Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Poštovani gospodine predsjedniče Skupštine opštine Pljevlja, Gospodine predsjedniče opštine Pljevlja, odbornici i odbornice, poštovani građani
i pored toga što sam potpuno svjestan značaja tema o kojima danas ova Skupština treba da raspravlja i pored namjere da dam svoje mišljenje o njima, da glasam protiv ili za njih i da čujem šta o tim temama govore drugi, ipak sam odlučio da ne prisustvujem današnjem zasjedanju.
Razlozi nisu politički, niti je u pitanju partijska ili bilo koja disciplina. Razlozi su dublji, a samim tim i jači suštinskiji.
Gospodo, godinama u Crnoj Gori, pa i na ovom ubogom parčetu zemlje koje se zove Zatarje ili Pljevaljski kraj, sije se sjeme koje je noćas kao korov u gluvo doba noći potvrdilo da se odavno primilo i da je već odraslo samo što mi nismo htjeli da to vidimo ili smo vidjeli, a nismo vjerovali da je tako. Neki to sjeme mogu nazvati kako hoće, ali ono ima jedno istinsko ime, a to je „mržnja“. Može neko reći da pretjerujem ali time će samo potvrditi da još nije sagledao suštinu stvari, da ne kažem da još nije progledao. Noćas je ta mržnja pokazala sva svoja lica i nazvala sebe svim svojim imenima. Koliko su juče i noćas postradali zbog te mržnje istinsko dobro, ljubav, vjera i nada i koliko smo zaraženi mirisom te mržnje, vidjeće se u budućim danima. Ne želeći da budem pesimista, ipak strah me je da nas je ta mržnja omamila i da su baš oni koji ne bi smjeli da sebe dovedu u tu poziciju najopijeniji njome.
Poštovane kolege, malo je reći da sam danas zabrinut jer znam, kao što i vi znate da mržnja nikad ne dolazi sama, a kada negdje dođe neće da ode godinama, generacijama, vjekovima. Nije ovo obična mržnja koja lako dođe ali lako i ode, ovo je onaj najteži vid mržnje, iskonski koji kada ovlada ruši sve granice i prepreke.
Prateći već evo dvije decenije ono što se zbiva na prostoru Crne Gore a što se jasno i ogoljeno pokazalo ovih dana sve više sam postajao prije i iznad svega Pljevljak, Srbin iz Crne Gore, pravoslavac, poštovalac veličanstvenog kulturnog nasleđa ovog kraja stvaranog od ljudi svih vjera i nacija, ali da ponovim iznad svega Pljevljak. Zašto ovo kažem? Ne želeći da idealizujem istoriju ovog kraja koja je itekako imala svojih mračnih strana tvrdim da je ova najnovija mržnja, kao i mnoge druge do sada, uvezena i da nije naš proizvod već samo šarena laža koju nam besplaatno nude, dok nas drugom rukom potkradaju.
Zaključujući obrazloženje zbog čega neću učestvovati u daljem radu ove sjednice, pozivam sve vas poštovane kolege da se svi što češće osvrnemo i pogledamo tragove koje ostavljamo iza sebe i da se što češće opomenemo da ti tragovi ne smiju da smrde nečovještvom već da budu široki i dovoljno duboki da se ne zatru još za našeg života, jer niko drugi osim nas samih ne određuje nam gdje ćemo završiti.
Mi sami stvaramo svoj raj ili svoj pakao kao konačno ishodište i to ovdje na zemlji a ne na nebu. Kud će veći i strašniji pakao od onog ako nas prokunu i oni koji su već na onom svijetu i oni koji još nisu došli na ovaj svijet.
Na kraju želim da kao član kolegijuma Predsjednika Skupštine zahvalim predsjedniku ovog doma i predsjedniku Opštine na izuzetno korektnom jučerašnjem stavu prema zahtjevu odbornika opozicije i lako postignutom dogovoru koji bi danas bio ispoštovan da nije bilo ono što je bilo.
Svima vama želim srećnu Novu godinu a pripadnicima srpske pravoslavne crkve želim srećan dan Hristovog rođenja!
