četvrtak , 7 novembra 2024
Početna / Vijesti / Društvo / Porodica Boža Bela i Branke Bujišić: Ko hoće da radi može da živi bilo gdje

Porodica Boža Bela i Branke Bujišić: Ko hoće da radi može da živi bilo gdje

Zadivljujuća je ljubav prema djedovini – zemlji  koja daje onoliko koliko u nju ulažemo. Mudrost je pronaći sreću u rodnom mjestu, voleći taj djelić planete kao da je centar svijeta. Dok se ljudi rasipaju diljem planete u potrazi za boljim život, težeći boljoj spoznaji sebe i svijeta, susret i razgovor sa našim srdačnim sugrađanima podsjetio je na dane bezbrižnog djetinjstva kada je izgledalo da život samo čeka na nas.

porodica bujisic 2

Uspon od 500-600 metara do Bujiške breze blatnjavim makadamom ne dozvoljava da pogled bježi na ljepotu sela Vrulje koja ostaje u podnožju brda, nabujale rijeke, potočića, plantaže jabuka. Predusretljivi domaćini Božo Bele Bujišić (60) i njegova supruga Branka (56) zadovoljni su životom na selu, navikli da rade od malena, vole mir i sigurnost sela, zdrav vazduh i hranu. Svoj pogled na život ne nameću djeci koju su vaspitali da cijene rad i poštenje.

Divna je priroda Bujiške breze koja za razliku od većine naših sela nije pusto. Život ovde vrvi, ljudi se druže, kako ljeti tako i zimi, što je danas neobično vidjeti. Svakodnevno je puna kuća, kao mladih, tako i starijih kod Branke i Bela. Druženje ih uveseljava, a srdačnost koju pokazuju prema gostima – razlog je da ko jedanput posjeti ovu porodicu poželi opet da dođe.

bijisioci 3

Do njihove kuće putovali smo 34 km, od čega je pet km makadamskog puta. Loš put jedina je zamjerka i najveći problem koji ovi domaćini ističu. Ali njihova nasmijana lica i optimističan pogled na život – primjer su kako bi ljudi trebalo da žive i raduju se životu i kada nije sve kako bi htjeli i željeli. Neumoran rad i pregalaštvo koje iscrtvaju na životnom putu vode ih ka njihovoj sreći i harmoničnoj porodici.

bujisici 2

Bele je odmalena naučio na težak rad, ali ne žali se. Kao mali ostao je bez majke sa dva brata i sedam sestara. Nakon osmog razreda počeo je da zarađuje radeći u šumi teške fizičke poslove. Rodno selo nikada nije pomišljao da napusti iako je radio po jednu godinu u Beogradu kao i u „Građevinaru“ u Pljevljima i 28 godina u Šumarstvu. Danas Bele na Birou rada čeka da stekne uslove za penziju. Dok je radio u „Šumarstvu“ Bele je po kiši, snijegu, ljeti kada kada sunce prži bio na svom radnom zadatku. Njegov brzi tempo rada, kako tada tako i danas, nisu ostajali bez rezultata. Tako je jedne godine za 22 dana sa kolegom posjekao72 kubika drveta. Dobio je pohvale od direktora da je za prihod ostvaren njihovim radom za taj mjesec kupljen autobus za preduzeće.

– Bilo je dobro dok sam radio u „Šumarstvu“, plate su bile dobre. Iako je bio težak i naporan posao uspijevali smo da održavamo imanje. Imao sam povredu 1994. na poslu, ali i dalje radim na imanju. Pored rada na imanju stižem i da idem u berbu pečurki kada rode – naglašava Bele i dodaje da je suprugu Brankom rodom Jelovac iz Šula, upoznao dok je bio na terenu u Ljubišnji. Preko tri decenije zajedničkog života u kome su dobili troje djece Ivana (33), Ivanu (32) i Snežanu (28). Četvoro unučadi Marija, Janko, Miljan i Lidija vole babu i djedu i rado dolaze da pomognu. Kćerke su udate i imaju svoje porodice ali dolaze da pomognu roditeljima. Kada je kosidba svi priskoće u pomoć. Jedina želja roditelja je da se sin oženi. Ivan je radio u Pljevljima pet godina u trgovini i upoznao je život poljoprivrednika u 80 odsto naših sela. Smatra da ljudi na selu imaju vremena i za odmor kada pravilno rasporede vrijeme za rad. Napustio je posao prije tri mjeseca i vratio u selo, kako kaže, jer je ovde potrebniji roditeljima i može više da im pomogne. Ističe da od plate u gradu, izuzev plata u Rudniku i TE, čovjek može samo da preživljava, a ništa ne može da stvori. Ivan voli da radi i za sada je izabrao selo koje porodici može da obezbijedi egzistenciju.

unuka

Na imanju od 4 hektara Bujišići imaju pet krava, četiri svinje, kokoške. Ranije su držali šest krava i par volova. U kući kao i oko kuće sve uredno i čisto, sagrađeni neophodni objekti: štala, sušara, koliba. Od mehanizacije koju imaju kosačica i muzilica su, im kako kažu, od velike pomoći. Nemaju problem sa plasmanom sira koji prodaju istom nakupcu već deset godina.

– Na selu je dva mjeseca konstantnog rada: u proljeće kada stigne povrće i ljeti kada je kosidba. Oni koji neće da rade i ne umiju da žive žale se na uslove života na selu kao i oni koji uzmu kredite pa ih teško vraćaju – priča Ivan koji ne žudi za životom u gradu iako imaju kuću u Pljevljima i gdje su sa majkom živjeli dok su išli u osnovnu i srednju školu.

– Napravili smo kuću u Ševarima. To je zajednička kuća sa Belovom braćom. Dok su djeca išla u školu boravili smo u Pljevljima ali smo svakog vikenda kao i za raspuste bili na selu. Ne bih mogla da živim u gradu i grad mi ni malo ne nedostaje – kaže Branka. I pored zdravstvenih problema sa koljenima stiže da završi poslove na imanju i u kući. Mašinska preslica je rijetkost koju danas žene koriste ali u Brankinoj dnevnoj sobi stoji ova preslica koju vrijeme nije pregazilo i na kojoj prede vunu od koje plete čarape i džempere, a pokazuju tek završenu heklanu svilenu zavjesu.

Bujišići su živjeli u zajednici, a na Mitrovdan 2009. godine uselili su u svoju kuću nedaleko do porodične.

– Tri kuće sam pravio: porodičnu, ovu u kojoj sada živimo kao i Pljevljima u kojoj danas niko ne živi. Kad bi ovaj put bio bolji sigurno bi više ljudi ostalo ovdje da živi. Ivan neka odluči gdje će živjeti. Mi ovo što imamo dijelimo sa našom djecom. Što ovdje proizvedemo znamo da je zdravo – zaključuje Bele. Kada čovjek upozna ovakvu porodicu, kao što su Bujišići, shvati da je rad, sloga i zajedništvo što ove ljude drži na okupu i što ih ispunjava da se raduju svakom novom danu.

S.Z.

 

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

MINISTARKA PROSVJETE, NAUKE I INOVACIJA OTVORILA SAVREMENI KABINET U SREDNjOJ STRUČNOJ ŠKOLI

Ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović i ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić sa svojim …

Ostavite odgovor