Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Ljilja Čepić, jedina predstavnica iz Crne Gore na Kongresu HomeNet International u Nepalu
Veća vidljivost i prava radnika koji rade od kuće
Od 250 učesnika iz mnogobrojnih zemalja svijeta, na Kongresu HomeNet International održanom od 25. do 28. aprila u Katmandeu, kao jedina učesnica iz Crne Gore bila je Ljilja Čepič, predsjednica NVU “Šarenica”. Ovo udruženje, koje postoji već 15 godina, uspijeva da kroz izradu rukotvorina i mnogih obuka očuva tradiciju i kulturu našeg naroda.
HomeNet International, međunarodna mreža organizacija zasnovanih na članstvu federacija, mreža i saveza kućnih radnika, organizovala je u Katmandeu Drugi lični kongres za 33 predstavnika.
-Glavni cilj Kongresa bio je produbljivanje solidarnosti i jedinstva koje smo izgradili u našim on-lajn aktivnostima tokom pandemije. Naša vizija je veća vidljivost i prepoznavanje radnika koji rade od kuće i snažan ujedinjen i prepoznatljiv glas na globalnim platformama gdje se radnici od kuće efikasno angažuju i izazivaju one, kao što su vlade i poslodavci. Primijetno je, i da uprkos tome što postoji više od 260 miliona radnika koji rade od kuće, što predstavlja 8 procenata globalne radne snage, oni ostaju marginalizovani i uskraćeni za svoja prava – istakla je Čepić za “Pljevaljske novine” i dodala da su zahtjevi, između ostalog bili ratifikacija kao i primjena Konvencije Međunarodne organizacije (MOR) 177 o radu od kuće i konvencija MOR 190 o eliminisanju nasilja i uznemiravanja u svijetu rada kao i druge konvencije MOR-a kao što su C-87 i C-98, implementacija preporuke 184 o radu kod kuće i preporuke 204 o tranziciji iz neformalne u formalnu ekonomiju.
Čepić je opisala težak položaj žena u Nepalu, njihovu diskriminaciju kojoj su bile izložene kao i istrajnu borbu.
-Za vrijeme radnog dijela Kongresa imali smo i posjetu njihovim zadrugama koje su osnovale žene uz velike probleme i diskriminaciju ali njihova borba je bila jaka i istrajna jer su se borile, prvo sa običajima koji su bili okrutni i gdje su žene bile omalovažavane. Do prije 100 godina žena kojoj umre muž morala je zajedno sa njim na lomaču živa da gori kako bi pokazala svu svoju poniznost. Uspjele su sa tim da se izbore, ali sada su doživjele i drugu diskriminaciju u slučaju kada izgube muža skidaju im sva obilježja, zabranjuje im se da nose crvenu boju i sve što ih karakteriše kao udate žene, oblače bijelu dugu haljinu, zatvorene ostaju mlade udovice jer je većina udata za starije muškarce – kazala je Čepić. Po njenim riječima većina žena je je od 33 od 35 godina, udovica bez penzije ili bilo kakve nadoknade.
- One su opet izašle na ulice i uspjele da dobiju penzije, ali tu nije kraj njihovim mukama. Vlada Nepala 2009. i 2010 godine je donijela ukaz da onaj ko oženi udovicu dobija 50.000 rupija (otprilike 65.000 evra) i one opet izlaze na ulice i obaraju taj Vladin ukaz. Sledeći njihov korak je bio vraćanje ženama dostojanstva posle smrti muža, odnosno obilježja. Uspjeli su i u tome, pa u takvim situacijama udovicama posle smrti muža svekar vraća obilježja. Sada se one tretiraju kao i udate žene sa svim pravima, pa ih na ulici više niko ne razlikuje – objasnila je Čepić.
S.Z.
Text objavljen u Pljevaljskim novinama
