Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Nešto mora biti bitno i u ovom stanju. Sve se može elektronski. Ali liturgija ne može. Ona može da se gleda u nemogućnosti, ali svi znamo da ona traži i prisustvo vjernog naroda. I sami znate da ne može sve elektronski.
Piše: Sveštenik Darko Ristov Đogo
Uvaženi predstavnicima svih nivoa vlasti u Republici Srbiji, Republici Srpskoj, Crnoj Gori i Federaciji Bosne i Hercegovine,
Obraćam Vam se ovim javnim apelom kao čovjek koji je bar jedan dio života i ne malo duše posvetio crkvama i manastirima koji se nalaze na teritoriji zajednice koja vam je u političkom procesu povjerena na upravljanje. Kao onaj ko se rodio ili srodio sa pravoslavnim ljudima na teritorijama koje imate obavezu i čast da nadzirete i donosite odgovarajuće odluke.
U prethodnom periodu se namjerno nisam javno oglašavao, iako su brojni mediji to od mene tražili gotovo svakodnevno shvatajući ozbiljnost situacije kao i držeći se načela da je i dobra, pa i loša uprava u ovakvim situacijama bolja od rasula i samovolje. To ne bih činio ni sada kada ne bismo došli do jedne granice unutar koje, iz perspektive mene lično ali i mnogobrojnih pravoslavnih Hrišćana uglavnom srpske narodnosti ne postoji realna opasnost da iznesene mjere opreza i pažnje prerastu u potpuno obesmišljavanje života kao takvog. U pitanju su najavljene mjere uvođenja policijskog časa i mjere potpune zabrane kretanja za vrijeme Vaskrsa i dana neposredno prije i u toku praznovanja tog Praznika Suštine Hrišćanske vjere.
Znam da pitanje o smislu života danas ne stoji niti u jednom ustavu. Da „odvojenost Crkve od države“ znači da se država i ne brine da nama da neki smisao. Ali, vidite: država bar ne smije da nam brani da u okviru naših ustavnih prava – koja su prava zagarantovana ustavom svake moderne države – mi tražimo i nalazimo Smisao. Ja sada nemam namjeru da držim čas vjeronauke. Pa, ipak, moram da vam napomenem: praznik Hristovog Vaskrsenja za nas Hrišćane nije tek jedan praznik. Nije „neradni dan“. Nije prilika za roštiljanje. Nije prilika da pričamo o svemu i svačemu osim o Hristu. Hristovo Vaskrsenje za nas jeste Sve. Da, bukvalno SVE. Kada ujutro, rano, u 5 časova, sveštenik prvi put usklikne „Hristos voskrese!“ i mi mu odgovorimo „Vaistinu voskrese!“ – naš život dobija smisao, naše tragedije utjehu, naši neopojani preci opijelo, naša nerođena djeca prvu molitvu, naša zemlja blagoslov. Vi, naravno, ne morate u to da vjerujete. Ali vas molim da imate razumijevanja da ni mi kojima to jeste smisao života ne možemo a da ga ne živimo.
Postoji u DeEgziperijevom Malom Princu ona epizoda o kralju. Molim vas, kao sestre i braću – pročitajte je! Ne može vlast zapovijedati ono što čovjek ne može da ispuni. Pitajte malo – možda prvi put sa iskrenom znatiželjom – one iz vaših struktura, Vama nižepodređene, iz vaših partija načelnike opština, i ljude koji nisu izgubili dodir sa stvarnošću šta misle o najavama. Ima još ljudi, divnih, koji će vam reći da ćete i njih natjerati da krše neispunjive zakone. Pročitajte Djela Apostolska, a ako ne njih – bar Antigonu. „zar misliš da zakoni tvoji ljudski mogu ukinuti božanske – ta ti si smrtan stvor“… Postoji jedna granica preko koje se ne može. Umiraćemo u tišini – treba tako, živjećemo na distanci – treba tako, ali da ne budemo na Vaskrs na Liturgiji svih Liturgija, da ne budemo na Liturgiji samoj, majci svih Liturgija – ko to može tražiti od nas?
Zato i nemojte. Ako morate raditi što morate raditi, imajte razuma bar da jutro od 5 časova do 9 u nedjelju ne bude policijski čas. Evo, kao i dosada, trudićemo se da u svemu budemo dobar prijatelj vašim naporima. Ali u to doba niko ne roštilja, niko ne okuplja rodbinu. U to doba samo Hrišćani slave pobjedu Života nad Smrću. I da ne vjerujete (vaše pravo, svakako), pustite Nas.
Nešto mora biti bitno i u ovom stanju. Sve se može elektronski. Ali liturgija ne može. Ona može da se gleda u nemogućnosti, ali svi znamo da ona traži i prisustvo vjernog naroda. I sami znate da ne može sve elektronski. Svaki dan gledamo kako se sastajete u kriznim štabovima, na konferencijama za štampu. Neki od tih susreta sa melem za dušu, neki potpuno neproduktivni i panični. Ali ako je vama neophodno da nam kažete pred kamerama i da se krećete, da se sastajete i gledate licem k licu – i nama je to neophodno.Ne tražimo slobodu da pravimo sabranja (vašare, teferiče, panađure). Ima toga i bilo je tu neukusa i pretjerivanja i mimo ovoga. Ne tražimo litije. Tražimo Smisao. Liturgiju.
Želim vam od Boga zdravlje i za sve vas se Bogu molim. Poslušajte. Ne stavljajte pred čovjeka ono što on ne može nositi. Jer problem ovog svijeta kao i problem ovog vijeka nije Crkva i Liturgija već neodgovornost kao takva.
Bogočovjek vam stradali i Vaskrsli bio na pomoći
Sveštenik Darko Ristov Đogo
Izvor: in4s.net
