„Nekoliko puta sam dobila batine. Nisam bila pretučena, ali sam dobijala batine”, priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridestdvogodišnja Tanja , žrtva porodičnog nasilja, iz jednog grada u centralnom delu Crne Gore.
„Sa prvim mesecima trudnoće, moj sada već bivši muž, počinje da ispoljava drugu stranu svoje ličnosti. Ponižava me i šikanira u svakom smislu. Mislila sam da je uplašen zbog novih obaveza i dolaska bebe, pa sam na sve načine pokušavala da ga razumijem i opravdam. I voljela sam ga…”, kaže u ispovijesti Tanja čije je pravo ime poznatoj redakciji.
Tanja je jedna od brojnih žrtava fizičkog i psihičkog nasilja, počinjenog od strane par
„Nekoliko puta sam dobila batine. Nisam bila pretučena, ali sam dobijala batine”, priča za Radio Slobodna Evropa (RSE) tridestdvogodišnja Tanja , žrtva porodičnog nasilja, iz jednog grada u centralnom delu Crne Gore.
„Sa prvim mesecima trudnoće, moj sada već bivši muž, počinje da ispoljava drugu stranu svoje ličnosti. Ponižava me i šikanira u svakom smislu. Mislila sam da je uplašen zbog novih obaveza i dolaska bebe, pa sam na sve načine pokušavala da ga razumijem i opravdam. I voljela sam ga…”, kaže u ispovijesti Tanja čije je pravo ime poznatoj redakciji.
Tanja je jedna od brojnih žrtava fizičkog i psihičkog nasilja, počinjenog od strane partnera.
Skoro svaka druga žena u Crnoj Gori poznaje žensku osobu koja je pretrpjela nasilje od emotivnog partnera i to nije prijavila, pokazalo je najnovije istraživanje OEBS-a.
Ispitanice svjedoče da su im se žrtve uglavnom lično povjerile i navele da je jednako zastupljeno i fizičko i psihičko nasilje.
S druge strane, istraživanje Montstat-a državne uprave za statistiku, pokazalo je da je svaka peta žena u Crnoj Gori tokom života bila žrtva nasilja od strane partnera.
Nasilje nad ženama ima više različitih oblika: nasilje u porodici, seksualno zlostavljanje i uznemiranje, dječije rane i prisilne brakove, seksualna eksploatacija.
Tanja, žrtva sa početka priče, objašnjava da je šira porodica znala za nesuglasice u njihovom braku, ali ne i za batine.
“Spas u razvodu”
„Imala sam podršku roditelja. I njegova porodica ga je osuđivala, ali to ga nije sprečavalo. Nije ga sprečavalo ni to što sam trudna, ili kasnije kad sam se tek porodila. Maltretiranje i moja agonija se nastavila i nakon rođenja deteta”, kaže Tanja koja je muža napustila pre godinu i po.
Otežavajuća okolnost je, kaže Tanja, bila ta što je napustila posao neposredno pre udaje jer je njen bivši muž bogat.
„Govorio je da ne treba da radim, da bi mi posle pare davao samo za ono za šta je on htio. Kada je dijete napunilo dvije godine potražila sam psihološku pomoć. To mi je pomoglo da shvatim da neću da živim sa osobom koja djetetu najogavnijim riječima govorio o meni. Zaposlila sam se, napustila ga. I sada sam mirna…ne srećna, već mirna“, kaže Tanja.
Zabrinjava trend nasilja nad ženama
Istraživanje OEBS-a o percepciji psihičkog nasilja prema ženama i djevojkama u porodici i partnerskim vezama pokazuje da skoro dvije trećine građana smatra da je taj problem važan ali da nije među prioritetima.
Istraživanje pokazuje da 85posto ispitanica prepoznaje da je psihičko nasilje nad ženama i devojkama veoma učestalo, trećina je doživjela bar jedan oblik psihičkog nasilja.
Svi indikatori ukazuju na zabrinjavajući trend nasilja nad ženama bilo da se radi o empirijskim ili statističkim pokazateljima, konstatovao je ombudsman Siniša Bijeković.
Da brojke izazivaju zabrinutost, konstatovala je predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović :
„Posebno imajući u vidu učestale slučajeve femicida koji su se desili u Crnoj Gori u posljednjem periodu. Treba preispitati postojeće sisteme podrške kako zakonodavni okvir tako i primenu.”
U Crnoj Gori su u poslednjih 10 meseci počinjena četiri femicida i jedan pokušaj.
Jovana Perućica iz nikšićkog SOS telefona za žene i decu žrtve nasilja kaže da je to u odnosu na broj stanovnika Crne Gore u evropskom vrhu:
„Zabrinjava i to što statistika nije relevantna imajući u vidu da ne postoji zvanična statistika. Od četiri femicida, tri slučaja su sa dugom istorijom prijavljivanja nasilja ali ih institucije nisu zaštitile.”
Da ubistvu žene od strane emotivnog partnera, ili femicidu, gotovo uvek prethodi duga istorija porodičnog nasilja svedok i jedan slučaj ubistva žene iz Bara.
Početkom januara tridestčetvorogodišnji DN je u Baru, prema navodima iz optužnice, trudnu suprugu ZN osam sati neprekidno tukao u prisustvu troje maloljetne djece, od čega je žrtva preminula sedam dana kasnije.
No, femicid u Crnoj Gori uprkos poražavajućim brojkama nije prepoznat kao posebno krivično djelo, što je zatražio civilni sektor i Ženski klub Skupštine Crne Gore.
