Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Podgorici Kristijan Timonije ocijenio je, komentarišući napad na predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića na Cetinju „ da je ta vrsta fašističke agresije protiv ne samo evropskih, već i osnovnih ljudskih vrijednosti.“
Razumije se francuski ambasador se nije oglasio kad je u centru Podgorice pretučen tinejdžer D.R. samo zbog toga što je na sebi nosio majicu sa obilježjima FK Crvena zvezda. Da tragedija bude veća, na majici su bili oslikani likovi: nobelovca Iva Andrića kao i velikana srpskog glumišta: Ljube Tadića, Bate Živojinovića, Dragana Nikolića, Bate Stojkovića…Kad je mladić izgubio svijest, razbojnici su iscijepali majicu i pobjegli. Kolovođa ove razbojničke družine je nakon saslušanja u CB Podgorica, u konsultaciji sa tužiocem, pušten kući. Nije ni čudo jer se radi o sinu službenika Uprave policije. Naknadno se saznalo da su još dvojica od petorice huligana „tatini sinovi“, tj očevi im rade u policiji. Tek nakon pritiska javnosti i medija izgrednici su uhapšeni.
Šta je zajedničko za ova dva događaja? Zajednička im je politička pozadina. Zapravo, inspirator i nalogodavac i jednog i drugog je, niko drugi do Milio Đukanović, aktuelni predsjednik Crne Gore. Nije njegov najveći grijeh što je opljačkao Crnu Goru, nego što je podijelio i zavadio. Nikad toliko mržnje nije posijano na manjem prostoru nego što je to danas slučaj sa Crnom Gorom.
Usput, nije opljačkano samo ono što je sa nebom svezano. A kad je i to pokušao, da otme hramove i imovinu Srpske pravoslavne crkve, krenule su litije, koje su ga dovele „ k poznaniju prava“. A to što mu lideri parlamentarne većine svojim svađama i sujetama ne daju da ode u političku prošlost je posebna bruka.
U Crnoj Gori je uvijek bilo desetak procenata ustaša, ali nikada nisu imali, makar javnu, podršku države. Prvi je Milo Đukanović osedlao konja tom fašističkom soju, pozivima da se Crna Gora brani od sebe same, ako treba i iz šume. Iz tog sjemena su nikle i komite koje danas napadaju tinejdžere po Podgorici zbog majice sa obilježjima FK Crvena zvezda, kao i predsjedničkog kandidata Jakova Milatovića na Cetinju.
Još se Đukanović usudio da oplakuje sudbinu Zorana Đinđića jer je „njegovim ubistvom zadugo ubijena evropska budućnost Srbije i Zapadnog Balkana.“ Zaboravio je u žaru predsjedničke kampanje da građani Crne Gore pamte da su organizatori Đinđićevog ubistva Dušan Spasojević i Mile Luković Kum radili za crnogorsku Državnu bezbjednost i imali lične karte, pasoše i oružane listove izdate u Crnoj Gori.
Nije ni čudo jer je Državna bezbjednost pravljena po liku i djelu Mila Đukanovića. Isto tako i policija, u koju su primani samo dokazani antisrbi iz DPS-a i njegovih satelita. Upravo zbog toga danas sinovi policijsih službenika su u prvim redovima kad se juriša na sve što je srpsko u Crnoj Gori. Zbog toga policija na Cetinju nije u stanju da obezbijedi promotivni skup Jakova Milatovića od bukvalno dvadesetak ustaša.
Zato, idi Milo i aram ti bilo. Ti si poslednji čovjek koji ima pravo da oplakuje bilo koju žrtvu sve dok pred ozbiljnim sudom ne isričaš šta znaš o ubistvima: Duška Jovanovića, Pavla Bulatovića, Moma Vučetića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića i još mnogim nerasvijetljenim ubistvima. „ Čašu meda jošt niko ne popi što je čašom žuči ne zagrči“, reče Njegoš, koga su tvoje skutonoše proglasili genocidnim pjesnikom. Daće Bog i građani Crne Gore da tu čašu ispiješ 19 marta ove godine.
Pa nek je na zdravlje i na dugi vijek Crnoj Gori.
Pokret za Pljevlja
