ponedeljak , oktobar 22 2018
Početna / Vijesti / Društvo / Otkrivanje zavičaja posle više decenija života u Njemačkoj

Otkrivanje zavičaja posle više decenija života u Njemačkoj

Život je najbolji učitelj a poštovanje lijek

Slučajan susret sa naizgled pomalo „odsutnim“ čovjekom, zagledanim u proctor, doprinio je jednoj toploj priči o životu i zavičaju. Ni problem sa padežima i jezička barijera nisu umanjili utisak iskrenog čovjeka, u šestoj deceniji života, koga zavičaj „vuče“ mirom, sigurnošću i dobrim ljudima. Tvrdi da od života nije ništa naučio, već da život njega sve  vrijeme uči. Život ne oprašta greške, ne pita te da li si spreman, kaže Mirko, Pljevljak po rođenju, i puno zavisi da li je neko optimista ili pesimista, pa od te osobine mnogo puta zavisi kako će se život razvijati.

-Mnogo ljudi, na cijelom svijetu, je nezadovoljno životom. U mnogim slučajevima leže problemi pred vratima, ali oni nisu u stanju ili neće ove probleme da vide i poznaju. Ima ih dosta koji su zarobljeni u pohlepi, za njih ne važi nista drugo nego sebičnost. Zapazio sam da ovi ljudi nisu srećni, nego u srcu ogorčeni, nažalost. Svaka čast svakom čovjeku koji sebe i druge poštuje – kaže Mirko, koji za putovanja nema puno vremena, jer je njegov radni dani između 12-18 sati.

Dok mladi sanjaju kako da dođu do inostranstva i obezbijede sebi sigurnu egzistenciju, postoje ljudi koji u Pljevljima vide sigurnu luku, za koja ih vežu jedne od najljepših uspomena u životu. Mladalačkog izgleda Mirko Preradović (56), je  od 1998. godine u privatnim vodama – ima preduzeće za prodaju automobilskih dijelova i guma, servisiranje i montiranje. Posle razvoda roditelja oca Predraga i majke Elizabete, rođene u Kikindi, Mirko 1974. godine sa majkom odlazi u Njemačku, gdje su mu živjeli brat i sestra. U Njemačkoj je išao u školski internat, da bi istovremeno učio jezik a posle srednje škole  kod „BMW – trgovačke organizacije“ stekao je obrazovanje „trgovac u velikim i inostranskim poslovima“. Prošle godine Mirko je počeo da studira Medicinu, kojom se bavi skoro čitav život tako što pomaže ozdravljenju ljudi. Kroz tri godine morao bi da završi studije za „liječnog praktičara“. Do prije tri godine mislio je da ima Božiji dar, dok mu jedan medicinar i naučnik nije ponudio da na medicinskim instrumentima ispita i „proba ovu energiju da fokusira i izmjeri“. Tada je dobio certifikat kao potvrdu da je, do sada, jedini u Njemačkoj kod koga se ova energija, koja se zove „hiper-zvuk-talasi“,  mogla ustanoviti. Mirko kaže je ipak ubjeđen da je energija kojom pomaže ljudima Božiji dar, kojom od 1977. godine liječi razne bolesti ljudima iz čitave Njemačke.

– Naučio sam da budem zadovoljan onim što imam – kaže Mirko, i raduje ga što može da pomogne ljudima i kada ponovo vidi ljudima osmjeh na licu. Oženjen je i ima sina Mirka(32) iz prvog braka. Srećan je što je ponovo otkrio njegovanje porodičnog odnosa u Pljevljima, srdačanost, ljubazanost i brigu za bližnjeg, poštovanje roditelja i starijih.

Najviše se kaje što dugo vremena, 26 godina, zbog privatnih problema i rata na Balkanu nije dolazio u Pljevlja. Sve do 2014. godine, kada ga je starija sestra pozvala da idu na odmor, bojeći se da zbog zdravlja kasnije neće moći ići.

-Nas dvoje smo sedam dana bili u Pljevljima. Odmah, i to prvog dana, uhvatio me je jedan poznat osjećaj, koji sam,na žalost, već bio zaboravio. Doživio sam posebnu radost. Vidio stare komšije i drugove, a sokaci i zgrade se skoro uopšte nisu promjenili. Nikada neću zaboraviti sreću ponovnog susreta, šetnje kroz poznate ulice i spoznaje šta je čitavih tih godina mom srcu falilo, a to je moja rodbina! Od te godine dolazim redovno i ostajem svake godine duže. Imam vrlo dobar kontakt sa mojim rođacima, koji se žive u Pljevljima i na selu – kaže Mirko.

Za Mirka je privilegija i ponos što je rođen u mirnim i prijatnim Pljevljima, u kojima ni jednom nije primjietio, u poslednja četiri boravka, svađu ili konflikt, zaključujući da se „izgleda ova nova generacija skroz promijenila, jer kada se sjećam ranijih vremena, to je bilo drugačije“.

-Ulice su čiste, nema nigdje gomila smeća i ima vrlo mnogo mogućnosti, lokaliteta, za izlazak. Kvalitet i ponuda hrane je veoma dobra. Kada šetam kroz grad ili sjedim u kafiću, onda samo uživam i sjećam se ranijih doživljaja. Kao da me neka vrsta mira i opuštenosti ispuni. Uživam da čujem naš jezik, da pijem našu kafu, da jedem rano ujutro u ćevabdžinici vruć somun sa kajmakom. Osjećam se jednostavno dobro i uživam svakog minuta u tom vremenu.To vrijeme je za mene nešto posebno koje mi svake godine znači sve više – kaže Mirko.

Upoređujući našu sredinu i ljude sa istim u Njemačkoj, Mirko kaže da na pitanje kako se živi u Njemačkoj uvijek odgovori – Loše, tvrdeći da ako neko nešto drugo govori „on laže sebe i druge“, pitajući ljude da li uopšte gledaju ili čuju vijesti i dnevna dešavananja iz Njemačke?

-Nema više onog kvaliteta života u Njemačkoj koji je nekada vladao. Penzioneri dijelimično gladuju i, da bi prežvjeli, moraju dodatno da uzimaju socijalnu pomoć. Ljudi koji su vrijedni i rade plaćaju velike poreze, a ovi koji su lijeni da rade žive od socijalnog i ne gladuju, naprotiv. Delimično žive tako bolje nego ovi koji redovno rade – kaže Mirko, ističući da je veliki broj neškolovanih i neobrazovanih imigranata i izbjeglica iz čitavog svijeta, koji neće da se integrišu, nego u Njemačkoj žive njihov život na koji su navikli.

– Samo jedan mali dio njih je spreman da se promijeni i integriše. Neki dijelovi gradova kao Keln, Duisburg, Dortmund ili Berlin izgledaju kao ciganska mahala ili arapski bazar. U tim djelovima nema skoro uopšte više Njemaca, jer se sve više i više povlače u druge dijelove tih gradova. Delimično u ovim područijima ni policija više nema vlasti, jer tamo vladaju samo bande Libaneza, Albanaca, Rusa i tako dalje. Na dnevnom redu se krađe, pljačka, ubistvo, silovanje. Takvo stanje je zadnjih godina Njemačkoj mnogo briga donijelo – priča Mirko ističući da ljudi nisu svjesni „kako mirno i spokojno  ovde žive I da treba to da cijene  jer negdje drugo takav mir nije prirodan”.

Mirko kaže da ne poznaje privredni i ekonomsku snagu Pljevalja, ali vidi da mnogo ljudi otvara prodavnice, kafiće i misli da je to dobar put. Njegova najveća želja je dobro zdravlje za familiju, rodbinu, prijatelje i njega. Da ima malo više vremena za druge stvari, rado bi češće dolazio u Pljevlja.

Život ga je naučio da se određeni planovi i želje uvijek ne ispune, pa se i planovi mnogo puta promijene. Mirkov san je da se jednog dana vrati kući, otadžbini, tamo gdje je rođen jer za njega život u Pljevljima ima jedan poseban kvalitet, koga u inostranstvu nema.

– Puno puta u inostranstvu.se traži neko bogatstvo ili jedan poseban životni standard,

a mislim da su druge stvari u životu važnije.Vidite kakva je moja situacija. Evo me 43 godine u Njemackoj, otišao sam kao dijete od 13 godina i doći ću, ako Bog da, jednog dana nazad – zaključuje Mirko.

Studiranje i prirodni dar liječenja

Mirko kaže da liječi različitim metodama, Dorn – terapijom i Biorezonanc – terapijom, daje energetske masaže, ispituje metabolizam bolesnih ljudi i pomaže im da promjenom hrane organizam opet ozdravi I ima treći stepen Reiki – majstora.

-Najviše radim sa  hiper-zvuk-talasima, koje mogu do 830 decibela da razvijem. Na taj način uzimam uticaj na centralni i vegetativni nervni sistem pacijenta. Ovi talasi se odmah prošire kroz tijelo i idu onim bolesnim dijelovima tijela ili organa. U tom momentu, kod posebnih bolesti, može se desiti, da se pacijent onesvjesti ili počne da povraća – kaže Mirko.

Pacijenti koji na primjer imaju glavobolju, primjete kako se bol pokreće i od jednom prestane. U tom momentu imaju osjećaj, kao da hladna voda prolazi preko glave. To je jedan tipični primjer za blokadu hipofize, objašnjava Mirko navodeći da su simptomi drugačiji za razne bolesti.

Kada pogledam statistiku bolesti i tegoba, na prvim mjestima su kičmene i druge bolesti skeletnog i misićnog aparata, poslije toga slijedi migrena i glavobolja, onda razne bolesti metabolizma, kaže Mirko, tvrdeći da mnogo puta u tome više ne pomaze školska medicina, nego mora da se nađe alternativni put.

Mirko je ove godine tokom 9 dana boravka u Pljevljima liječio  27 pacijenata (prošle godine 16). Veoma mnogo ljudi u Pljevljima, na prvom mjestu ima problem sa glavoboljom. Za tu pojavu nikakav logičan razlog nisam našao, kaže, nejasno je otkud toliko glavobolja.

-Razni uslovi dolaze u pitanje: zagađenje vazduha, pogrešna hrana, previše pušenja duvana, nedostatak vode u tijelu, pečurke u stanu, eterijska ulja kao parfum, brige i tako dalje – kaže Mirko tvrdeći da je iskusio da ljudima koji imaju glavobolju vrlo dobro pomogao sa  hiper-zvuk-talasima ili ispitivanjem i preuređenjem metabolizma promjenom načina ishrane.

Tekst objavljen u septembru u Pljevaljskim novinama

V.M.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

tolerancija

Tolerancija – vrlina jakih!

TOLERANCIJA – VRLINA JAKIH (Dušica Potpara, OŠ „Salko Aljković“ VII – 3)   Shvatila sam, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *