Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Na mjesto igumana Manastira Svete Trojice postavljen je danas jeromonah Zosim. U Manastiru Svete Trojice u Pljevljima, na praznik Svetog Atanasija Velikok, bilo je svečano jer su svetu arhijeresku liturgiju služila dvojica vladika a pljevaljska svetotrojička obitelj dobila je novog igumana Zosima, kome je vladika mileševski Atanasije predao žezel nekadašnjeg igumana Visariona, koji su nosili svi raniji igumani tog hrama. Vladika Atanasije rekao je da su raniji igumni tim žezlom , koji premošćava pet vjekove,upravljali i umnožavali bratstvo i prosvećivali narod naukom Hristovom i blagodaću Božijom. Riječima „Gospodu se pomolimo da ova sviijetla obitelj svijetli i da bude izvor spasenja narodu našem pravoslavnom”, vladika je blagoslovio igumana Zosima.
Nakon svete arijereske liturgije vladika budimljansko nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko primorska Joanikije čestitao je imendan vladici Atanasiju.
-Nažalost upokojio se prethodni starješina manastira dobri, divni otac Vladislav, koji je časno poslužio ovoj svetinji, a sada mudrim izborom vladike Atanasija, došao je otac Zosima da upravlja ovom svetinjom, da ovdje pali kandilo vjere i sabira narod oko prestola Božijeg, i evo danas ga je proizveo u visoko dostojanstvo igumana Manastira Svete Trojice pljevaljske, to je izuzetno velika čast i odgovornost – rekao je vladika Joanikije tumačeći riječi Jevanđelja toga dana upućene sveštenoslužiteljima, tada apostolima “a preko njih svim sveštenoslužiteljima tog kraja,svijeta i vijeka, tako da se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i da proslave Oca našega na nebesima”.
Vladike Atanasije i Joanikije
„Borimo se za ravnopravnost svih vjera, nikada nijesmo tražili sebi nešto posebno, iako smo većinska vjera u CG, uvijek smo željeli mir i razumjevanje i našim bližnjim koji su druge vjere “
Joanikije je kazao da svjetlost vjere pravoslavne sveštenoslužitelji treba da svjedoče prije svega svojim životom “da se vide vasa dobra djela, da vide vaš čestit i sveti život po Bogu” .
-Tu zapovjest Bog ne bi dao da nije obezbijedio svu božiju milost i blagodat koja krijepi sve te sveštenoslužitelje oltara Božijega. Ni jednu zapovjest On nije dao a da nije dao mogućnost i sve sile čovjeku da ispunjava te spasonosne jevanđelske zapovjesti. i naš vladika Atanasije ide putem sv. Atanasiija velikog aleksandrijskog, svjedoči i propovjeda jevađelje Božije a imamo i novog sveštenoslužitelja koji će zasvijetliti svetom božijom službom u ovom kraju u mileševskoj eparhiji i drevnoj srpskoj svetinji Manastiru Sv. Trojice pljevaljske, rekao je Joanikije.
Čudesan Manastir čija je stara istorija vezana za vrijeme našega ropstva pod Turcima ali vidite ova svetinja je svjedok da su naši preci znali da čuvaju vjeru, ne samo da čuvaju nego i da stvaraju, da podižu i ukrašavaju svetinje i u najtežim vremenima, podsjetio je Joanikije dodajući da je pljevaljska Trojica u jednom momentu zamijenila ulogu manastira Mileševe, koja je mnogo postradala a pljevaljska svetinja se nekako održala i u njoj je sačuvan štap i ruka Svetoga Save i “blogoslov mileševski je uvijek bio sa ovom svetinjom”. Joanikije je istakao da ta dva manastira moraju biti uvijek zajedno i nerazdvojno jer su zapravo jedna istorija.
– Manstir Sv. Trojice je nastavio tradiciju Nemanjića. Ovaj živopis koji je nastao u tursko doba kao da je nastao u vrijeme naše najveće slave, zato što su naši preci bili bodri i hrabri, čuvali svoju vjeru, svoje korijene, pamćenje, jezik i pismo. Posebno je ovaj sveti Manastir čuven po svojoj pismenosti. U našim udžbenicima u CG, nažalost, nećete naći ime, najvećeg književnika iz doba turskoga ropstva a to je veliki duhovnik i veliko ime naše kulture, Gavrila Trojičanina monaha, koji je pisao knjige, bio književnik, obučavao bratstvo i podmladak u najtežim vremenima našeg ropstva. Ovaj Manastir bio je svetionik i svijetlio je našem narodu, te je očuvao vjeru a to znači i da su monasi i sveštenoslužitelji u ovoj svetinji živili svetim životom, jer sve što ovde vidimo je djelo Duha Svetoga i truda monaha. Zato je ovdje vjera tako duboko srasla sa bićem našeg naroda. To smo , hvala Bogu, ovih dana i godina mogli da vidimo. Kao što Njegoš kaže udar nađe iskru u kamenu a ta jedna iskra može da razvije veliku vatru. Tako kada smo doživjjeli napad od prethodne obezbožene i odnarođene vlasti na naš narod i naše svetinje odjednom je buknuo taj plamen iz te iskre naše svete vjere i vidjeli smo Božije čudo, da se sav narod objedinio oko naših svetinja, posebno oko ove drevne i divne svetinje. Kada god dolazimo u Pljevlja sjećamo se kako su Pljevljaci bili odani i vjerni svojoj svetoj crkvi, naravno kao i ostali u CG, ali ipak Pljevljaci su se posebno u tome isticali. Cijelo vrijeme mislimo o tome, Bože dragi, kakva je to snaga naše vjere bila. Vidjeli smo prošle godine, ovih dana od Bogojavljenja do Svetoga Save, čovjeka koji pješači u litiji bos dvadesetak kilometara, to je bio gospodin i junak svete pravoslavne vjere Dragan Gačević, to smo jedino vidjeli u Pljevljima – rekao je Joanikije.
