Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Oglasiše se članovi odlazećeg menadžmenta, zajedničkim saopštenjem, valjda podstaknuti pomenom u medijima, njihovih vrhunskih vrijednosti, odnosno, njihovih otpremnina. Posebno ih zabolje iznos otpremnina, koji će im možda izmaći. Ipak, nije to neki tričavi iznos.
Razumljivo je to, doduše, vjerovatno samo strukturi menadžera, koji se oglasiše. Mislim, da je manje razumljivo narodu koji se bori za koru hljeba i kap mlijeka. Nego, nije to njihova briga.
Vjerovatno ih je podstakao i pomen krivičnih prijava. Razumljivo je i to, iako polovni damperi, plaćeni kao novi, ne pričaju, ipak će pričati nezavisne i stručne komisije. Ne priča ni motor od dampera, jedan jedini, a plaćan više puta, ali pustiće glas, opet, komisija, stručna i nezavisna. Da ne nabrajamo… morali bismo zakupiti cijeli medij.
Kad propričaju stručne i nezavisne komisije, možda i tužilaštvo pusti glas. Možda. Više vjerovatno, nego možda. Nego, da ne dužimo bolnu temu krivičnih prijava. Vrijeme je pred nama.
Menadžment opisan u prethodnim stavovima, dalje se usuđuje da spočitava profesionalnost novog Izvršnog direktora i da mu zamjera njegov osvrt na basnoslovne otpremnine odlazećeg menadžmenta. Isticanje ove teme, nameće potrebu pomena jedne od osnovnih, profesionalnih aktivnosti odlazećeg menadžmenta u skorašnjem vremenu – paljenje arhive.
Očigledno, nadasve profesionalan pristup uklanjanja tragova.
Takođe, zamjeraju Izvršnom direktoru što ne pregovara sa njima. Istina je, nije pregovarao sa njima. Razlog je, jer svaki pokušaj dogovora oko otpremnina i ostvarenja ostalih mogućnosti za članove odlazećeg menadžmenta, mogao bi se podvesti pod član 387 Krivičnog zakonika – Pomoć učiniocu poslije izvršenog krivičnog djela. Izvršni direktor nije „hrabar“ da ide tim putem, kao menadžeri koji straha nemaju.
Odlazeći menadžment iznosi zanimljivu konstataciju u odnosu na izjavu Izvršnog direktora da će se preispitati eventualna krivična odgovornost, a u čemu odlazeći menadžeri vide prijetnju, pa citiramo – „…u vidu prijetnje „da umjesto isplate otpremnina podnesete krivične prijave“.
Ostaje nejasno, kako odlazeći menadžment vidi prijetnju u smislu ispitivanja zakonitosti poslovanja i eventualne krivične odgovornosti. Ako oni sami, ispitivanje zakonitosti, doživljavaju kao prijetnju, mi nemamo dodatni komentar oko njihovog djelovanja u prošlosti.
Dalje, spočitavaju Izvršnom direktoru oko njegovih nadležnosti. Zanimljivo, pošto izgleda da su prije nekoliko godina, poslednji put čitali azbuku, odnosno osnov njihovog rada i funkcionisanja Preduzeća, – Statut Rudnika Uglja AD Pljevlja. Za njihovu informaciju, mnogo se toga izmijenilo od kad su poslednji put čitali Statut po kome rade. Nažalost, nisu pratili izmjene Statuta, iako bi se od takvih profesionalaca, očekivalo da ga znaju napamet. Čitaoce ovog teksta nećemo zamarati detaljima, ali upravo, sve što načitani, odlazeći, menadžment osporava Izvršnom direktoru, upravo mu je garantovano Statutom.
Odlazeći menadžeri pominju otpremnine i pozivaju se na profesionalnost Izvršnog direktora u odnosu na poštovanje ugovora. Zanimljiv je njihov pristup – ako im neki dokument odgovara, pozivaju se na profesionalnost i njegovo poštovanje, a ako im neki dokument ne odgovara, kao pomenuta arhiva, jednostavo ga spale. Doslednost na visokom nivou profesionalizma, doduše, samo u izgovorenoj riječi.
Pominju da otpremnine nisu ništa novo. Vjerovatno nisu ništa novo, ali za njih. Pošto navode da se otpremnine predviđaju ugovorima od 2002. godine, čudi nas, zašto su svoje ugovore držali u sefu, i da su ti ugovori, prvi put, tek prije mjesec dana doneseni u arhivu, a gdje se, mimo svih knjižnih pravila, držao samo zaveden broj, bez dokumenta, pod koji broj su, godinama posle, ubacili njihove, visokomoralne ugovore. Taman pred smjenu i željenu otpremninu, spoznaše se tajne otpremnina.
U nastavku, odlazeći menadžeri, spočitavaju licima angažovanim sa strane, njihovu stručnost. Niti su odlazeći menadžeri pozvani, niti su kvalifikovani za to. Još se prethodno pozivaju na kolegijalne odnose i profesionalnost, u slučaju kad njih neko proziva. Izgleda, da brkaju babe i žabe, od pasusa do pasusa. U jednom pasusu su im babe – žabe, a u drugom, su im žabe – babe.
