Duže vrijeme razni „eksperti„, „analitičari„, nestranačke ličnosti, neke NVO, mediji, predstavnici bivše vlasti i globalisti stvaraju podjele i konfuziju kod građana Crne Gore.
Građani su bombardovani od raznih „eksperata„ po mnogim pitanjima. Postavlja se pitanje ko su ti eksperti? Da li su to pojedinci koji se bave bankarskim poslovima, berzanski brokeri, novokomponovani biznismeni i rukovodioci nekih NVO. Ovi eksperti su uništili privredu Crne Gore zalažući se za liberalni kapitalizam.
„Analitičari„ su se nametnuli kao vrsni poznavaoci svega, od nuklearne fizike do vjeronauke. To su neki profesori univerziteta, bivši poslanici, advokati, novinari, članovi ili direktori nekih NVO i slični. Ono što su zdravorazumski građani shvtili da će sve biti suprotno od onoga što oni zagovaraju, predviđaju.
Oni koji se predstavnjaju kao nestranačke ličnosti procjenjuju da u ovoj opštoj konfuziji imaju najbolje šanse da se negdje uhljebe. Do skoro su oni bili poslanici i članovi najužih organa partija.
Još uvijek se dijelimo na bjelaše i zelenaše, partizane i četnike, na građane evropejce i balkance. Vrši se revizija istorije i pokušava se nametnuti postojanje dva antifašistička pokreta. Postavljaju pitanje koje bio Njegoš? Srbin ili Crnogorac, ne pominju da je Njegoš sa najvećim umovima toga doba bio za ujedinjenje svih južnih Slovena.
Neke NVO su postale vizionari naše budućnosti, nudeći rješenja za sve, ali kroz naočare onih koji ih finansiraju. Tako kod građana i oni unose konfuziju sa njihovim proročnim predviđanjima. One su opasne i moćne.
Javni servis RTCG je posebna priča jer ga finansiraju svi građani. Njegova obaveza je da daje pravovremenu i objektivnu ihformaciju. Naprotiv, oni zbunjuju građane sa svojim neprofesionalnim radom. Ovaj neprofesionalizam plaćaju sve siromašniji građani. I tako godinama.
Pandemija korona virusa nas je uvela u neizvjesno i alarmantno stanje konfuzije. Povratak na stanje prije pandemije teško da će biti.
Ovako podjeljeni postali smo zamorčići nekih stranih interesa. Stvarni sukob je između onih koji imaju mnogo i onih koji imaju malo ili ništa. Dakle radi se o klasnom sukobu. Sve drugo je obmana koja ne može potrajati dugo jer može izmaći kontroli.
Predstavnici bivše vlasti drže nam „čas„ o demokratiji kao da nisu imali vremena za tri decenije da to i ostvare. „Dođu takva vremena kad pametan zaćuti, budala progovori a fukara se obogati„, pisao je Ivo Andrić. U Crnoj Gori prvi put se događa nešto do sada nezabilježeno u teoriji i praksi u postizbornom procesu. Da većina koja je dobila izbore ne čini Vladu već oni koji nisu učestvovali u izborima. Crna Gora je stvorila novi izum uz pomoć nekih zapadnih ambasada. Da bi pobjedio na izborima ne treba ni učestvovati na njima. Narod hoće većinu ali tu većinu neće manjina u novoj izbornoj većini. Tako dolazimo do čuda da je bolje biti manjina nego većina, tako najslabiji iz većine postaju gospodari te većine. Postavlja se pitanje: koji je smisao postojanja političkih partija i organizovanja izbora? Građani su zbunjeni šta se to događa, ali po prvi put posle dužeg vremena, vide iskru koja daje nadu. Svi dobronamjerni i pošteni ljudu tu iskru su odavno zaslužili.
Meša Selimović je pisao „ Postoje tri strasti na svjetu: alkohol, kocka i vlast. Od prve i druge ljudi se nekako mogu izlječiti, od treće nikad i nikako„. Zato osiromašeni građani od nove vlasti očekuju da tu nepravdu enormno bogatih i siromašnih ispravi tako što će od svih onih koji imaju enormno bogatstvo stečeno kriminalom i korupciom oduzmu i vrate građanima. Eto značajnih sredstava u Budžetu Crne Gore.
Od ovako svjesno stvorene konfuzije koristi imaju oni koji uvećavaju svoje bogatstvo i stiču još veću moć. Ovo zagovaraju globalisti kao tvorci novog svjetskog poredka. To vodi stvaranju naddržave i „svjetske vlade„. Uspostavili su dobru mrežu organizacija i geopolitičkih centara. Taj projekat je nažalost uspio.
Radoman Purić
Dipl.politikolog