Vladika Joanikije poručio je da taj duh koji nam je zavtio naša srca, taj oganj Božije ljubavi i tu svjetlost naše vjere da to ne gasimo, kao što govori Sveti Pavle Duha ne gasite.
– Ne moramo sada da idemo u litije svaki dan ali naša vjera je uvijek u pokretu a to znači da uvijek treba da idemo naprijed, da uvijek činimo dobro i velika je stvar činiti dobro jer to je uvijek kretanje od dobroga ka još boljem, da tako naučimo živjeti da se uvijek borimo. U ovim vremenima imamo iskušenja, ova epidemija je donijela mjere koje treba poštovati ali ne možemo dozvoliti da nas mjere udalje od crkve, vjere, naših bližnjih a posebno ne da nas odvoje od svetih tajni Hristovih, jer su one izvor iceljenja i spasenja. U ovim vremenima treba da se potrudimo da pokažemo ljubav jednih prema drugima, pa ćemo i kroz ova iskušenja da posvjedočimo našu vjeru pravoslavnu – rekao je Joanike ističući da veliko djelo čine ljekari koji se žrtvuju za zdravlje ljudi u bolnicama, kao i da mnogi članovi porodica i bližnjih koji se staraju o bolesnicima vrše veliko Božije djelo „koje će biti od Boga izobilno nagrađeno“.
-Nema veće ljubavi nego kada se čovjek žrtvuje za svoga bližnjega posebno ako je bolestan i ako mu zaista pomoć treba pa će nam se i ovo iskušenje obratiti na dobro, da se borimo jedni za druge i za zdravlje svojih bližnjih i da nas Gospod ubrzo oslobodi ove pošasti koja hara cijelim svijetom. Da vam bude na zdravlje kada dolazite u sveti hram. Ja duboko vjerujem da čovjek koji se pričešćuje Svetim Tajnama Hristovim, da se neće zaraziti, jer virus može da primi svuda ali u hramu sigurno neće, iako treba poštovati mjere i čuvati se, ali isto tako ne odvajati se od svetog pričešća koje je izvor lijeka i zdravlja – kazao je Joanikije.
Vladika Joanikije je povodom imendana vladike Atanasije uručio mu ikonu Sv. Vasilija Ostroškog ističući da je tokom borbe, za očuvanje pravoslavne vjere i svetinja Božijih, sa bezbožnicima koji su nametali jedan neljudski i anticivilizacijski zakon, dao veliki doprinos da se „od tog zla oslobodimo i dočekamo da naša vjera u našoj državi bude slobodna, kao i ostale vjere“.
– Borimo se za ravnopravnost svih vjera, nikada nijesmo tražili sebi nešto posebno, iako smo većinska vjera u CG, nego da svaka vjera budu slobodne i ravnopravne i da živimo sa svima u slozi i u ljubavi. Posebno želim da kažem da smo uvijek željeli mir i razumjevanje i našim bližnjim koji su druge vjere – rekao je vladika Joanikije.
Iguman Zosim
Iguman Zosim poželio je dobrodošlicu vladikama Atanasiju i Joanikiju, sveštenstvu i vjernicima, blagodareći za dodjeljeni monaški čin.
-Prije svega bih zablagodario Bogu jednome u Trojici za ovo veliko odlikovanje koje mi je vaše preosveštensvo danas dodijelilo ne kao nagradu već kao podstrek i podsticaj na dalji i još uspješniji rad na njivi Gospodnjoj među povjerenom mi pastvom. Blagodarim i vašem preosveštenstvu na duhovom staranju i molitvama prema svima nama a naročito prema ovoj svetoj obitelji koja je nedavno izgubila svog igumana a sada i mog prethodnika na tronu igumana svetotrojičkih oca Vladislava. Njemu neka Gospod podari carstvo nebesko i da se moli za sve nas pred prestolom Božijim. Primajući ovaj sveti žezal koji je nosio mudri iguman svetotrojički Visarion, žezal star skoro 500 godina ruka mi podrhtava svjestan odgovornosti i bremena koje će nositi moja nejaka pleća ali uzadam se u Gospoda i u Vaše svete molitve da mi podare kreposti i mudrosti – rekao je iguman Zosim.
Foto Veselin Dragaš
