četvrtak , februar 20 2020
Početna / Život / Inspiracija ljubavi, znanja i preduzetništva

Inspiracija ljubavi, znanja i preduzetništva

Neki susreti i razgovori sa ljudima zauvijek se pamte a posebno energija kojom čovjek ide kroz  život.  Upoznali smo se prije šest godina na sastanku Unije stočara sjevera Crne Gore, nakon što je zahvaljivao na brojnim čestitkama kolega stočara povodom rođenja sedmog djeteta.
Krajem novembra u selu Tomaševo, zaseok Vranštica, izgledalo je više kao da razgovaram sa ministrom poljoprivrede nego sa prvim najuspješnijim poljoprivrednikom Crne Gore u 2017. godine, kada je nagrada MOBA ustanovljena.
Vučko Pešić(43) sa suprugom Milijankom(43) odlučio je da živi od poljoprivrede a kao plod njihove ljubave imaju osam kruna, sedam sinova i jednu kćerku: Đukan(21), Vladan(19), Jovan(17), Kristina(16), Vukašin(13), Grigorije(10), Božidar(6) i Lazar(3). Od prije nepune godine imaju i snahu Jovanu jer se najstariji sin Đukan, koji nosi pradjedovo ime, oženio a mladenci su nakon pola godine odlučili da se okušaju životom i poslom u gradu Budvi.

