Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Nakon brojnih pokušaja da se u RTV Pljevlja uspostavi pravilan sistem isplate zarada i posle štrajka upozorenja koji nije doveo do bilo kakve promjene, zaposleni u ovoj televiziji bili su prinuđeni da stupe u štrajk.
Sindikat medija Crne Gore je podržao kolege iz RTV Pljevlja koji su zbog neisplaćenih zarada, stupajući u štrajk željeli da skrenu pažnju lokalne vlasti na sebe.
Unija slobodnih sindikata je apelovala da rukovodstvo opštine Pljevlja hitno pristupi rješavanju problema i tako zaštiti egzistencijalni status zaposlenih i njihovih porodica. Oba sindikata su zajedno zahtjevali od predsjednika opštine Pljevlja, Mirka Đačića, da prestane ignorisati stanje i probleme u kojima se nalazi RTV Pljevlja, i pozvali ga da ispuni obećanje koje je dao predsjedniku Crne Gore Filipu Vujanoviću, koji je saopštio da mu je Đačić kazao ,,da ima puno raspoloženje za dobru komunikaciju i prevazilaženje tog problema.“ Poznato je da je Vujanović, prilikom posjete povodom Dana opštine Pljevlja, apelovao da se ,,napravi dobra komunikacija i prevaziđu problemi u RTV Pljevlja.“ Na žalost taj apel Vujanovića, Đačić kao da nije čuo, ili je apel čuo ali ga nije uvažio, možda i zbog toga što je to bio apel takozvanog predsjednika, pa nije bio vrijedan poštovanja. No, kako god bilo taj paradoks obeshrabruje zaposlene u RTV Pljevlja zbog izvrgavanja ruglu odgovornosti i moralnosti dva predsjednika.
Ipak, ostaje nejasno i zagonetno pitanje koje se nameće. Zašto predsjedniku Opštine Mirku Đačiću smeta ,,njegova lolovizija“? Pa zar ga za sve godine njegovog mandata nije pratila na svakom koraku? Kamere su bile njegov vjerni pratilac u svakom obilasku gradilišta, na gradskom i seoskom području. Bile su i u vrtiću, i u nevladinim organizacijama, gdje je kao predsjednik nezaobilazno ,,morao“ govoriti. Bile su i u njegovom kabinetu kada je primao najbolje učenike, najvrijednije policajce, a i onda kada je dijelio novčane nagrade vrijednim službenicima, vatrogascima… Imao je više medijskog prostora nego bilo koji predsjednik do sada. Nezaobilazno se nameće i pitanje, šta su zaposleni u RTV Pljevlja dobili za uzvrat, zbog trčanja za predsjednikom? Dobili su pet zarada – plata u 2017.godini. Prosto je nevjerovatno u čemu je njihov grijeh? Možda u tome što su zadržali ćirilicu, što ne odgovara Đačićevom koalicionom partneru. Istine radi, ekavicu su eliminisali, ali im se ćirilica opire i opstaje.
Probleme zaposlenih ne rješava ni činjenica da je na mjesto direktora televizije postavljen čovjek po volji Đačića, pa je neshvatljivo da opet u tom kolektivu škripi. Očigledno je da ima ljudi koji sve što kažu, govore mudro, a sve što urade, ostaje prazno. Još jednom se potvrđuje istina da u današnjoj vlasti ima i onih koji ne znaju šta hoće i koliko mogu. Na jednoj strani RTV Pljevlja je potonula u duboki finansijski ponor. Na dnu tamno i neveselo. Zarada za zaposlene nema, a u isto vrijeme, predsjednik Đačić sa direktorom i predsjednikom Savjeta televizije zaposli još četiri nova radnika. Na djelu je još jedan paradoks: istine i laži, pravde i nepravde, morala i nemorala, odgovornosti i neodgovornosti, stvarnosti i manipulacije…Umjesto da se svi suoče sa svojom sramotom, kao istinom, oni i dalje izigravaju velike predsjednike i direktora bogate firme, koji će i dalje voziti džip, dok će novinari i snimatelji, ni krivi ni dužni, koristiti za posao koji obavljaju taksi vozila, pa i na taj način, zajedno sa svojim direktorom opterećivati budžet televizije.
U ovom trenutku, ostaje nam pravo na prezir prema onima koji čine zlo zaposlenimi u televiziji Pljevlja, ali i ponos i uvjerenje da su bolji i viši od onih koje preziremo. Tješimo se istinom ovog vremena, kao ružnom asocijacijom, po kojoj je sve stalo, a samo (još) lopovi rade.
U Pljevljima,14.12.2017.god
POKRET ZA PLJEVLJA
