Nakon lokalnih izbora u Beranama i Ulcinju mogu se izvući najmanje dvije pouke, ili bolje rečeno poruke. Odvajkada je važilo pravilo da se najviše laže u ratu, lovu i predizbornoj kampanji. Nakon „izborne noći“ upriličenoj na crnogorskim televizijama posle lokalnih izbora u Beranama i Ulcinju, jasno je da su laž i licemerje bili dominantni i kod saopštavanja izbornih rezultata.
Svaka stranka ili koalicija bila je oduševljena svojim rezultatom i usput su svima nudili razgovore za formiranje lokalne vlasti. Razumije se u tome je isprednjačio nekadašnji „bijeli orao“ Predrag Bošković, koji se u međuvremenu prerušio u „sokola“. „Soko“ Peđa ne trepnuvši proglasi veliki uspijeh DPS-a i njegovih satelita Bošnjačke stranke, Socijaldemokrata i Liberalne partije, iako su izgubili 4300 glasova u odnosu na prethodne lokalne izbore . Usput je, valjda vjerujući da im je sa skoro prepolovljenim brojem odborničkih mandata, porastao koalicioni kapacitet, ponudio razgovore svima koji baštine prije svega antifašističku tradiciju. Vjerovatno je pod antifašističkom tradicijom podrazumijevao planirano formiranje partijske crkve u Crnoj Gori,otimanje hramova i progon sveštenstva SPC iz Crne Gore. Nova traktorijada u organizaciji DPS-a, ali srećom litijski ustanak i parlamentarni izbori iz avgusta 2020.g su srušili taj pakleni naum.
Na drugoj strani Dritan Abazović je proglasio novog gradonačelnika Ulcinja iako postoje realne šanse da DPS, FORCA i DUA formiraju lokalnu vlast u Ulcinju. Zbog toga je druga poruka da se izbori ne završavaju saopštavanjem izbornih rezultata. Tada počinje druga faza, kada umjesto građana biraju stranačke nomenklature. Narodski rečeno počinje trgovina na veliko i malo.
Kao glavni razlog za potpisivanje Memoranduma o saradnji SNP-a i URE sa manjinskim strankama, navedena je namjera da se one izvuku iz zagrljaja DPS-a. Međutim, lokalni izbori kako u Beranama tako i u Ulcinju su pokazali kako od toga nema ništa. Suština formiranja „manjinske vlade“ svodi se na prekrajanje izborne volje, samo tako se može objasniti da će većina njenih protagonista imati više ministara nego poslanika. Zapravo koristi se i pogrešna terminologija, ne radi se ni o kakvoj manjinskoj vladi, jer ne postoji vlada bez većinske podrške, a ova će imati podršku DPS-a. Znači radi se o većinskoj vladi koja se uvodi na političku scenu Crne Gore na „manjinska vrata“, i uz podršku inostranog faktora. A DPS u tu vladu umjesto na vrata ulazi na prozor, vjerujući da ih nećemo prepoznati, iako nisu čak ni estetsku operaciju uradili.
Biće svakako zanimljivo paralelno formiranje „manjinske vlade“ i lokalnih uprava u Beranama i Ulcinju. Samo su naivni povjerovali u prijetnje sorbonskih đaka kako će blokirati Crnu Goru na ulicama i raskrsnicama. Očigledno je da će u najavljenim razgovorima i pregovorima glavni argument biti blokade u institucijama sistema. Vi nas blokirate na lokalu, a mi vas po dubini. I obrnuto.
Konačno ima li razumnog izlaza iz postojećeg političkog haosa u Crnoj Gori. Najbolje je da se ide na vanredne parlamentarne izbore, uz zakonsku obavezu da sve stranke nastupe pojedinačno, bez koalicija i da se konačno poslije dužeg vremena izmjere; narod bi rekao prosiju, a nakon toga pristupiti formiranju vlasti sa izbornim legitimitetom narodne volje.
Pljevlja,
29.03.2022.g