četvrtak , jun 4 2020
Početna / Vijesti / Društvo / Neka budu šetnje

Neka budu šetnje

Piše: Bećir Vuković

Duh jezika voli da zbija šale, još kad šale narod prosije kroz svoje sitno sito.

Skrenimo pažnju na jedan obični iskaz. Ako narod ne nastavi sa šetnjama – propašće. Jezik pretvara u igru riječi takozvanu teoriju kako je – zdravo šetati – kako je šetanja – temelj zdravlja.

Kako su počele šetnje, pita me prijatelj BV, dok krećemo ispred Hrama. Ozbiljno te pitam, ne zbijam šalju.

Početak šetnje nikad ne može postati prošlost, a svakodnevne šetnje nikad ne prestaju da budu sadašnjst (koje imaju i biblijsko iskustvo), pa tako, i ove šetnje mogu postati sudbina naroda.

Da li šetnje o kojima je riječ, mogu nagovijestiti i jednu istorijsku epihu, koja ipak ima svoj – skriveni početak, ali, toliko djelotvoran. Tako, i toliko akcentovan, i djelotvoran. U svakom slučaju, šetajući, dolazimo do ključnog pitanja. Da budemo pošteni, pitanje nas je stiglo na samom ulazu u Nemanjin grad.

Ispada, koliko se razumijem u tvoju priču, kaže mi saputnik BV, da je neko naredio šetnje.
I, jeste.
Ali, ko. Ko je naredio šetnje, ako nije čovjek.

Ako je tako, a tako je, da li čovjek može da naredi, i zaustavi, te iste šetnje.

Jasno je da ne može, pa bio to, i glavom i bradom, i onaj koji predstavlja taj narod. Onaj, koji ideologiju zasniva na ideologiji svog krvnika.

Međutim, pitanje koje postavlja litija glasi: da li država postoji. Kako god, narod je protiv države.

Ove litije ne mogu se poznati po načinu poznanja stvarnog svijeta (uzimajući koncept vremena i prostora koji okviri svijet), naročito ne mogu u svijetu koji tvrdi ono što Bog nije, kako je u Crnoj Gori dugi niz godina; naročito u ovakvom svijetu falsifikovanja: druge noći prolazimo pored spomenika Ivana Crnojevića crnogorskog, umjesto – zetskog.

Jedan od najuticajnijih mislilaca našeg vremena, Đorđo Agamben, kaže, da se moć ne urušava onda kad joj se više ne ukazuje poslušnost (ili joj se – u cjelosti – ne ukazuje), nego onda kad prestane da daje naredbe. (Tako, u mojoj interpretaciji, kralj Nikola prestaje da bude gospodarem Crne Gore i Brda, od Badnje večeri 1916. godine na Mojkovcu). Da su poslušali svoga kralja koji je nešto zakulisno mutio sa Austrijom, što se tiče Mojkovca, narodi pjevač ne bi pjevao o sokolovima, nego o kukavicama.

Vraćajući se sa Mojkovca, iz Agambenovog iskaza uzimamo samo dio – u cjelosti… Primijenimo ga na konkretni slučaj litija. Litiju, koja je krenula iz Kuča, kod bivšeg „Kina kulure“ obezbjeđivao je izvjesni policajac. Kad je naišla litija, policajac je skinuo kapu (odn. šlem), i, lijepo se prekrstio. I, policajac je postupio kao ratnik sa Mojkovca. Samo, što je u ovom slučaju, zapovjednik iz Mojkovca. Zapovjednik, nije mogao zaustaviti ni litije u Mojkovcu.

Znači – u cjelosti – policajac ne izvršava naređenje svog vrhovnog zapovjednika. I, smatrajmo, taj policajac je uradio svoj dio posla. U ovom slučaju jezik – gest – propisuje i moral.

Opet, ovnavljamo pitanje: ko je – naredio – policajcu da se prekrsti. Opet, duh jezika, zbija šalu. Međutim, nije šala, ako mu pretpostavljeni nije (a vjerujemo da nije), naredio da se prekrsti.

Znaš, šta, sve je to u redu, i patetika sveštenika da se Marko Miljanov rodio i treći put, ali, najvažnije jeste što su ovi protesti preletjeli i preko Atlanskog okeana, i raskrilili se širom Evrope, i srpskih vojvodina, i srpskih zemalja Srbije, i Srpske. Srpsko pitanje u Crnoj Gori – kruži Evropom. Kuda je kružio bauk, sada kruži bijeli dvoglavi orao. Ovo nije patetika.

Litije je naredio Onaj, koji je i naredio – da bude svjetlost.

Bog je naredio: neka bude svjetlost.
I, bi svjetlost.

(Iz dnevnika jednog običnog šetača)

 

izvor: in4s.net

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

luče OŠ 2020. g

Za svjetlu budućnost Pljevalja – nagrađeno 38 lučonoša iz osnovnih škola

Ove školske godine 38 učenika, iz tri gradske i tri seoske osnovne škole, zaršilo je …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *