ponedeljak , 26 septembra 2022
Početna / Vijesti / Politika / `OĆE KAKI,NEĆE KAKI …

`OĆE KAKI,NEĆE KAKI …

Saopštenje Pokreta za Pljevlja

Ova priča je počela sa Milovim zloglasnim Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. A i kako bi drugačije, nego po obrascu svih izdaja. Čovjek je prvo izdao sebe, potom Srbiju i Rusiju, a onda je umislio, još da se obračuna sa Bogom i protjera Srpsku pravoslavnu crkvu iz Crne Gore, i sve će mu biti potaman.  Uostalom uvijek je bio ateista. Prvi čin te tragikomedije završen je 30.avgusta 2020.godine, kada je prvi put za 30 godina vladavine izgubio izbore. Bio je to rezultat litijskog ustanka na čelu sa blaženopočivšim mitropolitom Amfilohijem.

Bilo je očekivano da izvuče pouke iz poraza, kao što bi uradio svaki razuman čovjek, koji se nikada dva puta ne spotiče o isti kamen. Pogotovu što je Crkva, od pamtivijeka najtvrđi crnogorski kamen. Ali avaj, ponio se kao svaki ostrašćen čovjek, pogotovu konvertit,  zadojen mržnjom prema svemu onome što je do juče bio. A bio je: „ Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet“ ( Milo Đukanović, Nin 1990.godine).

A onda je krenuo da brani Crnu Goru od srpskih vjetrenjača i usput, sa svojom ekipom „branitelja“ , pravi privatnu, ili  „poharanu državu“, kako je to lijepo rekao njegov drug Ranja. I kao što je 18 godina držao vreću dok su je Milo i „branitelji“ punili i sada je prvi, nakon usvajanja Temeljnog ugovora, gromopucateljno najavio rušenje Vlade i skraćenje mandata Skupštine. Drugim riječima, najavio je izbore, što bi svakako bilo najpoštenije rešenje, kad je već na besprizoran način pokradena izborna volja građana od 30.avgusta 2020.godine.

Ali, kada je ohladio glavu, nakon posjete visokih evropskih zvaničnika, više nije bio tako siguran da treba rušiti Vladu. `Oće kaki, neće kaki. Zna dobro Ranja da je ovo poslednja Vlada u kojoj će on ministrovati, on ili bilo ko iz SDP-a. Jednostavno Milo im je preuzeo ustašku ideologiju i nema potrebe rasipati glasove na boraniju, koja ni za 30 godina nije uspjela da poraste, čak ni uz pritku ( Milo) više od par procenata.

A da je čovjek spreman zapaliti Crnu Goru da bi sačuvao svoju privatnu imperiju u to ne treba uopšte sumnjati. Treba li boljeg dokaza od dodjeljivanja 12- julske nagrade, upakovane u ambalažu 13. Jula 1941.godine, čovjeku koji je napisao:  „Pravoslavlje u Crnoj Gori smrdi kao kužna lešina, sve do neba. Pastva je, kao i svuda, zločinačka – ali pravi zlikovci su popovi“. U istom duhu je bio i komitski skup u Nikšiću „ za odbranu Crne Gore“. Prvo su prijetnjama naterali Sergeja Ćetkovića da otkaže koncert,  a pri tome su svi, koji su zaduženi za bezbjednost Crne Gore ostali  mrtvi hladni. Čak ni ministar nije „ ni repom mrdnuo“. Ali kad su događaji zaprijetili da se otmu kontroli i da padne krv, onda su po pravilu, krive „paracrkvene“ organizacije, odnosno srpski popovi.

Stvrano, kud plovi ovaj brod? Lijepo smo govorili gospodinu Abazoviću da se kuća ( Vlada) ne pravi sa palikućama. Nije poslušao i sada se bori da profunkcionišu  institucije  sistema, tako što ih ruši i u  dogovoru sa Milom formira  grupu navodnih eksperata da kontrolišu, već usvojeni, Temeljni ugovor. Njihov zadatak je da prekroje preambulu, odnosno proteraju Svetog Savu iz Crne Gore. Nakon toga bi se pristupilo preimenovanju svih brda i dolina koji nose njegovo ime. I ne samo to treba makar zatamniti petoricu  srpskih mitropolita od vladike Danila do Njegoša, koji su stolovali u Cetinjskom manastiru. Naravno i Obilića poljana bi se zvala Milova livada.  Ako nam nisu obezbjedili „bolji život“  onda da nam naprave „bolju prošlost“ .

Ali kako to uraditi da se Vlasi ne dosete o čemu se radi. Potrebno je skloniti advokata Velibora Markovića i u starom dobrom maniru zamjene teza završiti posa`. Ništa novo pod kapom crnogorskom. Daleke 1949.godine u vrijeme Informibroa vraćao se neki Mišur iz grada pa ukrade magarca iz susjednog sela. Kad je došao kući napadne ga žena što se bruka i krade, a on je ućutka govoreći da niko neće saznati. Posle tri dana pojave se milicioneri sa puškama, a žena zakuka. Kad su ušli u dvorište Mišur ustade i ponosno viknu „Živio drug Staljin“: Milicioneri zaboraviše magarca i zašto su došli, skembaše Mišura kao političkog krivca.

Jedina je razlika što današnji Mišuri ne kradu magarce, nego kamione, avione, milione, i poslovni centar na  Doćolu u Beogradu.  Na kraju poruka za gospodina Premijera. Ako uđete u pogrešan voz onda su sve naredne stanice pogrešne. Zato nije sramota priznati grešku i vratiti se izvornoj volji građana Crne Gore od 30.avgusta 2020. Samo ona nema alternativu –voks populi voks dei.

 

 

Pljevlja,

25.07.2022.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Parlamentarna većina potpisala inicijativu za razrješenje predsjednika države

„Predsjednik Crne Gore povrijedio je član 95 stav 5 Ustava Crne Gore jer nije pozvao …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.