Blage kazne za nasilnike
Biljana Zeković i iz SOS za žene i djecu žrtve nasilja iz Podgorice oštro je kritikovala kaznenu politiku podsjećajući da nijedan od počinilaca femicida nije osuđen na maksimalno propisanu kaznu od 12 godina.
„Kazna za ubistvo u nasilju u porodici, ukoliko je nastala mučenjem i zlostavljanjem 12 godina zatvora. Ni jedan počinilac ubistva u nasilju u porodici nije dobio maksimalnu kaznu. Samo je jedan odležao u zatvoru šest godina i oni danas šetaju kao ugledni građani u svojim zajednicama”, rekla je Zeković.
Šefica misije OEBS-a Dominik Vag je konstatovao, obraćajući se Ženskom parlamentu u Skupštini Crne Gore, da je osnovni uzrok nasilja nad ženama nejednakost sa muškarcima:
“Većina nasilja nad ženama i djevojčicama je fizičko i događa se u kući gdje čovjek treba čovjek da se osjeća sigurno i bezbjedno. Osobe koje su preživjele nasilje često se osećaju izolovano i stigmatizovano, te ćute.”
Načelnica direkcije za zaštitu od rodno zasnovanog nasilja i nasilja u porodici Jovana Radifković sumirala je dosadašnja istraživanja o nasilju nad ženama u Crnoj Gori prema kojima je:
- svaki treći građanin je lično upoznat sa slučajevima nasilja u porodici,
- 41 posto građana smatra da je nasilje interna stvar i da se ne treba mešati,
- svega četiri posto građana smatra da je seksualno zlostavljanje nasilje,
- dok 74 posto žrtava seksualnog nasilja nikome nije reklo da je žrtva.
„Crna Gora je patrijarhalna država, shvatanja se teško mijenjaju”, konstatovao je Radifković.
Teški razgovori sa žrtvama
Snežana Remiković pomoćnica direktora MONTSAT-a koja je istraživala nasilje nad ženama, predstavila je između ostalog, utiske anketarke koje su bile u kontaktu sa potencijalnim žrtvama.
Neke od izjava anketarki opisuju psihološku reakciju anketiranih žena tokom istraživanja među kojima su osobe krile stvarno stanje u porodici, da je dio ženskih osoba zatražio pomoć i da je jedan dio ispitanica priznao da trpi nasilje od supruge, ali da ne želi razvod.
Teški razgovori sa žrtvama
Snežana Remiković pomoćnica direktora MONTSAT-a koja je istraživala nasilje nad ženama, predstavila je između ostalog, utiske anketarke koje su bile u kontaktu sa potencijalnim žrtvama.
Neke od izjava anketarki opisuju psihološku reakciju anketiranih žena tokom istraživanja među kojima su osobe krile stvarno stanje u porodici, da je dio ženskih osoba zatražio pomoć i da je jedan dio ispitanica priznao da trpi nasilje od supruge, ali da ne želi razvod.
Nedozvoljeni dječiji brakovi
Poseban vid nasilja nad ženama i devojčicama su nedozvoljeni brakovi. U zajednicama Roma i Egipćana svaka treća devojčica i svaki šesti dečak trenutno je u braku ili vanbračnoj zajednici, pokazalo je istraživanje UNICEF-a.
Prema nijim podacima stopa dečijih brakova pogađa oko 1 posto opšte populacije u Crnoj Gori.
Policija je u ovoj godini sprečila više sklapanja nedozvoljenih dječijih brakova koji se tretiraju kroz krivično djelo krijumčarenje i trgovina ljudima.
Uhapšeni IB (34) imao je namjeru da sklopi nedozvoljeni brak između svoje maloljetne kćerke i nepoznatog lica iz druge države za 14.000 eura, saopštila je policija 21. novembra.
U junu uhapšena je Ć.I. (41) jer je 2015. godine sklopila nedozvoljeni brak svoje kćerke koja je tada imala 12 godina sa jednim licem iz Ulcinja za 2.000 evra. Policija je u martu sprečila nedozvoljeni brak i uhapsila SB (35) iz Podgorice koji je pokušao da ugovori nedozvoljeni brak za 10.000 evra.
Istanbulska konvencija i UNDP
Ombudsman Siniša Bijeković saopštio je da se ne smanjuje broj predmeta nasilja nad ženama pred sudovima te da sankcije i dalje ne daju željene rezultate.
„Civilni sektor upućuje ozbiljne signale da je poslednji čas odavno otkucao i da se sve više nosi sa posledicama.”
Bijeković ukazuje i da „strateški dokumenti nisu na odgovarajući način implementirani”.
U Crnoj Gori je Istanbulska konvencija stupila na snagu još 2014. čime se država obavezala da spriječava nasilje nad ženama, zaštiti žrtve, a nasilnike adekvatno procesuira.
Prema podacima UNDP iz 2017. godine u Crnoj Gori je svaka druga žena tokom života bila žrtva muškog nasilja, dok je u zemljama Evropske unije to svaka treća žena.
Žene u Crnoj Gori 62 posto njih, pokazali su podaci UNDP, se plaši da prijavi nasilje zbog straha od osvete nasilnika, a 24 posto zbog osude i sramote.
UNDP je izračunao da nasilje nad ženama Crnu Goru košta na godišnjem nivou, ukoliko se prijavi, devet miliona evra. A neprijavljeno nasilje sa posledicama košta državu 234 miliona evra.
Izvor-CdM