Svojevremeno je Duško Radović, dječiji mudrac i pjesnik, napisao veliku istinu: „ kad lopovi počnu da brane ono što su stekli, neće biti ljućih boraca za poštenje, a protiv lopova“. U njoj se nalazi objašnjenje za „patriotizam“ montenegrinskih Crnogoraca prema DPS Crnoj Gori. Nije ni čudo ako se zna da šestorica DPS tajkuna učestvuju sa 40 % u bruto društvenom proizvodu ( BDP ) Crne Gore.
Najbogatiji Crnogorac je Ivan Ubović čija firma „Bemaks“ se procjenjuje na 482 miliona evra i učestvuje sa 9,84 u BDP-u. Doduše u narodu se priča da je stvarni vlasnik firme Milan Roćen, savjetnik Mila Đukanovića i siva eminencija DPS-a. A narod rijetko griješi. Na drugom mjestu je Dragan Bokan, čiji je „Voli“ „težak“ 413 miliona evra ili 8,43 % u BDP-u. Na trećem mjestu je Veselin Pejović i njegov „Uniprom“ sa 6,04% učešća u BDP-u. Malo nevjerovatno, ali Aco Đukanović je tek na četvrtom mjestu sa „ Invest nova“ i „Prvom bankom“ i 5,82% u BDP-u, peti je Komnen Laković i „Hard diskont“ sa 4,88% i šesti porodica Franca i „Mesopromet“ sa 4,45 % u BDP-u.
Kad se sve sabere to iznosi 40 % od ukupnog BDP-a ekološke države. A po onoj narodnoj „da para vrti đe burgija neće“ jasno je, da je u njihovim rukama ogromna moć. Još ako se zna da je politička burgija bio i jeste DPS i Milo Đukanović lično, ne treba se čuditi što je Crna Gora postala privatna država. A u privatnoj državi sve vidljivo, a još više nevidljivo bilo je Milovo. Pljačkašku privatizaciju i enormno bogaćenje pojedinaca pratila je politička diskriminacija srpskog naroda, srpskog jezika, istorije i ćirilice. Ni malo slučajno na Petrovdan 12.jula 2004.godine u crnogorskom parlamentu usvojeni su državni simboli bez prisustva opozicije. Bilo je to vrijeme priprema za referendum o osamostaljenju Crne Gore, pa nije čudo što su simboli usvojeni na godišnjicu Petrovdanske skupštine, koju je 12. jula 1941.g organizovao Sekula Drljević, potonji doglavnik Ante Pavelića.
Za himnu je proglašena pjesma „ Oj, svijetla majska zoro“ čije je dvije strofe napisao upravo Sekula Drljević, a koja je prvi put javno otpjevana, prema kazivanju blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, u Jasenovcu 1945.g. pred ostacima crnogorskog zbjega, koji je krenuo prema Sloveniji, da se spašava od komunista. Čak je i Filip Vujanović, u to vrijeme, predsjednik Crne Gore, dok mu nije ugrađen čip, tražio da se te dvije strofe uklone iz himne. Ali kako je sve to bilo dio programa getoizacije Srba u Crnoj Gori od toga nije bilo ništa. Treba podsjetiti da prva „Oluja“ na balkanskim prostorima nije bila 1995.g u Hrvatskoj i Republici Srpskoj Krajini, nego u Crnoj Gori 1948. godine. Naime, prema popisu iz 1909.godine, u Knjaževini Crnoj Gori se skoro 95 % stanovnika izjasnilo kao Srbi. I tako je, bilo sve do prvog popisa nakon Drugog svjetskog rata, u organizaciji komunista 1948.godine. Prema tom popisu Crnogoraca je bilo 90,67%, a Srba svega 1, 78 %. Takav popisni genocid Evropa ne pamti.
I taman kad su DPS i sateliti povjerovali da treba da stave tačku na i, i dovrše marginalizaciju srpskog naroda u Crnoj Gori, najavljujući crnogorsku varijantu traktorijada, desio se litijski ustanak i 30.avgust 2020.godine. A još kad je Danica Crnogorčević prilikom nalaganja badnjaka ispred hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici 6.januara ove godine, zapjevala „ Oj, junaštva svijetla zoro, majko naša Crna Goro, jedina si za slobodu ti ostala srpskom rodu“, nastali su šok, panika i nevjerica među montenegrinima. Rafalnu paljbu na mladu umjetnicu započeo je bivši crnogorski premijer Duško Marković: „ Državna himna Crne Gore izložena je poruzi i to na javnom skupu 6.januara u Podgorici… Osuđujem skandaloznu interpretaciju himne za koju je jasno da nije nikakav umjetnički iskaz, već zlonamjerna konstrukcija, koja udara na ugled Crne Gore i dostojanstvo svakoga građanina koji je osjeća svojom“, zagrmio je bivši premijer Crne Gore.
Uradio je to čovjek koji se „proslavio“ slanjem preko pošte, metka u pismu, pokojnom Dušku Jovanoviću i jedan od najavljivača neostvarene traktorijade srpskog naroda u Crnoj Gori. Govori o zlonamjernoj konstrukciji pjesme koja je u originalnoj verziji prvi put otpjevana u Beogradu davne 1863.godine, prilikom izvođenja pozorišne predstave „Boj na Grahovu“ , a pod naslovom „ Oj, junaštva svijetla zoro.“ Tako se obistinuje riječ Duška Radovića o lopovima koji brane ono što su stekli lopovlukom i krivotvorcima nacionalnih simbola, koji su zarad odbrane nelegalno stečene imovine spremni na svako nepočinstvo. Ne shvataju da je „oteto prokleto“ pa bilo da je riječ o materijalnom bogatstvu ili kulturi jednog naroda.
Pljevlja,
20.01.2023.g