Vučko priča kako je sa roditeljima živio u gradu a onda su roditelji kupili imanje u Tomaševu i prešli tu da žive. A iste godine  kada je preminuo Vučkov otac Momčilo i on je ostao bez sezonskog posla na benziskoj pumpi. Došao je sa suprugom i već rođenom djecom  na selo i počeo da se bavi poljoprivredom. Tada su imali 3 krave i 20 ovaca. Milijanka je naučila da pravi lisnati sir od svekrve, a ona od svoje babe rodom iz Morače. Tako da je glavni proizvod Pešića lisnati  i rolovani sir koji je Milijanka prvo počela da prodaje na pijaci a Vučko je nudio restoranima. Danas 100g tog sira u restoranima košta 3€, a Pešići ga na kući prodaju od 6 do 8 evra po kilogramu.
-Novca nije bilo za ulaganje, priča Vučko, pa su uzimali kredite, traktor na lizing i tek je od 2011. godine došao do povoljnih kredita kod IRF i preko projekata putem MIDAS i IPARD-a pri čemu je vraćeno 50 odsto uloženih sredstava. Za 12 godina Pešići su njihovo imanje od 5,5 ha, uložili oko 150 hiljada evra kredita. Morali su vraćati kredit i imati 100 evra za prevoz djece u školu, taman kad ne bi jeli, kažu. Ukupan dug po kreditima sveli su na 20 hiljada evra. Rate su još prilično visoke ali mnogo manje nego nekadašnjih 1000 evra mjesečno. Izgradili su 250 kvadrata stambenog prostora.
Pod zakup uzimaju još 50 ha zemlje gdje na 8 ha siju kukuruz za silažu , pod vještačkim travama su 3 ha, 50 ari vrta a ostalo su livade. Imaju kompletnu mehanizaciju za rad u poljoprivredi, 20 muznih krava rase simentalac i crveni holstajn frizijska i 20 junica. Za priplod ostavljaju zensu telad. Krave dnevno daju između 30 i 40 litara mlijeka. Uzgajaju i 5 svinja i 8 prasića, jer imaju višak surutke. Ove godine su spremili 100 tona sijena ili 6000 bala i 240 tona kukuruzne silaže, koju prave 10 godina, a zadnje 4 gorine silaža se koristi kao hranivo tokom čitave godine bez prestanka. To je doprinijelo kvalitetnijem mlijeku i manjim troškovima nabavke koncentrovane hrane.
Na pitanje koja je razlika između kukuruzne i travne silaže Vučko kaže da je to isto kao kad bih pitala da li je bolje meso ili sir, jerctravna predsavlja proteine a kukuruzna energetski dodatak ishrani i obje su važne. Pešići samo muzne krave drže u štali a junice su uvijek na polju.
-Ako nemaš kukuruznu silažu daćeš po 3kg kukuruzne prekrupe i koncentrata. A pred teljenje ćeš je hraniti koncentratom za zasušenje krava. Zakapices je obavezno na 60 dana pred teljenje, jer ako je ne zakapis na dva mjeseca nećeš imati dobru kravu sledeće godine.Posle takvog načina ishrane rasne krave mjesto 15 litara davace 30 kaže Vučko.
Dio mlijeka Pešići prodaju mljekari Lazine a dio sire. A kada počnu da sire u svom novoizgrađenom objektu mljekare od 40 kvadrata sa savremenom opremom za sirenje sve će prerađivati u sir. Dnevno imaju od 300 do 500 litara mlijeka zavisno od teljenja krava. Nije tačno da se sir ne može prodati, jer Crna Gora ne može da zadovolji 10 odsto svojih potreba za hranom, kaže Vučko, dodajući da sve uvozimo, te da je najbitnije imati kvalitetan i uvijek dostupan proizvod. Jedne godine „na kući“ je prodao 700 kg meda, sledeće je mogao prodati tri puta toliko, ali meda nije bilo.
Milijankino lice ozareno širokim osmijehom zrači toplinom i nježnim izgledom brižne majke i snažne supruge kojoj u životu ništa nije teško. Priča svoje iskustvo sa pijaca kada joj je profesorica iz škole iznenađeno rekla “ očekivala sam da te vidim svugdje drugo nego na pijaci“. Odgovorila sam joj da diplomu koju sad imam ne bih ni sa kim mijenjala, jer je ovo najveće bogastvo. Mnogo je ljudi prošlo kroz našu kuću. Volim da mi se dođe, razmijenim iskustva i nikada se nisam osjetila zapostavljenom ni podređenom, jer sve odluke donosimo zajedno. Dok smo mlađi želimo djeci u poljoprivredi da stvorimo odskočnu dasku da bi mogli da razvijaju posao, priča Milijanka. Razumna i strpljiva nije paničila ni pred porođaje a doktor je jednom prokomentarisao“da li još ima žena da za 9 mjeseci dođu samo jednom na pregled“.
Vučko je zadužen za prodaju, seminare, studijska putovanja, a Milijanka za kucu i sir, mada ističe da joj djeca puno pomažu kao i svekrva koja joj je kao najbolja drugarica. Za 18 godina, od 21. do 39. Milijanka se porodila svaki put prirodno, a najlakše je bilo prvi put jer ništa nije znala. Ljubav Pešića trajala je 4 godine u srednjoj školi a onda su zakoračili u bračne vode. Pešići svoje ljubavno gnijezdo čuvaju kao najveću dragocjenost a zadržali su mladalačku veselu narav i spremnost na salu. Samo jednom je Milijanka pomislila kako će sa puno djece , a onda se Grigorije povrijedio, pregazio ga traktor zadnjim točkom. Hvala Bogu kaže oporavio se u bolnici posle 5 dana i od tada Milijanka zna da su djeca najveći blagoslov. Djeca vole da pomažu i dok ne završe osnovnu školu nemaju mobilne telefone, a posle majka insistira da imaju jer idu u Bijelo Polje u školu. Kako su djeca odrasla i Pešićima je lakše a dok su bili mali ljeti nisu mogli da nađu radnika da plate da im pomogne.

