Uvjeren sam da će se u narednim godinama svaki euro uložen u Pljevlja desetostruko vratiti i investitorima i državi. Neki sistemi su od pustinja napravili globalne gigante, najatraktivnije destinacije i ekonomije sa najboljim standardom.
Pljevlja koja obiluju sa izuzetnim šumskim i rudnim bogastvima, poljoprivrednim potencijalom mogu i moraju da budu privredno središte, ali i regionalno ekonomsko čvorište.
Zašto država uvozi više od 60 miliona namještaja i finalnih proizvoda od drveta, kada Pljevlja imaju potencijal za takvu proizvodnju?
Zašto uvozimo cement, više od 200 miliona u poslednjih nekoliko godina, ako imamo preko 100 miliona tona laporca?
Zašto uvozimo ogromne količine mesa, povrća i mlječnih proizvoda, ako pred našim očima ostaju na hiljade hektara neobrađenih poljoprivrednih površina?
Zašto uvozimo građevinski materijal, ako posjedujemo potencijal za najkvalitetniju ciglu, crijep i kreč?
Kako su mogle prethodne generacije, a mi ne možemo?
Od odgovra na ova pitanja i konačnog pokretanja onoga, što je decenijama trajalo, pa propalo (nećemo sada o krivcima), može da zavisi ne samo sudbina Pljevalja, nego i rast privrednih aktivnosti države.
Zato apelujem na široku akciju svih aktera, da konačno pokrenemo privredne procese i iskoristimo bogatstva naše opštine.
Dragan Leković potpredsjednik OO Demokrata Pljevlja