Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Duboko me je uznemirila, kao čovjeka i rudara, jučerašnja tragedija koja se dogodila u rudniku mrkog uglja „Soko“ kod Sokobanje, kada je poginulo osmoro naših kolega.
Pomenimo njihova imena:
Zlatković Darko – rođen 1979.
Trivunac Nenad – 1985.
Grujić Radovan – 1975.
Petrović Petar – 1991.
Čokorilo Branko – 1966.
Zlatanović Branislav – 1967.
Živković Bratislav – 1963.
Stajić Bojan – 1988.
Nažalost, ovo nije prva nesreća koja se dogodila u Aleksinačkom rudniku. Odlično se sjećam da sam, tada kao student Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu, 1983. godine čitao i slušao o eksploziji u tamošnjem rudniku uglja usled čega je poginulo 35 rudara. Sledeća tragedija dogodila se svega šest godina kasnije u vremenu kada sam radio kao smjenski inženjer u pljevaljskom Rudniku uglja. Tada je u jednom danu poginuo 91 rudar aleksinačkog rudnika, dok je u rudniku „Soko“ 1998. godine, usled izbijanja otrovnih gasova poginulo 29 rudara.
Želim da u svoje ime i ime svih kolega iz Rudnika uglja AD Pljevlja, izrazim najtoplije riječi saučešća porodicama naših tragično preminulih kolega, državnom rukovodstvu Republike Srbije, ali i kolegama rudarima iz rudnika „Soko“ koji su, pogibijom osmorice rudara, među kojima su bili i mladi ljudi i porodični ljudi, izgubili svoje prijatelje i drage kolege.
Rudari su prepoznati kao odvažni i hrabri ljudi, čije je hrabrost plijenila, dok je rudarski hljeb težak, nerijetko zaliven znojem i krvlju, zbog čega se u narodu kroz vrijeme odomaćila sintagma da je to hljeb sa sedam kora.
Upravo zbog toga, koristim ovu priliku da u ime kompanije Rudnik uglja AD Pljevlja ponudim pomoć, koja je u našoj moći, porodicama poginulih rudara iz rudnika „Soko“, uvjeren da je rudarska solidarnost nešto što je iznad svega i nešto što nam je prijeko potrebno
Milan Lekić, izvršni direktor Rudnika uglja AD Pljevlja
