četvrtak , januar 28 2021
Početna / Vijesti / Politika / Pokret za Pljevlja: USTANAK

Pokret za Pljevlja: USTANAK

Na iznenađenje, samo naivnih, predsjednik Crne Gore Milo Đukanović  vratio je na ponovno usvajanje sve Zakone usvojene na sjednici Skupštine Crne Gore od 29.12.2020.godine. Kao razlog vraćanja pomenutih  zakona naveo je sporan legitimitet, zbog navodnog nepostojanja kvoruma na početku sjednice, i pritom se pozvao na Poslovnik Skupštine. Međutim, zaboravio je na dopune Poslovnika nedavno usvojene, koje omogućuju elektronsko učešće u radu Skupštine, onima koji se nalaze u izolaciji zbog aktuelne epidemije Kovid 19.

Uradio je to čovjek koji je sve svoje legitimitete za proteklih 30 godina ostvario na nelegalan način. Počev od onog u Glavnom odboru jedinstvenog DPS-a 1997.godine , kada je od sedam članova volšebnim činjenem Službe državne bezbjednosti za nekoliko mjeseci objezbijedio većinu. Treba li podsjećati na 14 000 presuda Vrhovnog suda između dva kruga predsjedničkih izbora 1997.godine, kao i glasanje do jutarnjih časova sve dok nije namaknuta većina. I nema ni jednih parlamentarnih izbora od tada pa do 30.avgusta 2020. na kojima nije  bilo pritisaka, ucjena, kupovine ličnih karata, kako bi se obezbijedila pobjeda DPS –a i Mila Đukanovića. Sve je to eskaliralo na referendumu o državno- pravnom statusu Crne Gore kada je promovisano „prelamanje mozgova“ i kupovanje volova za referendumski glas.

Još se nije ni mastilo osušilo na pomenutom aktu, a usledilo je novo „iznenađenje“ kad je odbio da potpiše povlačenje sedam ambasadora, jer mu nedostaje obrazloženje. Treba li obrazloženje za Obrada Miša Stanišića koji je svojevremeno, obraćajući se Srbima,  klikovao u Skupštini Crne Gore: „ Vidjećete koliko će Vas biti u Crnoj Gori  nakon sledećeg popisa“? Znao je Mišo da nema bolje preporuke za ambasadorsko mjesto u Sarajevu, od pomenute izjave. Da zlo bude veće svi su mu ambasadori takvi, ili bar većina.

Međutim, najmanja je šteta što je Đukanović vratio na ponovno usvajanje pomenute zakone, mnogo je veći grijeh i nesreća što čovjek nastavlja sa politikom mržnje i podjela u Crnoj Gori. Shvativši, svojevremeno da ne može ostvariti većinu u pravoslavnom biću, okrenuo se starim nacionalnim antagonizmima u Crnoj Gori. Bazirao je svoju politiku na  starom aksiomu „neprijatelj mog neprijatelja, je moj prijatelj“ . Zato je nastupao paralelno, na jednoj strani praveći podjele i omraze između Crnogoraca i Srba, a na drugoj strani cementirao podršku manjinskih naroda Muslimana – Bošnjaka, Albanaca i Hrvata.

Nije Đukanović priznao Kosovo zato što je prelomio u mozgu, znao je da je  85 % građana Crne Gore protiv tog čina, ali je trebalo vezati Abanske partije i glasače za antisrpsku politiku. Nije Đukanović, zločin u Srebrenici doživio kao genocid zato što se preobratio u Vilija Branta, nego da pridobije Muslimane – Bošnjake u Crnoj Gori. Isto tako slanje predstavnika Crne Gore na proslavu „Oluje“ u Kninu, nije bio diplomatski čin zemlje saveznika u NATO, koliko način  da se obezbijedi podrška Hrvata. Tako su glasovi građana etničkih manjina postali presudni za opstanak DPS-a na vlasti.

Zahvaljujući činjenici da u Crnoj Gori živi oko 20% pripadnika manjina, u uslovima raspolućenog pravoslavnog bića, to je bio značajan politički kapital, koji je omogućavao da se u svaku izbornu trku krene sa startnom prednošću od 15: 0. I taman kad je pomislio da, zahvaljujući činjenici što je napravio multietnički sklad protiv srpskog naroda, poverovao je da može baš sve, pa čak i da zarati sa Bogom i Svetim Vasilijem Ostroškim.

Ali kada je izgubio izbore i ostao bez podrške međunarodnih „čimbenika“ za rimejk  državnog udara, preostalo mu je da priziva „komite“, koji bi se iz šume borili za očuvanje njegove privatne imperije. Da čudo bude veće, ovih dana se sa „komitskih“ portala poziva se na  reprizu „ Božićnog ustanka“ i rušenje ustavno pravnog poretka Crne Gore. I opet se priziva multietničko nalaganje badnjaka na Cetinju u organizaciji tzv. Crnogorske pravoslavne crkve. U tu svrhu je i poziv  „svim Crnogorcima islamske vjere“ na okupljanje ispred medrese u Tuzima da odatle „zajedno krenemo u nalaganje badnjaka na Cetinje“.  Milivoje Katnić, specijalni državni tužilac , nema ni „udaljenu sumnju“ da se radi o anti ustavnom i protiv zakonitom djelovanju, koje bi moglo rezultirati prolivanjem krvi. Uostalom, možda je to i namjera Mila Đukanovića, koji je uvijek bio dobrovoljni davalac tuđe krvi.

 

 

POKRET ZA PLJEVLJA

05.01.2021.

 

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Vladislav-Bojovic

Bojović: Nova vlada da ne slijedi Đukanovićevu politiku prema Srbiji

U Crnoj Gori se u dužem vremenskom periodu uspostavlja matrica po kojoj je Srbija kriva …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *