ponedeljak , 20 maja 2024
Početna / Život / Porodica Joksimović: Vrijedni ljudi spremni za život u gradu i u selu

Porodica Joksimović: Vrijedni ljudi spremni za život u gradu i u selu

Hrabri i vrijedni ljudi, koje pokreće ljubav i sloga, mogu sa osmijehom da koračaju kroz život. Propast pljevaljske privrede početkom dvijehiljaditih uslovila je odlazak u druge gradove i države, a rijetki su izabrali poljoprivredu i povratak u selo. Od poljoprivrede može da se živi uz stalni rad i trud. Još kada bi sela imala dobre puteve Pljevlja bi mogla biti oaza zdrave hrane, a poljoprivrednici kao mali privrednici koji bi imali zagarantovan otkup viškova svojih proizvoda. Početkom oktobra zaputismo se, u Kozicu, gdje su livade bile još zelene, u obilazak vrijednih domaćina. Jesenja idila očarava, dok lišće šušti pod nogama, ispred nas pogled na strmovite livade, ograđena imanja, sijena u stogovima uredno strpana, srednjevjekovnu tvrđavu Koznik… Turistički potencijali Bogom dani u ovom selu, koji pored divne i bajkovite prirode, posjeduje i istorijske znamenitosti. Put, oko jednog kilometra, koji vodi do kuće naših domaćina, voda je uništila, kao i koncesionari. Kako rekoše, otkako je probijen nije nasut. Sumornu sliku nebrige o putnoj infrastrukturi briše radosno lice naše domaćice, rečite žena koja, iako krhkog izgleda, ima snagu i volju da svijet čini ljepšim.

Ispred kuće Milorada (52) i Vukice (46) Joksimović, u zaseoku Potparež, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1.050 metara, dočekuje nas vesela i predusretljiva domaćica, sa snahom Anom (20). Zatekli smo ih u velikom poslu, cio septembar su brali pečurke. Ispred kuće ostalo je još malo pečurki koje suše, u džakovima divlje kruške za rakiju, a jabuke sakupljene za jelo. Suprug Milorad sa sinom Ivanom (24) bio je na livadi, dok su svekrva i snaha poslovale kući. Već pri prvom susretu zapažamo njihov odnos pun poštovanja i razumjevanja. Ivan je promijenio nekoliko poslova, a sada radi na brenti u Vrulji. Mladenci planiraju na proljeće da presele u grad. Smatraju da je život u gradu lakši. Vukica ostavlja započeti posao i započinje priču, iako umorna od posla, pokazuje srdačnost i dobrodošlicu. Žuljevite ruke ove vrijedne žene, dokaz su njenog pregalačkog rada, a vedro raspoloženje koje prenosi na sve, pokazuju Vukicino zadovoljstvo i sreću koju je pronašla sa suprugom Miloradom. Najponosnija je na porodicu: supruga, sina, kćerku Dijanu i unuke Marka i Petra.


-Ivan se oženio u septembru. Snahu Anu gledam kao svoju kćerku. Mlada je, došla je iz grada. Ima priliku da nauči sve što smatra da joj treba. Ja sam rođena u Gorici u bjelopoljskoj opštini. Nisam znala da kuvama kada sam se udala. Najbolje se uči kada zatreba, kada te nevolja natjera – priča Vukica i dodaje da je nakon udaje stanovala 8 godina privatno sa suprugom u Pljevljima.
-Sin i kćerka su rođeni u Pljevljima, Milorad je radio u Vojsci, a kada je 2005. godine ostao bez posla, riješio da se vratimo u Kozicu. Ja tada nisam bila za povratak u selo. Dok smo živjeli u gradu stalno smo dolazili na selo kako bi završili poslove na imanju – kaže Vukica. U blizini porodične kuće Milorad i Vukica su kupili kuću, za svoju porodicu, koju su vremenom dograđivali. Kada je imanje podijeljeno na pet dijelova, Milorad i Vukica su dobili 4 hektara zemlje, od kojeg je pola obradivo.
-Kada smo započeli da gradimo svoje domaćinstvo od svekra i svekrve smo dobili 3 ovce i jednu junicu. Sada imamo 60 ovaca, 3 krave, konja, dok smo jedno
vrijeme imali 100 ovaca i 4 krave. Ne možemo više da radimo kao ranije, a i ne treba nam jer smo se skućili – ističe Vukica. Joksimovići od mehanizacije posjeduju kosačicu i grabilicu. Imanje je strmo, pa Milorad nije za kupovinu traktora, iako je neophodan za poslove na imanju. Milorad, koji se u međuvremenu pridružio našoj ekipi, objašnjava da je na selu opušteniji, i da nije volio život u gradu. Pored svog imanja, Joksimovići, uzimaju u zakup još pet imanja.
-Prošle godine smo strpali deset sijena i balirali 800 bala, a ove imamo deset sijena i 700 bala. Kosidbu smo završili ove godine u rekordnom roku, za mjesec. Ana još nije bila došla, pomagali su nam sin, kćerka i zet – kaže Milorad. Po njegovim riječima težak je i nesiguran posao na selu. Bilo je, naglašava, teško naročito u početku kada su se vratili iz Pljevalja. Kupili su kuću, napravili štalu, uzimaju u zakup tuđa imanja. Ali, harmoničnim porodičnim odnosima i radom, Joksimovići su uspjeli da se izbore sa svim poteškoćama na koje su nailazili. Ranije su imali i plastenik u kome je uspijevala parika, paradajz, krstavac… Sada, u vrtu osim povrća koje siju za svoje potrebe, imaju i za prodaju, naročito krompir dobro rađa. Milorad ističe da je njegova porodica cio septembar brala pečurku koju su prodali nakupcu iz Bijelog Polja za koju nisu dobili novac.
-Obećao je da će platiti. Tako i za sir, koji prodajemo nakupcima iz Pljevalja. Dosta novca nam nakupci duguju za pečurke i za sir – kaže Milorad.
Nije Joksimovićima samo problem nesiguran otkup, već i put do kuće koji je u veoma lošem stanju. Od Pljevalja do kuće Joksimovića je 30 km, ali je najkritičniji dio makadama od jednog kilometra. Zimi su prinuđeni, kažu, da sami plaćaju čišćenje, a i kada nema snijega i u ljetnjim uslovima, ovim putem je teško proći.

Q


-Auta su nam stalno kod majstora. Iako smo se stalno obraćali za pomoć, na naše zahtjeve niko ne obraća pažnju. Mi ovde samo preživljavamo, jer nismo blizu puta – zaključuje Milorad. Najbliža prodavnica je u Vrulji, a namirnice pretežno kupuju u Pljevljima. Šest domaćinstava bitiše u ovom zaseoku, a ima imanja koja su napuštena. Vukica predlaže da se zakonom uredi da ljudi na selu koji hoće da rade mogu da koriste tuđa imanja napuštena, i da ne plaćaju naknadu za to vrijeme dok koriste ta imanja. Ovakvi predlozi mogli bi da se ostvare samo kada bi država imala malo više sluha za ljude koji su spremni da se bore za ostanak na selu.
S.Z.

Tekst objavljen u “Pljevaljskim novinama” 15. decembra 2022. g.

About Pljevaljske Novine

Pogledajte i

Tri najbolje stvari koje nam je tehnologija donijela

Da li se sjećate iz ličnog iskustva ili su vam stariji prepričavali, kako su ljudi …

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.