Enormno povećan obim svih klasičnih i novih pojavnih oblika kriminaliteta i pogrešni uzori koji iz njega proističu, politizacija obrazovnog sistema, stvaranje lažnih elita, negativni uticaji sredstava masovne komunikacije, dostupnost igrama na sreću i još neki faktori, doprinijeli su zabrinjavajućem porastu maloljetničke delinkvencije.
PIŠE: RATKO KONTIĆ
Već duži vremenski period u Crnoj Gori je zabilježen porast prekršaja i krivičnih djela koja izvršavaju maloljetna lica, dok je u obrazovnim ustanovama i van njih primijetan porast vršnjačkog nasilja. Statistički podaci i profili izvršioca ukazuju na narušen status porodice kao nukleusa društva i kao osnova kvalitetnog vaspitanja generacija koje sazrijevaju.
Maloljetnička delinkvencija je društveni fenomen koji prati savremeni način života i uglavnom proističe iz njega, dok je velika obaveza svih zakonom opredijeljenih institucija da preduzimaju aktivnosti na suzbijanju destruktivnih ponašanja tog dijela veoma osjetljive populacije.
Rad na suzbijanju maloljetničke delinkvencije, kao i svih ostalih tipova kriminaliteta, podrazumijeva preventivne i represivne mjere, ali i aktivnosti koje društvo mora da preduzme tokom njihovog sprovođenja.
One su sadržane u procjeni lične i kolektivne odgovornosti za maloljetničku delinkvenciju i njene inicijalne faktore, odnosno stvaranju uslova da ta vrsta delinkvencije bude svedena na minimum.
ODNOS IZMEĐU KOLEKTIVNE I LIČNE ODGOVORNOSTI JE KLJUČNO PITANJE KOJE ZAHTIJEVA OZBILJNO ISTRAŽIVANJE, ALI PREDSTAVLJA I OSNOVU ZA STVARANJE MODELA DRUŠTVENIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE SE SUPROSTAVITI OVOJ VRSTI PONAŠANJA I NJEGOVIH VRLO OPASNIH POSLEDICA
Na prelazu iz jedne vrste tipa društva u drugo, koja se u Crnoj Gori desila vještački i na jedan nasilan način, porodica je bila najviše izložena negativnom uticaju nekontrolisanih društvenih pojava i kretanja.
Enormno povećan obim svih klasičnih i novih pojavnih oblika kriminaliteta i pogrešni uzori koji iz njega proističu, politizacija obrazovnog sistema, stvaranje lažnih elita, negativni uticaji sredstava masovne komunikacije, dostupnost igrama na sreću i još neki faktori, doprinijeli su zabrinjavajućem porastu maloljetničke delinkvencije.
Taj odnos između kolektivne i lične odgovornosti je ključno pitanje koje zahtijeva ozbiljno istraživanje, ali predstavlja i osnovu za stvaranje modela društvenih aktivnosti koje će se suprostaviti ovoj vrsti ponašanja i njegovih vrlo opasnih posledica.
Društvo još uvijek prolazi nekontrolisanu tranziciju i nije preduzelo adekvatne zaštitne mehanizme za svoje stanovništvo. Porodica je veoma brzo prešla iz statusa zajedništva u status izolovanosti i jakoj podređenosti spoljnim uticajima.
Nadležni organi su morali preduzimati snažne društvene akcije i brigu za emocionalno i socijalno ranjivu kategoriju, koje su izostale. Roditelji nijesu mogli ili umjeli da se adekvatno postave u odnosu na trendove koji su doboko suprotstavljeni tradicionalnom načinu vaspitanja. Nastavni kadar u obrazovnom sistemu se samo prilagođavao dnevnim situacijama, iz više razloga.
Crna Gora nije država sa ogromnom teritorijom niti brojem građana koja zahtijeva planove na dugačak period već se moralo kratkim planovima i efikasnim društvenim mjerama davno sistemski intervenisati. Model društvene reakcije na maloljetničku delinkvenciju mora biti konkretno ustanovljen. Sa druge strane, neodgovornost roditelja nije za opravdanje već za utvrđivanje i njihove odgovornosti.
Mladim ljudima i novim generacijama se mora omogućiti da pravovremeno sagledaju mogućnosti svog potencijalnog položaja u društvu kroz razvijanje drugačijih društvenih standarda nego do sada.
Takođe, moraju biti uvjereni da nakon uloženog truda u svoje obrazovanje i želje da rade i stvaraju u svojoj državi, prvenstveno neće biti izloženi sudu partija koje se u tom momentu nalaze na vlasti.
Ukoliko se nastavi ta dugogodišnja praksa, mladi ljudi će možda, u zavisnosti od uslova, napuštati Crnu Goru i u ranoj fazi odrastanja i svoje živote ostvarivati u društvima u kojima ih to niko neće pitati.
Ironično, možda će tako doći do smanjenja nekih vidova maloljetničke delinkvencije.
(Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti)
Izvor-dan