„Stari su se đavoli bojali krsta, a današnji se boje slobode“, zapisao je svojevremeno Njegoš. Ko je mogao i zamisliti da će današnjoj „đavoljoj“ vlasti u Crnoj Gori smetati sve što je srpsko. Na udaru su Srpska pravoslavna crkva, srpski jezik i ćirilica, srpski nacionalni simboli, istorija, kultura i tradicija.
U „najboljoj“ tradiciji komunističkih vlasti u Crnoj Gori, koje su nakon Drugog svjetskog rata zatvarale goveda u crkvama, današnji predsjednik vlade naziva „limenim objektom“ crkvu na Rumiji i prijeti njenim rušenjem. Akademiku Matiji Bećkoviću, najvećem živom srpskom pjesniku i svojevremeno dobitniku Njegoševe nagrade, sa još trojicom srpskih intelektualaca, univerzitetskim profesorima, Aleksandrom Rakovićem i Dejanom Mirovićem i istoričarom Čedomirom Antićem zabranjen je ulazak u Crnu Goru. To što je Bećković dobitnik Njegoševe nagrade, u ovom slučaju je otežavajuća okolnost, jer današnja vlast u Crnoj Gori, ni sama, ne zna šta će sa Njegošem, a najradije bi ga protjerala iz čitanki i iz Crne Gore.
Zbog toga su odustali od sopstvenog predloga Zakona u kome bi 13. novembar dan Njegoševog rođenja bio proglašen Danom kulture. Uradili su to čim im je Bošnjačka stranka, njihov koalicioni partner uskratila podršku za takav predlog. U današnjoj Crnoj Gori vlast nema cijenu, kakav Njegoš i bakrači, istorija, kultura i tradicija Crne Gore, sve su to trice i kučine u odnosu na ničim ograničenu trodecenijsku vlast DPS-a i njegovih koalicionih satelita. Sve za vlast, a vlast nizašta.
Nije čudo što je diskriminatorska vlast DPS-a zabranila Svečanu akademiju povodom Svete Petke krsne slave grada Pljevalja i 100 godina od oslobođenja i ujedinjenja Crne Gore i Srbije. I da bi sve bilo u duhu stare okupatorske krilatice „zavadi pa vladaj“, zabranu je potpisao čovjek koji se nacionalno izjašnjava kao Bošnjak, umjesto da ta slava i junaštvo po mjeri DPS-a pripadne nekom od ljudi koji su se ne tako davno izjašnjavali kao Srbi. Mnogo bi bilo poštenije da je pomenutu zabranu potpisao aktuelni predsjednik opštine.
Na sve ovo, iz takozvanih građanskih stranaka stižu poruke, da se ne treba baviti identiteskim pitanjima, jer se tako, zaboga ide na ruku DPS-u. Kako da gledamo u frižider i pričamo o kobasicama kad je u državnim institucijama u Crnoj Gori zaposleno između 5 i 7 % Srba, iako ih prema poslednjem popisu u Crnoj Gori ima bezmalo 30 %. Da zlo bude veće svi su oni zaposleni prije velike šizme u DPS-u 1997 godine. Sama činjenica da se godišnje u Crnoj Gori zaposli samo 13 Srba podatak je za rubriku vjerovali ili ne. I svi su oni morali prethodno da postanu nacionalni Crnogorci, a potom da se učlane u neku stranku iz vladajuće koalicije.
Zato nije čudo što je između dva poslednja popisa u Crnoj Gori nestalo više od 20 hiljada Srba. I nikoga zbog toga nije zaboljela glava, a da je nestalo toliko kućnih ljubimaca, sigurno bi se oglasila mnoga udruženja za zaštitu životinja. Na kraju da opet završimo sa Njegošem „udar nađe iskru u kamenu“. A ta iskra su mladi Crne Gore, poput danilovgradskih gimnazijalaca koji su i ove godine održali lekciju svojim profesorima i crnogorskoj vlasti, kad su za dan škole istakli transparent:
Gimnazija grada Danilova,
Na dan Sv. Apostola Luke,
Opet brani ćirilična slova
I opstanak Vukove azbuke!
Baš aferim gospodo gimnazijalci.
U Pljevljima, 12.11.2018. godine
POKRET ZA PLJEVLJA