po ubrzanom postupku biti primljena u EU. Stalne podvale, da ako na vlast dođu opozicione odnosno prosrpske stranke, da će Crna Gora povuči iz NATO-a, što je osnovna predizborna teza Đukanovića i njegove Sekuritatea – tajne političke policije koja ovih dana piše grafite po Crnoj Gori pokušavajući vještački izazvati sukob Srba i Bošnjaka, je ravna tezi da će SAD izaći iz NATO-a. Teza o izlasku Crne Gore iz NATO-a ukoliko izbore izgubi Đukanović i njegov DPS formalno i politički neodrživa teza, pogotovo u sadašnjim političkim i geopolitičkim odnosima. Ustav Crne Gore je vrlo jasan, ali i međunarodno preuzete obaveze članstva u NATO-u.

7. Kraj ere Mila Đukanovića

“Milo Đukanović ima dvostruku hipoteku, kriminalnu i zločinačku i svaka akcija, koja za cilj ima povezivanje u regionu, kao što je „mini Schengen„, koja je najvažnija regionalna inicijativa u proteklih 30 godina, nađe se na udaru takvog režima. Za države, koje su slabe iz različitih razloga ili korumpirane, njima ne odgovara nikakav ekonomski prosperitet, jer sa ekonomskim povezivanjem počinje i vladavina prava, koju režim sve vrijeme opstruira. Posrnula ekonomija u Crnoj Gori i korupcija su najbolji primjer.

Milo Đukanović bi već morao odgovarati za počinjene ratne zločine pred sudom u Haagu, ali ratni zločin nikada ne zastarijeva, pravda je spora i uskoro dostižna. Informacije, da Đukanović već razgovara o prodaji svoje imovine i vlasničkih udjela sa strancima pokazuju, da pokušava sačuvati nezakonito stečenu imovinu. Pri tome treba imati u vidu, da ugovor o prodaji i/ili prenosu takve nezakonito stečene imovine i vlasničkih udjela može se proglasiti ništavnim kada dođe do promjene vlasti i demokratizacije Crne Gore. Ne treba isključiti ni mogućnost političkog azila za Mila Đukanovića kako bi izbjegao sudsko procesuiranje i već su u opciji dvije zemlje.

Analitičari smatraju, da je važno da se osigura mirna tranzicija vlasti u Crnoj Gori, bez ugrožavanja mira i stabilnosti, jer je to važno ne samo za Crnu Goru nego i za region. Pad najstarijeg evropskog 31-godišnjeg režima daje nadu da definitivno može doći do prosperiteta regiona Zapadnog Balkana što do sada nije bio slučaj. Zbog toga je važno, da političke stranke i koalicije, koje sebe smatraju demokratskim i nerežimskim, da se prije izbora obavežu da neće ulaziti u nikakvu koaliciju i aranžman sa Demokratskom partijom socijalista (DPS). Pri tome ohrabruje činjenica, da su pojedinci iz Đukanovićevog okruženja već uspostavili saradnju sa stranim faktorom, što ulijeva nadu, da će tranzicija vlasti u Crnoj Gori proći mirno i bez nasilja. Kraj ere Mila Đukanovića je neminovan i donijeti će slobodu i prosperitet građanima Crne Gore, regiona, ali i međunarodnoj zajednici, jer je opseg međunarodnog kriminala Đukanovićevog režima visokotarifnim robama znatno oštećivao budžete brojnih država. “

Ljubljana/Washington/Podgorica, 14.avgust/kolovoz 2020

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

pokret za pljevlja

Pokret za Pljevlja: IZVINI MILO, ALI VLAST JE VLAST

Ovih dana digla se velika halabuka nakon posjete Edija Rame Crnoj Gori. Naime, premijer vlade …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *