petak , oktobar 15 2021
Početna / Vijesti / Društvo / Ljubav i snaga porodice štit su svakog vremena

Ljubav i snaga porodice štit su svakog vremena

Ne postoji veće bogatstvo od ljubavi, razumjevanja i poštovanja koje obasjaju svakog čovjeka, porodicu. Prošla godina promijenila je život  gotovo čitave planete jer je pandemija bila glavna tema, a ljudi su sumnjičavo gledali jedni druge jer je „nevidljivi neprijatelj“ proglašen za globalnu prijetnju. Takva godina nije spriječila profesoricu engleskog jezika Snežanu (37) i poljoprivrednika Đorđa Tešovića (42), koji je osam godina radio kao domar u osnovnoj školi u Slatini, da prepoznaju vrijednost iskrenih osjećanja i  da nakon tri mjeseca svoju ljubav učvrste  brakom.  Epidemiološke mjere im nisu dozvolie da organiziju veliku svadbu ali je ljubav krunisana sinom Vojinom, koji nosi pradjedovo ime. Vojin je rođen na rođendan djeda Ljuba koji je izjavio da mu je unuk najbolji poklon. Osmomjesečni Vojin je mirna i vesela beba, najmlađa u Bobovu, a velika radost babi Jelisavki Jeli (67) i djedu Ljubomiru Ljubu (69) Tešoviću, koji su srećni potomstvom i od sina Slaviše (44) i snahe Bojane koji  imaju dvoje djece Bogoljuba i Branku.

Suprugu Snežanu, rođena Čolović, Đorđe je upoznao u OŠ na Jelovom Panju 2019.godine gdje je radila dopunjajući normu , dok je za stalno zaposlena na Srdanovom Grobu.

-Zakazali smo svadbu u martu ali pošto je počela korona, samo smo se vjenčali i došli ovde. Iako je za mnoge bila teška, za mene je prošla godina bila najbolja u mom životu, jer sam dobio najljepši poklon. Oženio sam se i dobio sina. Kupili smo i kuću u Pljevljima  u kojoj imamo tri stana: za moju porodicu,  Slavišinu kao i za roditelje – naglašava Đorđije i dodaje da je radio kod privatnika i sezonski na primorju ali da je najzadovoljniji na selu jer voli prirodu i slobodu.

Porodica Ljuba i jele tesovic slatina

Mladenci su ljetos bili na moru u Bečićima, a Vojin isto uživa u vodi i na planinskom vazduhu.Đorđe kaže da je na selu danas najljepše, jer u odnosu na vrijeme kada nije bilo mehanizacije, danas  je na selu gospodski život.

– Sami raspoređujemo svoje vrijeme. Nismo opterećeni kao u gradu suvišnim informacijama, stalnim slušanjem vijesti. Boravak u prirodi čovjeka čini srećnim. Radio sam kod privatnika, nije mi rad bio težak, već naređenja šefića koji ne znaju šta hoće od radnika – iskren je Đorđije koji je, nakon što je škola zatvorena, proglašen tehnološkim viškom.  Pored rada na imanju Đorđe je spretan sa motornom šegom. Tešovići posjeduju i tegljač, pa su braća sa ocem Ljubom često angažovani u bobovskim šumama na sječi drva.

Tesovici kuca Slatina

Snežana je odrasla u Moćevcu, ali je često išla u Jugovo kod roditelja, koji su odlučili da žive u selu. Kaže da joj nije bilo teško da se navikne na život u selu  jer „nije bitno gdje živiš, već sa kim“. Srećna sam ovde, kaže Snežana uz osmijeh  i pokazuje nam divnu drvenu kuću, koju je izgradio Đorđije, koja se nalazi na nešto manje od 500 m nadmorske visine od Dernečišta, vrha Ljubišnje (2.238 m nm). Pogled iz dvije sobe u potrkrovlju kuće, je nezaboravan, ogromno prostranstvo, poljana, zimzelene smrče i jele daju osjećaj snage i sreće. U kući sve odiše toplinom, a stado od desetak konja mirno pase po širokom Konjskom polju. Katun Tešovića nalazi se na 1.720 metara nadmorske visine, podno Ljubišnje, vrhovi Radovine, dašak vjetra, šum vode koja neprestano teče, sve odiše bogatstvom prirode.

katun konjsko polje tesovici

Konjsko polje

Na 50 km udaljenosti od Pljevalja i 15 km od Čelebića, Konjsko polje je smješteno na fočanskoj teritoriji, ali mještani Bobova već decenijama na ovom mjestu imaju svoja imanja i katune. Samo Tešovići još uvijek, od početka maja do početka oktobra, koriste katun, i imanje koje su kosili do prije pet godina. Porodicu Tešović posjetili smo krajem avgusta na katunu koji je  udaljen oko 6 km od Slatine, gdje imaju savremenu kuću .

Predjeli podno Ljubišnje su bogati vodom, odavde su prije 46 godina odveli vodu u Slatinu, Ograđenicu i Vranovinu.

-Ja sam jedini od poroda babe Đuke ostao na imanju. Imali smo  100 ovaca do 1973. godine,  a danas držimo 6 krava, dva vola, dvoje teladi, konja, kokoške. Imamo svu neophodnu mehanizaciju za rad na selu: traktor, kosačicu, muzilicu. Zemlju u Konjskom  polju kupili smo 1952. godine i od tada svake godine ovde doseljavamo od 12 maja do 1. juna i ostajemo  do 1. oktobra.Nekada  je ovde bilo 40 koliba u kojim su boravile po 3 porodice sa preko 100 domaćina. Kada smo kosili ručno kosidba je trajala i po 3 mjeseca – kaže najstariji domaćin Ljubo.

Koliko su nekada uslovi života bili surovi u ovim krajevima, prisjeća se Ljubo godina kada padnu veliki snjegovi, preko dva metra. Put  prema Konjskom polju je probijen tek 1991. godine, a sijeno su na volovima ili na konjima morali da prevoze sa katuna u Slatinu.

– Do 1972. godine ovce su na katunu bile stalno. Svaki dan smo dolazili iz Slatine, da im položimo sijeno i vraćali se istog dana. Nekada smo i na sankama dolazili. Sjećam se zime, bila je 1970. godine, 29. novembar, sa ocem sam došao da nahranimo ovce, snijeg napadao dva metra. Tek uveče smo uspjeli da dođemo kući u Slatinu. Dešavalo se da i po dva dana ne možemo da priđemo katunu – objašnjava Ljubo koji i pored surovih uslova života bobovskog kraja sačuvao vedar duh i dobro zdravlje. Sa suprugom Jelom, vrijednom domaćicom,  rođenom u porodici Todović u Bosni, u braku je 46 godina. Upoznali su se u čobanstvu, Jelin stric je imao katun nedaleko od Konjskog polja.

-Kada sam se udala bili su živi svekar i svekrva. Mnogo se radilo, bilo je dosta stoke, teško se živjelo, ali za porodicu nikad nije teško raditi. Nismo imali kao danas  – kaže Jela. Hvali svekrva snahe Snežanu i Bojanu.

– Bolje snahe ne bih mogla da poželim. Dolaze, pomažu. Sretna sam majka , djeca su mi najveće bogatstvo – ističe Jela. Slaviša živi sa suprugom Bojanom i djecom u Pljevljima. Zaposlen je u policiji, supruga radi kod privatnika, ali stalno pomažu na imanju. Dok je bila kosidba svi su bili na okupu.

Teška je i sušna ova godina ali naši gostoljubivi domaćini Tešovići ne žale se. Neumorni, vrijedni, navikli na rad, kažu, da nikad lakši život na selu nije bio lakši.

-Politika me ne interesuje, nisam priklonjen ni jednoj stranci . Važno mi je da  porodicu držim na okupu i da je složna – priča Ljubo koji je rođen u Slatini. Radio je u „Šumarstvu“,  18 godina  odakle je otišao u penziju, a svoje imanje, kako kaže, rasprostranjeno na 4 mjesta, od 20 ha nikada nije zapustio.

Tešovići nikada nisu bili korisnici kredita za poljoprivrednike. Jedino su prošle godine  uzeli kredit  za kupovinu kuće u Pljevljima.

Sir po cijeni od 3 i kajmaka od 15 evra Tešovići prodaju nakupcima. Ove godine kaže, Jela, teško je bilo zbog velikih vrućina da napravi kajmak, pa većinom obrano mijeko daje svinjama, a samo je sirila za porodicu. Jela kaže da je teško sir održavati kada su visoke temparature a ljeti je i slabija potražnja sira.

Iako se mnogi poljoprivrednici brinu da neće imati dovoljno sijena da prehrane stoku, Tešovići nemaju problema iako je trava loše rodila. Imaju sijena koje je ostalo od prošle, a ove godine su ukosili oko 1.000 bala. Kose 5 ha svoga a uzimaju još 15 ha i tuđeg imanja za kosidbu. Ova vrijedna porodica je ove godine kosidbu završila za sedam dana. Voće ne uspijeva kod Tešoviča, ali je krompir i ove godine rodio.

– Prošle godine smo na istoj površini ukosili 1.500, pretprošle 2.800 a ove godine 1.000 bala. Pošto nam je ostalo sijena od prošle godine nećemo morati da kupujemo .Nema naroda više u Slatini. Danas samo 67 ljudi zimuje, dok je prije 50 godina bilo 400. Oko 80 odsto je napuštenih imanja. Za tri godine više neće imati ko da kosi – ističe Ljubo. Po njegovim riječima u Konjskom polju ranije se moglo vidjeti po 200 konja, iz bobovskih sela i Bosne.

Da im je najljepše na svom rodnom ognjištu pokazuju Ljubo i Jela, koji kažu iako imaju kuću u gradu, Pljevlja ih neće gledati dok god mogu da rade.

Bobovo je prelijepo selo i ove godine ima najbolje saniran makadamski dio puta, dok je makadam do Konjskog polja i na katunu loš. Nevjerovatni su krateri preko koji je gazio landrover Tešovića. Do vrha Ljubišnje sa bobovske strane stiže se za sat. Turisti iz BiH su česti gosti na katunu Tešovića a Pljevljacima tek predstoji da otkriju ljepotu bobovskog kraja, predjela koji zrače mirom, ljepotom i snagom.  Legenda kaže da je Herceg Stjepan odmarao konje prolazeći sa dugih putovanja, pa je tako mjesto dobilo naziv Konjsko polje, a pogled na Ljubišnju i Radovinu sa ovog polja oduzima dah. Bajkovita priroda,  gostoprimstvo i srdačnost ljudi ovih krajeva, neumornih gorštaka, garantuju svima nezaboravan doživljaj,  i putniku namjerniku i onom koji slučajno prođe.

S.Z.

 

Tekst objavljen u „Pljevaljskim novinama“ 1.septembra 2021. godine

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

begic

Maske ne ugrožavaju zdravlje, štite djecu

Nošenje maski kod djece nama nikakav značajan štetni efekat po zdravlje djece, što su potvrdile …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *