Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Poznata je priča o kuvanju žabe ako se temperatura vode lagano povećava. Međutim, ako se žaba ubaci u vrelu vodu ona odmah iskoči. Ponašanje DPS režima i njegovih satelita prema pljevaljskim Srbima u mnogome potsjeća na pomenutu priču. Razumije se pljevaljski Srbi, kojima je bila namijenjena uloga žabe, planirani su za pretvaranje u nove Crnogorce, bolje rečeno u Dukljane. Evo priče u tri čina.
Čin 1.
Davne 1992.godine u Prijepolju je svečanom akademijom proslavljeno 80. godina oslobođenja od Turaka. Akademiji je prisustvovao princ Tomislav Karađorđević, koji je nakon toga posjetio manastir Svete Trojice u Pljevljima, ali se o toj potsjeti saznalo tek kad je otišao. Vjerovatno pod utiskom proslave u Prijepolju i vlast u Pljevljima je, na hitanje i na brzu ruku, odlučila da, prvi put, obilježi godišnjicu oslobođenja Pljevalja od Turaka. U tu svrhu je upriličeno predavanje direktora Istorijskog instituta Crne Gore dr Jovana Bojovića, koji je u čitaonici Gradske biblioteke govorio o oslobođenju Pljevalja 1912.godine. Nije propustio priliku da naglasi kako je Pljevlja oslobodio crnogorski – prekotarski odred pod komandom brigadira Mašana Božovića.
Kada je završio izlaganje, iako je u sali bilo dosta intelektualaca, jedini je reagovao 83.godišnji Božo Čolović rekavši: „To što ste Vi profesore rekli, nije tačno. Pljevlja je oslobodila srbijanska vojska u kojoj su bili i moji bliski rođaci Jovan i Milan. Naime njihov otac, brat moga đeda, je ubio agu i zbog toga prebjegao u Srbiju, negde u okolinu Valjeva. Kad su rekli pretpostavljenom komandantu da su rođeni u Jugovu, gdje im živi stric sa porodicom, dobili su dozvolu da ih posjete. U Jugovu su ostali nedelju dana i to je bilo poslednje viđenje sa njima. Nažalost obojica su poginuli na Solunskom frontu, a njihove sam grobove našao na Zejtinliku, prije desetak godina, kada mi je sin uplatio putovanje na Svetu goru i Solun.
U crnogorskoj vojsci, nastavio je svoju priču Božo, bio je moj najstariji brat Vasilije , zahvaljujući srećnoj okolnosti što je moj otac bio dobar sa pašom Bajrovićem, pa je uspio da izbegne služenje u turskom askeru, nego je otišao u crnogorsku vojsku kod kralja Nikole. Prema njegovom svedočenju crnogorska vojska je stigla na mjesto današnje Termoelektrane i tu se zaustavila“. Pred ovakvim činjenicama dr Bojović nije ni pokušao da replicira i opovrgne iznijete argumente. Nakon predavanja mnogi su čestitali starom Božu, a najglasniji su bili oni, koji će nakon desetak godina i raskola u DPS-u krenuti trbuhom i pameću za kruhom i prigrliti dukljansku ideologiju.
Čin 2.
U drugoj polovini novembra ove godine, desio se pokušaj kontaminacije umova pljevaljske omladine, mnogo opasniji od praškastrih materija i polutanata , kojima nas je trovala vlast DPS-a. Naime povodom Dana škole pljevaljska Gimnazija je dobila na poklon od dnevne novine „Pobjeda“ knjige dvorskih istoričara Živka Andrijaševića i Slobodana Boba Čukića, koji su se „proslavili“ tezom o srpskoj okupaciji Crne Gore 1918.godine. Nakon gubitka vlasti na izborima 30.08.2020. trebalo je očistiti Pobjedine magacine od bespotrebne literature pa su nađene žrtve u Pljevljima. S jedne strane pljevaljska Gimnazija, čija će se direktorica silno obradovati poklonu, koji to nije, jer je „Rudnik uglja“ taj „poklon“ platio 3.872 evra. Ovoga puta obraz Pljevljaka spasile su Pljevaljske novine koje su na naslovnoj strani objavile prvi pečat pljevaljske Gimnazije, na kome lijepo ćirilicom piše SRPSKA GIMNAZIJA U PLJEVLJIMA. A mladi istoričar Slobodan Radović, koji umjesto da radi u Gimnaziji zahvaljujući sada već bivšij vlasti DPS-a, zarađuje hljeb u „Vodovodu“, potsjetio je da su osnivači naše Gimnazije bili: Ministarstvo inostranih dela Kraljevine Srbije, Raško—prizenska mitropolija i Srpska pravoslavna crkveno- školska opština u Pljevljima, na čije ime je izdata dozvola za otvaranje. U tom trenutku predstavljala je jednu od četiri srpske gimnazije na teritoriji Osmanskog carstva; uz caringradsku, solunsku i skopsku.
S druge strane fudbalski klub „Rudar“ koji ove godine slavi 100 godišnjicu od osnivanja, ne može da odigra utakmicu, jer nema para da pokrije troškove zvaničnih lica na utakmici. I gle čuda, pored Rudnika uglja, odakle su, u vrijeme direktorovanja „zlatnog orla“ Predraga Boškovića, odnošene torbe – krmače, pune para za finansiranje ženskog RK „Budućnost“, u pomoć Rudaru priskače čuveni komita i gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković, koji uplaćuje milostinju od 5.000 evra. A taj isti komita spušta na zemlju zastave na zgradi podgoričke Skupštine (koju je izgradio kralj Aleksandar) u trajanju od četiri dana, koliko je trajala Podgorička skupština 1918.godine, koja je odlučila o ujedinjenu Crne Gore i Srbije. Ovih dana, ne slučajno, Rudnik uglja spaljuje poslovnu dokumentaciju, po naređenju Dragana Mijatovića, zbog čega se digla velika politička bura. Ali nema veze, ako je spaljena dokumentacija živ je Dragan, a živ čovjek sve pamti i može da ispriča kad to zatreba.
Čin 3.
Božo Čolović se upokojio prije dve godine, pa neće morati da se izjašnjava da li su oslobodioci Pljevalja 1912. bila njegova braća Jovan i Milan, koji su bili u srbijanskoj vojsci, koja je uistinu oslobodila grad. Ili je oslobodilac bio njegov najstariji brat Vasilije koji je bio u crnogorskoj vojsci i sa njom došao do mjesta na kome se danas nalazi Termoelektrana. Nema sumnje da su oslobodioci bili i jedni i drugi, i da su Crnogorci u to vrijeme bili Srbi. Tek kasnije zbog dinastičkih interesa, kad su Pljevlja 1913. pripala Crnoj Gori i Gimnazija je preimenovana u Kraljevsku crnogorsku državnu Gimnaziju. Izjava direktorice Gimnazije Ljiljane Bajčetić: „ Ove će se knjige osjećati u našoj biblioteci veoma dobro i njih će čitati i nastavnici i učenici ove škole“ primjer je poltronskog ponašanja prosvetnog radnika, koji je nažalost po struci istoričar. Građani Pljevalja neće se dobro osjećati dok je ona na toj funkciji, i zato je jedan od prvih zadataka prve demokratske vlade u Crnoj Gori da vrati struku i nauku u prosvetu i tako nas spasi od istorijskih falsifikata. A knjige Živka Andrijaševića i Slobodana Boba Čukića treba ustupiti „Rudniku uglja“, kako bi profesori filosofije i logike, koje su prije neku godinu zaposlili imali šta da rade.
POKRET ZA PLJEVLJA
4.12.2020.