Da ne ulazimo sad dublje u njihove dugogodišnje karijere i polovne dampere (po cijeni novih).
Po svemu sudeći, njihovu računicu baba i žaba će pobrkati „eksperti“ kako ih sa nipodoštavanjem, označiše pod navodnicima.
Istine radi, potrebno je naglasiti, da su lica angažovana po ugovoru o djelu, potpuno u skladu sa zakonom, odnosno, za poslove koje ne spadaju u opis poslova, postojećih radnih mjesta.
Kad pominjemo ugovore o djelu, čudi nas da ne pominju ugovore o djelu, kojima su za iste poslove, koji su u opisu poslova njihovih sektora, oni sami, angažovali ljude sa strane. Pored ogromnih plata koje su primali, Rudnik je imao trošak za lica sa strane, koja su radila posao odlazećih menadžera. Opet se možemo sjetiti njihove profesionalnosti.
Zanimljivo je da odlazeći menadžeri, dakle, na funkciji još koji dan, u medijima iznose detalje ugovora izvršnog direktora i trećih lica, dok prethodno spočitavaju izvršnom direktoru kršenje pravila oko poslovne tajne. Nedoslijednost odlazećih menadžera, počinje čak i da zabavlja.
Nećmo se detaljno osvrtati na sve neutemeljene navode, ali da se dotaknemo ugleda RUPV, koji pominje odlazeći menadžmet. Novo rukovodstvo će pokušati da povrati ugled RUPV koji je nekada imao, pa čak i pred najpoznatijim svjetskim kompanijama koje prodaju rudarsku opremu, a koje sada, sa indignacijom odbacuju mogućnost bilo kakve saradnje sa RUPV. Vjerovatno odbacuju saradnju zbog profesionalnosti odlazećeg menadžemnta i postupaka javnih nabavki u njihovoj organizaciji .
Takođe, u odnosu na navode o doprinosu i radu odlazećeg menadžmenta, možda najbolji odgovor daju zaposleni u RUPV, koji se svakodnevno obraćaju novom rukovodstvu i ističu šikaniranja koja su trpjeli od odlazećeg menadžmenta. Šikaniranja su bila višestruka, kako po političkoj osnovi, tako i prema pojedinim stručnim licima, od kojih im je prijetila opasnost da budu otkriveni u svojim sumnjivim radnjama.
Spočitavaju i sindikatu borbu protiv diskriminacije ostalih radika, i to riječima – „ …obzirom da je i nama i Vama poznato ko i kako vodi tu sindikalnu organizaciju.”
Ostaje nejasno, ko i kako vodi tu sindikalnu organizaciju, odnosno, šta su cijenjeni i profesionalni a odlazeći menadžeri, htjeli da insinuiraju?
U svakom slučaju, mnogo nipodoštavanja drugih ljudi i kolega od strane odlazećih, profesionalnih menadžera. Šta li misle o radniku u blatu od glave do pete i šta su spremni njemu da urade, kad nipodoštavaju borbu predsjednika jednog od sindikata? Retoričko pitanje, na koje, odgovor znaju mnogi radnici. Posebno ovi u blatu, koji mjesecima nisu zadužili osnovnu opremu, neophodnu za bezbjedan rad. Izgleda da odlazeći menadžment više brine o otpremninama, nego o zaštiti na radu u kopovima rudnika.
Ovom prilikom, pozivamo radnike, da slobodno, uz svu zakonsku zaštitu, u još većem broju obavijeste novo rukovodstvo o nepočinstvima odlazećeg menadžmenta, kako bi se preduzele zakonom i opštim aktima društva, propisane mjere.
Takođe, obavještavamo javnost da su već pokrenuti neki disciplinski postupci, te da će se kroz njih riješiti pitanja optremnina u skladu sa zakonom.
Menadžmentu poručujemo, čime završavamo medijsku prepisku, ubuduće će imati priliku da se dokažu na tržištu rada ili, eventualno, ako neko od njih nastavi rad u rudniku, moraće da zaradi platu.
I još da se osvrnemo na njihove riječi – „…budite uvjereni da ćemo znati da odbranimo svoju čast, ugled i dostojanstvo. Svim dozvoljenim sredstvima”, s obzirom da su ovakvim tekstom, koji krši Zakon o radu, Zakon o privrednim društvima, kao i sve opšte akte RUPV, te ugovore koje su odlazeći menadžeri potpisali, već reagovali nedozvoljenim sredstvima i sebe demantovali, čime su potpisali sopstvenu smjenu.
Za kraj, ponovićemo naslov i kao zaključak – Labudova pjesma odlazećeg menadžmenta, uz ohridsku instrumentalizaciju. Upućenim čitaocima, u umjetničke sposobnosti pojedinih, odlazećih menadžera, zaključak je jasan, ostalima se izvinjavamo, događaj koji nas je inspirisao na ovaj naslov i zaključak, u krivičnopravnom smilu je zastario, te ne možemo o njemu javno.
Izvršni direktor RUPV
Milan Lekić