u posjeti Milijanki i Vučku Pešić iz Tomaševa

porodica Vučka PešićaU posjeti Milijanki i Vučku Pešić iz Tomaševa
Vučko je humanista koji je 40 puta dobrovoljno dao krv, od čega 3 puta supruzi. Kaže da se ne bi vratio da radi za 500 evra plate i da mu „gazda cuka u glavu“. Voli da je sam svoj gazda pa koliko mu treba toliko će i raditi.
Zapostavljeno selo
Posebno je interesantno prošlogodišnje Vučkovo iskustvo iz studijske posjete o razvoju seoskog turizma u Austriji gdje je vidio da država daje poljoprivrednicima veče subvencije,pa je čak država plaćala kaznene penale EU jer je proizvodila preko propisanih kvota ali im se to isplatilo jer su za 7 godina 50 odsto povećali proizvodnju mlijeka i sa 130% i sa cijenom od 0,26 evra dostigli 0,40 i 0,55 za organsko mlijeko,gdje su krave na pašnjaku pola godine a pola na sijenu i organskom koncentratu.Kvote su ukinute 2018. godine a Austrija izvozi mlijeko jer ima 190 odsto svoje proizvodnje i 130 odsto svinjskog mesa.
-Ne volim ljude koji svoj interes stavljaju iznad zajedničkog.Kod nas se sve svodi samo na priču a u Austriji zakon prilagođavaju ljudima a ne ljude zakonu pa tamo ima mladih na selu,a djeca su ponosna što će naslijediti razvijeno domaćinstvo.Roditelji ih uče od punoljetstva da nauče da vode domaćinstvo tako što ih odjele i plaćaju im mlijeko koje kupe od njih. Mi smo previše meki prema djeci.Preko 10 godina unije stočara sjevera  Crne Gore institira da dobijemo zakon o poljoprivrednom zemljištu,da se ne mogu uništavati parcele,de se žitarice ne pretvaraju u građevinsko zemljište.Primjer Hrvatske pokazuje da su prije ulaska u EU imali 680 farmi krava posle 2 godine u EU imaju 190 farmi.To će se desiti i kod nas i doći će austrijsko mlijeko kod nas,priča Vučko.

 

Domaćinstvo Pešića

Mljekara u pripremi
Mljekara u pripremi

Za seoski turizam potrebna ulaganja
Pešići dvije godine stvaraju mogućnosti za razvoj seoskog turizma.Izradili su salu od 60 kvadrata za degustaciju poljoprivrednih proizvoda,sa predsobljima i toaletom a planiraju da izgrade brvnare za smještaj.Imaju pozitivna iskustva,inostrane goste i svi su bili prezadovoljn kvalitetnom hranom i gostoprimstvom.Vučko priča da je u Austriji spavao u hotelu na slamaricu a toalet bio kao spoljni opšiven daskom colaricom.Najveća prepreka za razvoj turizma im je prilaz jer nemaju most preko rijeke.Za to je Vučko konkurisao dvije godine kod IFAD projekat za razvoj ruralne infrastrukture i klastera(u koji nisu uključena Pljevlja i Žabljak), i imao obećanja, da se napravi most preko rijeke Ljuboviđe i 250 metara puta.Predlagao da ga rade po pola ali su mu rekli da ne može,da oni daju 85 odsto u njegovo 15 odsto.

-Od toga nema ništa, jer je IFAD projekat rađen preko lokalne samouprave koja je radila puteve i na pravcima sa malim brojem ozbiljnih  poljoprivrednih proizvođača.Pošto sam dvije godine odbijen izgleda da ću sve raditi sam sledeće godine,kaže Vučko podsjećajući na razne situacije u kojima su gosti prelazili rijeku. Posebno je bila zanimljiva grupa Engleza baš starijih ljudi koji su i sa pomagalima došli do nas. Bili su zadovoljni i hranom i uslugom ali prilaz, daće Bog da se i to napravi, kažu Pešići.

Savremeno stočarstvo kod Pešića
Savremeno stočarstvo kod Pešića

V.M.

Tekst objavljen u PV novinama 1.01.2020.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Milan Bajić i supruga Rada

Poljoprivrednici – preduzetnici slogom zakućili

Krajem oktobra vrijeme  je podsjećalo na kasno ljeto. Zelene livade, uređena seoska domaćinstva, blaga brdašca …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *