Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Istorija na našim prostorima uvijek se ponavlja pa u svom okruženju ljudi vide da potomci i njihovi naslednici nisu iste vjere ni nacije. Političke podjele poslednjih decenija u Crnoj Gori iznjedrile su da braća ili sestre odavno nisu iste nacije a često je i vjera upitna pa su neki ateisti, drugi pravoslavci ali bi u različitim crkvama da se mole Bogu. Nakon današnje objave na portal IN4S “Besplatno školovanje u Srbiji dok progone Srbe i SPC u CG: Kćerka predsjednika pljevaljskog DPS-a izjasnila se kao Srpkinja zbog budžeta na ETF-u u Beogradu?”usledili su brojni komentari osude licemjernog ponašanja crnogorskih političara koji podržavaju Zakon o slobodi vjeroispovjesti kojim se želi van parničnog postupka oduzeti imovina SPC u CG.
Portal IN4S navodi da će Republika Srbija snositi troškove školovanja kćerke predsjednika OO DPS Pljevlja Vlada Milinkovića, Sara Milinković, nakon prijemnog ispita i rangiranja na 294. Poziciji, sa ukupno osvojenih 74,92 boda, što joj je omogućilo školovanje sa budžeta, uz uslov da je student državljanin Republike Srbije ili da se nacionalno izjasnio kao Srbin/Srpkinja.
-Djeca funkcionera DPS-a, uprkos krajnjem antisrpskom djelovanju njihovih roditelja – koji se ogleda, prvenstveno, u sveopštoj diskriminaciji srpskog naroda u Crnoj Gori, priznanju nezavisnosti tzv. Kosova i nadasve, otimačini imovine SPC. Pozivamo gospodina Milinkovića da saopšti crnogorskoj javnosti da li se na popisu iz 2011. godine nacionalno izjasnio kao Srbin? U suprotonom, slučaj Sare Milinković, može se tumačiti isključivo kao eklatantan primjer korupcije i licemjerstva njenog oca, Vlada Milinkovića, navodi portal IN4S.
Političke privilegije miljenika vlasti i dupli aršini u primjeni NKT mjera su dodatno ogorčili ljude koji ne samo poslednja tri mjeseca ne primaju plate, već i po godinu dana kao u slučajevima “Vektre-Jakić”, “Komunalnih usluga”, “Grijanja” I mnogih firmi van Pljevalja. Na slogan DPS “za bolji život” ispostavilo se da je projektovan za privilegovane. Tako u komentarima na IN4S čitalac piše:“Oni koji se osjećaju ili izjašnjavaju kao Srbi u Crnoj Gori su bez posla, primanja, poniženi i obespravljeni. DPS i manjine ih tlače i bezobzirno progone na svakom koraku. Montenegrini se u Srbiji izjašnjavaju kao Srbi, dosta njih ima i srpski pasoš, stanove i biznise u Beogradu i širom Srbije, a u Crnoj Gori su antisrbi u rangu pavelića i ustaša. Znači li to da su Srbi u Crnoj Gori budale koje svi maltretiraju. a niko ne podržava? Da su neki klovnovi, strašila? Zašto Srbija to dozvoljava? Da li to znači da svojim nečinjenjem podržava progon svog naroda?”.
Milinković je do usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovesti bio jedini lokalni funkcioner DPS koji je redovno išao u crkvu i pričešćivao se. U jednom od političkih saopštenja za javnost kazao je da je “Pljevljak i da pripada svom narodu i državi Crnoj Gori u kojoj ima mjesta za sve nas bez obzira na vjerska, nacionalna ili bilo koja druga opredjeljenja”, te pozivao sugrađane da ličnim primjerom i gestom odgovornosti pokažue da Pljevlja nijesu prćija raznih Mandića, Bečića jer “Nije njima sveta ni crkva niti bilo koje duhovne vrijednosti, već samo lični i partijski šićarluk”.
Nekada nije bilo razlike između Srba i Crnogoraca a danas ima slučajeva da su roditelji Srbi a djeca Crnogoroci ili roditelji Muslimani a djeca Crnogorci. Izbor je očito na svakom pojedincu.
Ono što je za pohvalu jeste Sarin uspjeh na prijemnom ispitu u Beogradu gdje je u jakoj konkurenciji osvojila skoro 75 poena i time pokazala znanje, koje se ne može porediti sa neuspjehom 90 crnogorskih Lučonoša (od ukupno 102 kandidata) koji su nisu položili prijemni ispit na podgoričkom Medicinskom fakultetu.
Početkom januara ove godine političar Milinković je tvrdio da usvajanjem novog Zakona o slobodi vjeroispovjesti „Suštinski, ništa se neće desiti jer će u vjerske objekte i dalje ići isti oni građani kako Pljevalja tako i Crne Gore koji vjeruju i znaju da je vjera izbor svakog od nas ali i da se moramo zapitati da li poštujemo postulate na kojima svaka vjera počiva“ a nakon više od šest mjeseci očigledno da mu ni njegova djeca ne vjeruju, već prave sostveni izbor, pa njegova kćerka izjavljuje u Beogradu da je Srpkinja.
Podjela nam nikada nije falilo o čemu svjedoči i fotografija iz 1919. godine majke Ružica Pejović, sa sinovima Lukom i Alijom (Poturkom) odjevenim u tradicionalne nošnje, različite vjeroispovesti,a čija skulptura od 2008. stoji ispred prijepoljskog Muzeja.
