Pljevaljske novine web portal
Povezane vijesti
Decenije napornog rada, bez godišnjih odmora i svakodnevnih obaveza krunisane su školovanom i primjernom djecom, uzornim gazdinstvom i složnom porodicom nasmijanih lica. Blizina Crljenica gradu, na svega sedam kilometara, ima dosta prednosti ali glavni problem je bezvodnost koju mještani, svako za sebe, rješavaju. Život u selu na 1.100 metara nadmorske visine, nije idealan, može da se živi i preživi, kažu vrijedni domaćini Ratko Mikilo (56) i Mila (50) Pušonjić ali kada je čovjek zadovoljan i srećan sa svojom porodicom, podrškom u svemu, onda je sve mnogo lakše. Ratko je cio život u ovom selu, a Mila, je rođena u Brvenici u porodici Džogaz, ali je odrasla u Pljevljima. Mila je gradska djevojka, nakon godine izlazaka sa Ratkom udala se i u Crljenicama naučila sve seoske poslove. Danas je izvrsna domaćica, majstor za sir, čije su kriške iste debljine i precizno izrezane. Mila i Ratko su 32 godine u braku, i ona kaže da ništa nije teško kad se mora. Priznaje da su oduvijek imali muzilicu, ali su nekada česti nestanci struje pravili problem, zbog čega su nabavili agregat. Prisjeća se sa osmjehom kako je od prve „prinudne“ muže dobila žuljeve na rukama.
Ratko je radio na Termoelektrani „Pljevlja“ 34 godine kao bravar, a 2014. godine prodao je radno mjesto. Sve vrijeme dok je radio putovao je u Pljevlja i uz pomoć vrijedne supruge i sinova Radovana (30) i Miljana (27) obrađivao imanje.
Na imanju od 13 ha porodica Pušonjić ima sedam krava i junicu, svu neophodnu mehanizaciju: dva traktora, kosačicu, grabilicu, balirku, muzilicu, planski urađenu štalu sa sistemom za osoku.
– Nikada nisam ručno kosio. Kada sam pristigao za kosidbu kupili smo kosačicu. Koristili smo kredite prvo preko „zelenog plana“ 80-ih godina, a kasnije IPARD lajka za traktor, mini siraru i mini liniju za proizvodnju sira. Obrađujemo oko devet ha, razoravamo po tri hektara za vještačku travu, a uzimamo pod zakup još oko tri ha. Potrebno je oko 2.000 bala da prehranimo stoku, ali su značajni mjesečni troškovi nabavke prekrupe za bolju mlječnost krava – kaže Ratko i dodaje da su među prvim članovima NVU„Pljevaljski sir“. Prvi su a možda i jedini poljoprivrednici koji imaju mini pogon od rostfraja za proizvodnju sira, kapaciteta 100 litara, smještenog na 40 kvadrata, sa centralnim grijanjem, koje je razvedeno u čitavoj kući.
Mila, vedra i srdačna žena, kaže da mjesečno prodaju od 180 do 200 kilograma sira.
– Nismo zadovoljni cijenom od 3,30 centi po kojoj prodajemo sada. Nekada smo prodavali i po 3,80. Ranije sam i na pijaci sir prodavala, dok danas samo prodajemo nakupcima – kaže Mila.
Roditelji su ponosni na sinove Radovana, diplomiranog građevinskog inženjera koji radi na određeno u Pljevljima, mlađeg Miljana, koji je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, smjer primijenjeno računarstvo i nakon pripravničkog staža nastavio da se bavi muzikom. Završio je Osnovnu muzičku školu u Pljevljima i od 15 – te godina svira samostalno ili u grupama sintisajzer. U porodici Pušonjić uvijek je veselo, jer Miljan vježba i po tri sata dnevno. Ljubav prema muzici i talenat omogućili su Miljanu da sam finansira fakultetsko obrazovanje. Prvo je svirao u AmikuS bendu sa Mlađom Tošovićem i mnogo putovao po bivšoj Jugoslaviji, a nakon raspada benda svira sam, najviše u Podgorici. Svirao je i sa Srećkom Savovićem, Banom Nedovićem…Muzika mu je u krvi, svakodnevno vježba na klavijaturama. Radovan i Miljan pored svojih obaveza pomažu roditeljima na imanju. I dok su studirali, ljeti bi obavezno bili u Crljenicama i pomagali roditeljima kada je vrijeme kosidbe.
Iako je bio zaposlen na TE i na selu obrađuje imanje i drži stoku, Ratko naglašava da je život na selu preživljavanje.
– Mnogo rada i truda ulažemo. Iako imamo svu mehanizaciju, mašine ne mogu same da rade. Potrebno je više snage a mašine nameću brz tempo koji zna da bude naporan i stresan. Koliko tereta prebacimo preko ruku samo dok na livadi baliramo sijeno, pa sakupimo bale u štalu. Ova godina je bila kišovita, ali smo uspjeli sve da završimo. Voće je bilo odlično rodilo, da nismo stigli sve da sakupimo. Ispekli smo 150 litara šljivovice, a od jabuka i krušaka iscjedili smo sok – objašnjava Ratko dodajući da na proljeće imaju da peku još rakije. U voćnjaku od sedam ari oko 100 stabala novih kao i stotinak starih stabala šljiva, jabuka, krušaka… Ranije su, priča Ratko, sijali krompir za prodaju, dok danas povrće siju samo za svoje potrebe. Ove godine kao i kod većine poljoporivrednika povrće je slabije rodilo, a naročito krompir koji je bio sitan i slabijeg kvaliteta.
– Crljenice su bezvodne. Mučimo se i snalazimo kako umijemo. Moj otac je još sedamdesetih godina u Beogradu kupio hidrofor pa smo iz bunara priključili vodu u kuću. Danas imamo četiri bunara i imamo veliki problem sa vodom. Prošle godine od 250 zahtjeva, 200 cisterni vode dovezeno je u Crljenice. Prije nekoliko godina kada je bio sušni period platili smo oko 500 evra vodu koju smo dovozili iz Pljevalja. Obraćali smo se više puta lokalnoj upravi da nam pomognu da riješimo ovaj problem, ali oni nas pitaju „pa odakle da vam dovedemo vodu“ – ističe Ratko i navodi primjer Čeva koje je takođe bezvodno ali njihovi nadležni organi lokalne uprave pomogli su im i riješili problem. Dio makadamskog uzanog puta od 300 metara do kuće Pušonjića, rizičan je naročito zimi kada zaledi, a i rudnički kamioni, kažu, uništavaju dio puta prema ovom selu. Psi lutalice mještanima prave veliku štetu. Ratko naglašava, da oni srećom, nisu imali štete osim nekoliko napada na stoku.
Mila kaže da je najteže bilo da održava domaćinstvo dok su sinovi bili na fakultetu, a Ratko radio u Pljevljima. Ratko i Mila kažu da će možda smanjiti stočni fond, sinovi su završili fakultete, a Ratko je od prošle godine u penziji, pa ne moraju više da rade kao ranije. Ratko je, ne samo dobar domaćin, nego i human čovjek koji je preko 40 puta dao krv i zbog čega je nagrađen srebrnom plaketom Crvenog krsta Crne Gore. Želja im je da se Radovan i Miljan ožene, a roditelji im ne preporučuju da ostanu da žive selu. Ratko i Mila će održavati imanje i pomagati djeci dok god budu mogli.
S.Z.
