ponedeljak , oktobar 21 2019
Početna / Vijesti / Politika / Pokret za Pljevlja: POMEN EVROPSKIM VREDNOSTIMA

Pokret za Pljevlja: POMEN EVROPSKIM VREDNOSTIMA

Prošlo je dvadeset godina od te zlokobne noći, 24. marta 1999. godine, u kojoj je uz jezive zvuke sirena i eksplozija širom Srbije i Crne Gore, sahranjena naša draga, tradicionalna, slobodarska, demokratska, vitška, jednom riječju, stara Evropa. Negdje oko 20 časova te noći, umrli su demokratija, ljudska prava, sloboda, pravda, humanost,  jednakost, solidarnost…

 

Ratova je bilo uvijek i biće ih. To je, jednostavno, usud ljudske vrste da, za razliku od ostalih stanovnika planete, ubijamo jedni druge iz pohlepe, zabave, hira ili neke druge bolesti uma. Ali kako uopšte  postaviti dijagnozu čovjeku sa kraja dvadesetog vijeka, koji znajući da je hiljadu puta jači, za sedamdeset osam dana, sa bezbjednih nebeskih visina, baci 22 000 tona bombi i raketa na nečiju djecu, žene, starce. Svakoga dana ugašen je po jedan nevini dječiji osmjeh i jedan više, sedamdeset deveti, da ovjere „svoj rad“.  Zašto?

Nisu našem narodu nikada bili strani borba i umiranje za slobodu.  Kroz vjekove svog postojanja „svikli“ smo ratovati i bili uvijek takve „sreće“, da nam je neprijatelj  bio bar trostruko brojniji i jači, a nerijetko i desetostruko. To su bile vojske, strane i neprijateljske, okupatori i zavojevači sa kojima smo sabljama i puškama „dijelili carstva“. Ali kako nazvati onog, koji ti u predvečerje 21. vijeka, sa petnaest hiljada metara visine, bezličan i nevidljiv, puca u djecu? Da su nas napali preko Marice, Laba, Sitnice, Mišara, Ivankovca, Čegra, Krusa, Martinića, Carevog laza, Bregalnice, Mojkovca, Cera, Kolubare, Mačkovog kamena… Bili bi nam dostojni neprijatelji, strana vojska, osvajači. Šta su ovako, ko su i odakle su bili? Kažu anđeli pa još milosrdni. Ipak se čini da su Srbija i Crna Gora, dok su svi drugi držali glavu u pijesku te 1999-te, ponosne, hrabre i same, uzdignuta čela direktno gledale lice Satane, u najgorem obliku. Ima li strašnijeg susreta?

Strašnije od samog đavolskog lica je kada se, posmatrajući ga neko vrijeme, smrtno u njega zaljubiš. To se na nesreću, desilo crnogorskoj vladajućoj oligarhiji. Ona bez obzira na sve, svoju zemlju i svoj narod, ne pitajući ga, pošto – poto hoće da učini slijepim podanicima Sjevernoatlantske nemani. Ali, nije to samo ljubav, to je dobar način da sačuvaju fotelje i sve deblje koverte uz pomoć „Nato saveznika“ iz zapadnog civilizacijskog kruga. Naš narod kaže da su bruka, sramota i crn obraz teži od smrti.

Tako neki dan, crnogorski ministar za vanjsku upotrebu i diplomatska gromada, Srđa Darmanović, umjesto bratskog saosjećanja i pijeteta prema ubijenoj djeci, kaza da će Crna Gora u svemu i vazda podržavati Kosovo. Jedan drugi ministar, inače za odbranu i dizanje NATO zastava, sveopšti multipraktik i bijeli orao u pokušaju, brukajući državu i građane koji ga debelo plaćaju, nedavno kaza da on i partneri mu, neće skrštenih ruku gledati na ono što radi Rusija. Zli jezici govore da, od kada je čuo za ovako ozbiljnu prijetnju bivšeg predsjednika ŽRK Budućnost, Predraga – Peđe Boškovića, Vladimir Vladimirovič ne uspjeva da zaspe, a naglo je izgubio i apetit. Vele da mu stalno pred oči izlaze strašne scene sa nedavne vježbe „Zima 2019“, koju je  na Bjelasici izvela najmlađa NATO vojska. Kažu i da su mu stalno pred očima  Bošković i Marković, kako nezadrživo napreduju ka Moskvi na onim strašnim, motornim sankama.

 

Nedostojni potomci slavnih predaka, vitezova i junaka, kojim se nekada divila Evropa, koji su zarad odbrane slobode i pravoslavlja na megdan smjelo izlazili i japanskim samurajima, postadoše preko noći najobičnije NATO sobarice. Rusija im  neprijatelj, a Njemačka, Austrija, Turska i Albanija „partneri“. Tamo njima, a ne Crnoj Gori. Istina, i njih će pamtiti naša bogata istorija, ali kao jedinu vlast koja nije branila otadžbinu, već pomagala osvajača. I koja hoće tuđina za gospodara, po svaku cijenu.

 

Govorili su tada, DPS saborci iz Brisela i Vašingtona, avione im nije obarala jugoslovenska protivvazdušna odbrana, nego tehnički problemi, greške pilota i udari gromova. Udari gromova? Pa zar i to nije neko znamenije.  Ali, nebo nema bez groma cijenu, rekao bi veliki vladika.

 

Vječna slava herojima odbrane otadžbine, svim nedužnim žrtvama i vječni mir nevinim dušama sedamdeset devetoro palih anđela. Njihove nas oči sa nebesa posmatraju. Sve.

 

U Pljevljima, 27.03.2019.god.                           

 POKRET ZA PLJEVLJA

 

 

 

 

 

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

IMG-e6f6d2d127d599330ba55dea46284eaf-V

Veljković: Sramna Markovićeva računica – atak na zdravu pamet

Ekološka šteta u iznosu od 65 miliona eura koju je vlast nanijela gradjanima Pljevalja je, …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *