Glasovi preko 50 ljudi, zvuk kose i miris pokošene trave oživili su zaselak Rosulja, u Poblaću, 15. Juna. Na gorštačkoj tromeđi Pljevlja, Priboj, Čajniče, Radoje Tošić drugu godinu organizuje mobu kosaca. U ime svojih predaka Radoje želi da otrgne od zaborava nekadašnju tradiciju druženja I pomoći. U jeku kada se imalo najmanje vremena za druženje, jer je skupljanje ljetine zavisilo od vremenskih uslova, ovoga puta opušteno I sa velikim uživanjem 22 kosca je odmjerilo svoju snagu, umjeće i vještinu. Pored Tošića bilo je kosaca iz bratstva Čolovića, Pivljana, Tanaskovića. Najstariji kosac je imao 75 ljeta a najmlađi 29. Žene i djeca su takođe radile, začas je prikupljena trava i u plast skupljena. Bilo je vremena I za bacanje kamena s ramena, skok u dalj.
Dan pun sunca, rada, smjeha i mirisa iz kuhinje domaćice – majke Stojke Tošić koja je pripremila cicvaru, pitu, gurabije. Ničega niije falilo.
Na ovogodišnjoj mobi od mobe I divnog druženja, ostala je I pjesma:
Kad čujete kovanj kosa,
A Jos nije spala Rosa,
Kosibaska tu je sreca,
U zaseok baš u Kreca,
Belegija ostri ljulja,
A livada ta Rosulja.
Tu viteški kose kosci,
U opanke I obojci,
A pjesma I’m moc Jos dala,
Kod Radoja Tosic Lala.
Zdravo Lale uvjek bio,
Sa koscima ti kosio,
Kosibaske svicu zore
TI si ponos Crne Gore,
Tradiciju cuvas staru
Na ovom TI hvala daru.