sreda , decembar 19 2018
Početna / Vijesti / Društvo / Ljubav i rad garantuju uspjeh

Ljubav i rad garantuju uspjeh

Željko Vuković, godine rada i stvaranja u Australiji

Godine potrage za sigurnim poslom, stvaranjem i napredovanjem odvele su ga u druge gradove, pa i na daleki kontinent. Stalno zaposlenje u Beogradu nije nudilo dovoljno šanse za napredovanje. Ljubav je bila dovoljan pokretač za borbu i savladavanje životnih izazova. Krenuo je iz Pljevalja i danas živi u petomilionskom gradu.  Mnogo radi, posvećen je porodici, zahvalan Bogu na svemu što je postigao. U Pljevlja je došao sa starijim sinom, posle pet godina, da posjeti majku i rodbinu.

Željko Vuković (50)  živi u Australiji 16 godina. Iz rodnog grada je otišao nakon odsluženja vojnog roka kada je se uvjerio da ovde nema nikakvu perspektivu. Upornim radom dokazao je da čovjek može da uspije u velikom gradu, bez ičije pomoći, kada ne bira posao, zna šta želi i šta su mu prioriteti. On je to znao i ističe da je zadovoljan što se njegov višegodišnji rad i trud isplatio. Postigao je u životu i više nego što je mogao da zamisli. Pronašao je ljubav svog života – suprugu Mirjanu, dobio  dva sina Vlatka (14) i Danila (12), napravio kuću u Sidneju. Trebalo mi je pet godina da nauči jezik jer je uvijek radio sa našim ljudima.

– Završio sam Srednju školu – smjer rukovaoc rudarskih mašina ali nisam uspio da nađem zaposlenje u Pljevljima. Radio sam dvije godine u Užicu, a zatim sam otišao u Beograd gdje sam živio deset godina. Ljudi danas neće da rade ili hoće da zarade na brzinu. Još u Beogradu sam naučio na brzi tempo i da sam uvijek u pokretu. Znao sam da hoću nešto da stvorim i trudio sam se da to postignem – priča Željko koji je deset godina radio u MUP- u, gdje je upoznao suprugu Mirajanu (45), rođenu  u Dalmaciji.

Vjenčali su se 2000. godine  i Mirjana je prva otišla za Australiju a osam mjeseci kasnije i Željko je napustio stalni posao i otišao na daleki kontinent.

Vukovici

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

– Teško mi je bilo u tom periodu, posebno što je posle tri dana od dolaska u Sidnej, preminuo moj otac a ja nisam mogao izaći iz Australije. Uz pomoć supruge uspio sam da prebrodim početnu krizu, prihvatim novu sredinu i počnem da radim ne birajući posao. U početku sam radio na čišćenju šoping centra, zatim kao stolar, pa taksista  a najduže radim u građevinarstvu. Moj radni dan znao je da traje 12 sati sve do 2013. kada smo kupili plac na kome smo izgradili kuću,– kaže Željko dodajući da su 2014. godine uz pomoć kredita  izgradili kuću od 300 metara kvadratnih, udaljenu 30 kilometara od Sidneja.

Vaspitan da cijeni istinu i pravdu Željko je imao veliko iskušenje kada je svjedočio u korist oštećenog radnika zbog čega je ostao bez posla. Pozitivan odnos prema životu Željka je naučio da radom može savladati mnoge poslove – radio je na krovnim konstrukcijama, postavljanjem gipsanih ploča, četiri godine taksirao. Iako je dosta poslova naučio da radi u građevini i mogao sam da radi na kući, morao je da bude zaposlen, da ima priliv novca na računu kako bi uzeo kredit od banke.

Klima je u Australiji je približna našim primorskim gradovima. Sunce jače grije a 1. decembra u Australiji počinje ljeto, tako je 19. decembra bilo 45 stepeni celzijusa. Godišnji odmori su ljeti na kraju vikenda počev od 15. decembra do  15. januara.

-Australijance sam bolje upoznao kada sam vozio taksi. To su ljubazni ljudi, pomalo hladni koji vole sebi da ugađaju. Australija je višenacionalna uređena država, sa jakim institucijama sistema, u kojoj se zakoni poštuju. Navešću samo primjer – kazna za ne izlazak na glasanje je 500 dolara ili ako ne platiš neki račun ne možeš izaći iz Australije, naglašava Željko dodajući da nema stalnog zaposlenja već stalnog truda da gazda shvati da ima „radnika na koga može računati“. Plata se dobija sedmično a njena visina zavisi da li zaposleni bira da sam plaća poreze na zarade ili to čini poslodavac.  Željko je zaposlen u građevinskoj industriji gdje je najmanja plata 900, a najviša 1.500 dolara nedeljno.

Za razliku od Australijanaca koji djecu osamostaljuju od 16 godine i koji vole sebi da ugađaju, putuju,  Željko je požrtvovan otac kojem je sada prioritet  da pomogne sinovima. Da ih izvede na pravi put i da pruži podršku. Ponosan je Željko sinovima koji postižu odlične rezultate u sportu. Danilo je najbolji sportista u školi, vrijedno trenira fudbal već šest godina, a u atletici postiže sjajne rezultate. U atletici na 100 metara osvajao je prva mjesta na  školskim takmičenjana, međuškolskim takmičenjima, dok je na državnom bio među prvih šest . Cilj mu je da igra fudbal za reprezentaciju Crne Gore ili Srbije. Vlatko je deveti razred Srednje škole, trenirao je fudbal, a sada ide na plivanje, šah i folklor. Mnogo mu se dopao dolazak i u Pljevljima i druženje sa najbližom rodbinom i komšijama . Željko je u Sidneju, pet godina, volonterski trenirao djecu u dva fudbalska  kluba.

– I u Australiji ima velike razlike između bogatih i siromašnih. Ljudi žive u strahu zbog kreditnih zaduženja. Tamo je najeftiniji plac od 300 do 400 metara  kvadratnih pola miliona dolara – objašnjava Željko i dodaje da u Sidneju ima prijatelje sa kojima se posjećuje. Najviše se druže za praznike i krsnu slavu Svetog Đorđa. Posjećuje  srpske klubove  u kojima se druže sa našim ljudima.

U  dijelu grada  gdje žive Vukovići sve radnje  počinju da rade u devet i zatvaraju se u pet časova, jedino četvrtkom  do devet časova. U Australiji se strogo poštuje vrijeme, i u trgovini nema prevremenog otvaranja radnji ili rada posle radnog vremena. Velike su kazne za rad na crno.

Željko kaže da Vlatko i Danilo iako idu u autralijsku školu znaju da pričaju srpski jezik i vole da dođu u Pljevlja. U Pljevljima je sa porodicom bio prije pet godina, dok je sada došao sa Vlatkom. Kaže da su se Pljevlja promijenila, sređena je glavna ulica, dio oko gradskog stadiona, a primijetio da ljudi dosta vremena tokom dana provode po kafićima.

– U malom gradu možeš da budeš skroman, a u velikom moraš da pokažeš ambicije. Meni je dovoljno kada dođem da provedm tri dana u Pljevljima. Ne bih mogao da budem pasivan. Nekada sam radio šest dana u nedelji, danas mogu da priuštim sebi da radim pet – kaže Željko primjećujući da koliko se malo radi kod nas se dobro živi. Željko tvrdi da nigdje nije primijetio toliku opuštenost i naviku življenja za današnji dan, bez planiranja. Na zapadu mora da se radi stalno, da budeš brži od ostalih, jer gazda traži brzinu a oni sporiji moraju da idu kući. Kaže da nikada ne bi stvorili bolje uslove za život da nisu štedjeli i radili zbog cilja. Godine stvaranja odlučili su da provedu u Australiji a penziju među našim ljudima.

S.Z.

tekst objavljen u PV novinama

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Bozo-Colović-770x472

In Memoriam: Božo Čolović 1909-2018.

Umjerenost recept za dug život U skoro sto godina deda Božo kaže da je najbolje …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *